Koliko bi Kovačić bio dobar fit za Barcelonu, a koliko ona za njega? Ima li igračke sposobnosti kojima bi se mogao uklopiti u sustav koji je ove godine postavljen pod trenerom Enriqueom? Je li igrač koji bi dugoročno mogao zamijeniti Iniestu? U slučaju prelaska u Barcelonu, što bi bio najveći izazov za Kovačića? Koje bi elemente igre morao popraviti? Kolike su šanse da bi to uspio?

Odgovore na ova pitanja pokušao je na Tribina.hr u svojoj odličnoj analizi dati analitičar Leader.

'Mateo Kovačić u Inter je stigao kao mlad igrač predodređen za velike stvari pa mu je na leđa postavljena "desetka", broj dresa koji su prije njega nosili velikani poput Sneijdera, Adriana, 'zlatnog repića' Baggia, Matthausa, Seedorfa te Ronalda (onog pravog). Nakon Mourinhove 2010. sezone kada je s Interom osvojio sve što je mogao, krenulo je pomlađivanje ekipe koja je bila sve samo ne mlada. Nakon neuspjeha pod Gasperinijem i Benitezom u Interu su se odlučili na potpunu rekonstrukciju kadra i novi put. Trenerom prve momčadi imenovan je mladi Stramaccioni koji je prethodno s Primaverom osvojio juniorsku Ligu prvaka, a iz zagrebačkog je Dinama pomalo iznenađujuće u klub stigao Mateo Kovačić. Desetka koju mu je klub namijenio trebao je biti znak da je Kovačić predodređen za novog lidera Intera, no ako se gledaju prijašnje Interove desetke onda je jasno da je Kovačić ipak malo drugačiji tip igrača.

Ako se gledaju Kovačićeve igračke kvalitete onda je jasno da se on bolje snalazi na poziciji centralnog veznjaka koji teži driblingom i završnim dodavanjem napraviti razliku u korist svoje momčadi. Jednakim riječima može se opisati i stil igre Inieste u Barceloni, stoga se Kovačića može nazvati svojedobnim nasljednikom legendarnog Španjolca u Barceloni. Glavni Iniestini aduti jednaki su onim Kovačića tako da je jasno zašto se podosta špekulira o ovom transferu. Ukoliko Iniesta napusti Barcelonu upravo bi Kovačić bio njegova idealna zamjena, a ukoliko Španjolac ostane u Kataloniji onda ovaj transfer apsolutno nema smisla jer mladi Hrvat neće dobiti prijeko potrebnu minutažu potrebnu za daljnji nogometni razvoj.

Kovačićev put u Interu ima svoje dobre i loše stvari, no činjenica je da je odabrao momčad u kojoj je taktički napredovao. U Dinamu Mateo praktično nije ni igrao obranu, a njegovom fenomenalnom driblingu suparnici u HNLu bili su uistinu nedorasli. Prvotno zamišljen Stramaccionijev pomlađeni Inter bio je idealna destinacija za Kovačića, no uz takav pristup i brojne promjene počeli su patiti rezultati pa su krenule Morattijeve promjene na klupi ali i u transfer politici. Da se Stramaccionija pustilo da završi započeti posao pomlađivanja na uštrb rezultata jednu ili dvije sezone Inter bi sigurno danas imao momčad koja bi se mogla boriti za naslov prvaka u Italiji, te koja bi mogla biti konkurentna i u Ligi prvaka. Ovako su se mijenjali treneri, sustavi igre, a i igrači koji nikako nisu bili predviđeni u prvotnoj Morattijevoj ideji pomlađivanja poput Hernanesa, Campagnara i Vidića.

S obzirom na silne promjene u klubu, jasno je da su i Mateove igre oscilirale. Pod Stramaccionijem je Inter igrao u 4-3-1-2 formaciji, pod Mazzarrijem defanzivno orijentirani 3-5-2, pa sada pod Mancinijem 4-3-1-2 iako je njegova prvotna zamisao bila 4-3-3. Sam Mancini vjerojatno ne zna kako bi složio sustav o čemu svjedoči činjenica da su glavne Interove zimske kupnje bili krilni napadači Podolski i Shaqiri koji posljednjih tjedana redovito utakmice započinju na klupi jer Mancini u vrhu napada od prve minute koristi Icardija i Palacija. Kovačića Mancini vidio kao fantazistu, pravu desetku, igrača kakav je bio njegov prethodnik Sneijder - no Mateo jednostavno nije igrač kojem su glavne odlike vrhunski udarac i zadnji pas. Njegovo najjače oružje je dribling i lakoća osvajanja prostora, a te karakteristike najbolje ostvaruje igrajući u veznoj liniji uz jednog pitbulla koji pazi na njegove pogreške (trenutno je to Medel). Kada igra na svojoj prirodnoj poziciji Mateo pruža i najbolje igre.

