Očekivanja HNS-a odlukom da daju jedno domaćinstvo u Osijek su velika, no pitanje je što su sve Slavonci u sebi držali ovo nekoliko godina ignoriranja toga dijela države. Pitanje je i što oni misle o svome sugrađaninu Šukeru i misle li i oni da su domaćinstvo dobili samo zbog njega. HNS je napravio vrlo lijepu gestu i ovoga puta nije pretjerao s cijenom ulaznicom, ali teško je vjerovati da će uspjeti izbjeći zvižduke. Teško je zaboraviti na sve ono što su do sada radili prema ljudima slavonskog kraja ne samo što se tiče domaćinstava, već i što se tiče NK Osijek čije se igrače već dugo vremena uspijeva ignorirati iz poziva u A selekciju.

Što se tiče anonimnog pisma Osječanina koje je obišlo sve medije u kratkom roku, ne bih se složio da je to stajalište samo pojedinca. Ipak, više naginjem mišljenju da je taj pojedinac skupio snage da napokon kaže sve što ide aktualnom vodstvu HNS-a. Skupio je snage da opise sve probleme državne vrste koju on podupire, a što većina Slavonaca misli. Vjerujem da on odražava stajalište većine i da ćemo se u to uvjeriti u utorak navečer. Pismo je to navijača koji je svjestan da je gotovo uništeno sve što je on volio i podupirao otkad zna za sebe. Da je uništen jedini pravi slavonski klub koji je sada na rubu stečaja. Svjestan je da nitko ne želi dati potporu klubu u kojem sada igraju domaća djeca koja nisu željna novca, nego su tu iz ljubavi prema svome kraju. Svjestan je da su u klubu oni koji bi mogli nositi dres reprezentacije, ali zbog raznoraznih privatnih interesa nisu u mogućnosti. Vidi tablicu juniorske lige u kojoj njegov klub drži prvo mjesto. Zna da taj klub može puno toga samo kada bi naišao na valjanu potporu, a nju ne može naći.

Očekivanja ljudi iz HNS-a teško se može reći da imaju temelje. Taj dio Hrvatske koji je već godinama gažen i zaboravljan neće zaboraviti na sve jednom utakmicom. Neće jedan Wales riješiti sve njihove probleme i financijsku situaciju. Neće ljudi koji jedva sklapaju kraj s krajem požuriti na stadione da vide jednog Balea koji im sutra neće kupiti kruh. Neće moći sjesti na tribinu i podržati reprezentaciju koja ih se sjetila tek sada kad su dva najveća grada razočarana reprezentacijom odlučila ignorirati sveti dres. Može se reći da je lijep potez HNS-a što je snizio cijene utakmica, ali odvesti četveročlanu obitelj na utakmicu i dati otprilike 300 kuna za to uopće nije lagano. Vjerujem da bi ljudi sa 300 kuna viška radije priuštili svojoj djeci nekakvu novu majicu, hlače ili tenisice, a ne ih odveli 90 minuta na stadion da slušaju razno razne povike onih koji su svjesni kakva je stvarna situacija.
U podršku reprezentaciji ne sumnjam. Ljudi su svjesni svoje ljubavi prema reprezentaciji i njenim uspjesima i znaju da oni na terenu nisu uzrok za cjelokupnu situaciju.

Poduprijet će ekipu i pokazati joj da je vole i da nisu zaboravili na nju ili je izdali. Pokazat će im još jedanput da podržavaju to što ginu za sveti dres i donose bodove reprezentaciji vrlo često. Vidjet će igrači da nisu zaboravljeni i da se samo treba nastaviti trenutnim radom, te zaboraviti na ono izvan terena. Vjerujem da će stadion u utorak biti pun unatoč burnom vremenu kakvo se za taj dan najavljuje. Koliko mogu pročitati iz novina od 15.000 karata puštenih u prodaju samo su 3.000 ostale i to pokazuje da su Osječani i Slavonci željni svoje reprezentacije. Ljudi su napokon došli do toga da utakmicu mogu pogledati u svome gradu, nakon što su više od 10 godina bez reprezentacije i morali su putovati preko 300 km da bi pogledali utakmice. Podupirali su reprezentaciju i na europskim i na svjetskim prvenstvima. Vjerujem da je ovo najmanje što se za njih moglo učiniti. Za cijenu tada nisu pitali i dizali su kredite radi potpore reprezentaciji, no ipak danas je situacija puno drugačija i ne može im se zamjeriti kako god oni odlučili poduprijeti reprezentaciju.

Više od 10 godina je prošlo od posljednje službene utakmice Hrvatske reprezentacije u Osijeku. Bilo je to u kvalifikacijama za Euro 2004. Odigrali smo tada protiv Estonije 0:0, možda su gospoda iz HNS-a i za taj stadion pomislila da je uklet pa ga odlučili ignorirati, jer ne vidim nekog drugog razloga da bi se toliki kraj države zaboravljao. Sjetili su ga se ipak u dvije prijateljske utakmice i to ne bilo kakve. Prvo smo igrali protiv Irana, a zatim i protiv idućeg protivnika Walesa. Naravno bile su to utakmice u kojima ne bi očekivali nikoga na tribinama da su utakmicu stavili u Split ili Zagreb pa su se eto odlučili na Osijek. Ipak, Osijek im je do sada opraštao i pokazivao da su uvijek dobrodošli redovito puneći stadion. Vidjet ćemo mogu li nešto slično ponoviti i u utorak.

Što se tiče zvižduka s tribina, ne vjerujem da će ih gospoda iz HNS-a izbjeći. Ono što se najviše najavljuje je napuštanje stadiona u trenutku kada se na terenu pojavi novopečeni reprezentativac Sammir. Da odmah razjasnimo ja protiv Sammira nemam ništa. Ipak, izrazit ću potporu svima onima koji u tome trenutku odluče napustiti stadion. Zašto? E pa vjerovali ili ne, u istom tom Osijeku postoji nekolicina reprezentativaca koji su inače hrvatskog porijekla i koji nisu daleko igara od Sammira. Nitko od tih mladića nije viđen u noćnim klubovima niti je povezan s bilo kakvim aferama. Nijedan od tih momaka ipak nema neke skupe menadžere čije veze bi ih odvele dalje. Najveća njihova mana je da ne igraju ni u Hajduku ni u Dinamu, pa su, što se tiče reprezentacije, u drugome planu.

Naime, Vargić je po mnogima najbolji vratar HNL-a trenutno, a o njemu se kao rezervnom vrataru ni ne razmišlja. Lešković i Perošević unatoč tome sto su mladići od samo 20 godina i što imaju sjajnu perspektivu, a za njih su zagrizli i neki europski klubovi u Osijeku stoje neprimijećeni. Vode svoju ekipu u ovosezonskom HNL-u i bez zvijezda je drže u vrhu tablice. Ipak, Sammir je prva odluka. Iako je pet godina stariji i manje će moći napredovati. Iako nije Hrvat kao ova dvojica momaka, iako je povezan s raznim aferama i posjetima noćnih klubova, iako mu se vrijednost u odnosu na prijašnje godine znatno smanjila, a ne vlada tolika zainteresiranost za njih - on je pozvan u reprezentaciju. Teško je onda proturječiti nekome na tribinama koji odluče napustiti stadion. Zamislimo da smo u njihovoj koži pa onda pogledajmo na tu situaciju. Teško je vjerovati da neki igrač unatoč tome što je bolji i perspektivniji bude namjerno izostavljan iz svoje reprezentacije.

O potpori novopečenom izborniku i novom vodstvu HNS-a nisam razmišljao puno. Ipak, svjestan sam da će i oni u ovome trenutku teško dobiti pljesak s tribina. Vjerujem da su svi na tribinama svjesni da otkad je došao na vlast se ništa novo nije dogodilo i da nema ozbiljnih pomaka. Naime, unatoč tome što je njihov sugrađanin svjesni su mnogi da on tu nije zbog svoje kvalitete da bude predsjednik. Vide svi da se na novim projektima i dalje ne radi, te da se samo nastavlja na čemu je bivši predsjednik stao. Naime, što se tiče kampa HNS-a izgleda da bi reprezentacija ponovno trebala na pripreme u Čatež. Nigdje drugdje vjerujem da nema mogućnost ići, a i u Čatež će teško nakon nekih teško izgovorenih rijeci. To što su dobili domaćinstvo jedne utakmice vjerujem da ih neće utješiti, jer ipak je to samo Wales nakon 10 sušnih godina. Ipak je Wales tu samo zato što se ni na Belgiju ne može skupiti 10.000 navijača u Zagrebu, a teško je vjerovati da bi na Wales i trećina toga došla. Wales je tu i zato što nekima trebaju glasovi na idućim izborima pa hajdemo iskoristiti ugodno s korisnim.

Puno će promjena još trebati da bi za hrvatskom reprezentacijom u Osijeku ponovno vladala euforija. Puno će se domaćinstava još tome gradu morati dodijeliti. Puno njihovih igrača iz klubova pozvati i puno promjena u vrhu saveza napraviti. Ne vjerujem da Osječanima igra veliku ulogu što je Šuker trenutno na mjestu predsjednika. Velika većina bi bila sretnija da je izbornik bilo tko, ali da se napokon počne nešto konkretno raditi.