Odlazak u Inter bio je odličan potez Matea, jer nemojmo zaboraviti da je on u Milano stigao sa samo 18 godina a da sada ima tek 21. U tom periodu taktički je nevjerojatno sazrio, a uz dobivanje prijeko potrebne mišićne mase iznimno je poboljšao defanzivni segment svoje igre. Uz to, polako napreduje i u završnici pa ove sezone napokon postiže i golove - brojke potkrepljuju njegov napredak.

Dosta često u medijima se spominju kritike na Kovačićevu igru, no zaboravljaju se njegove godine. On ima tek 21 godinu, no sa 16 je bio član Dinama za koji je debitirao golom protiv Hrvatskog dragovoljca. Tada je Kovačić bio najmlađi strijelac u povijesti HNL-a, a zaigrao je u sedam ligaških utakmica. Već sljedeće sezone Kovačić je postao standardni prvotimac Dinama, a sa 17 godina igrao je u početnoj utakmici protiv Real Madrida (u kojoj je zagrebačka momčad ostavila odličan dojam) i postigao gol Lyonu postavši drugi najmlađi strijelac u povijesti Lige prvaka. Već te sezone sakupio je 25 nastupa za Dinamo u prvenstvu, a postao je i najmlađi igrač koji je nosio kapetansku vrpcu kluba. Kao osamnaestogodišnjak je već bio standardni prvotimac u svim Dinamovim utakmicama grupne skupine Lige prvaka, no te zime zamijenio je Zagreb Milanom i odmah zaigrao za prvu momčad Intera.

Kovačićevi prvi nastupi u Interu bili su popraćeni oduševljenjem jer lakoća njegovih pokreta oduševljava svakog zaljubljenika u nogomet. Ipak, polako se počelo vidjeti da je fizički nedorastao čvrstim braničima kakvih u Serie A ne manjka, a i vidjele su se neke njegove manjkavosti u defanzivnom dijelu igre. Sve je to u tri godine boravka u Milanu Kovačić popravio, a jedini pravi problem glede njega je to što su sportski analitičari te navijači Intera očekivali da će on sam odvesti Inter ponovno u vrh talijanskog nogometa. Očekivati tako nešto od teenagera bilo je nerealno, no da se radi o odličnom igraču koji je bio žrtva trenerskog nerazumjevanja govore brojke s portala Whoscored.

Dakle po dolasku iz Dinama tijekom zimskog prijelaznog roka sezone 2012/13 Kovačić je pod Stramaccionijem odmah postao zvijezda i igrač kojem se vjeruje, te kojem se opraštaju pogreške. Takav pristup trenera donio mu je 11(2) nasupa i 1026 minuta u Serie A, jednu asistenciju, 90,3% točnosti dodavanja i prosječnu ocjenu 7.29. U Europi su te brojke Kovačića bile još i bolje pa je u 4 nastupa sakupio 318 minuta, jednu asistenciju, 92,1% točnih dodavanja i 7,39 prosječnu ocjenu. Sljedeće sezone Inter je preuzeo Mazzarri, trener koji robuje 3-5-2 sustavu i defanzivnoj igri te koji nije znao naći pravu poziciju za dragulja kojeg ima u rosteru. Dojam onih koji su pratili igre Intera bio je da Mazzarri ne zna iskoristiti Kovačića, sam trener ga je znao kritizirati u medijima, a taj manjak povjerenja kojeg je imao kod prethodnog trenera te činjenica da se u Mazzarrijev sustav nije uklapao donio mu je i nešto slabije statističke pokazatelje. Više nije bio standardni prvotimac i započeo je samo 14(18) utakmica uz 1608 minuta, četiri asistencije, 89,8% točnih dodavanja i 6.95 ocjenu. Mazzarri je nekako uspio dovući Inter do nastupa u Europskoj ligi, no sljedeće sezone dojam njegove momčadi nije se popravio pa ga je zamijenio Mancini. Podaci iz aktualne sezone govore da Kovačić ponovno polako napreduje. 22(9) nastupa, 2110 minuta do sada, pet golova, jedna asistencija, 87,2 dodavanja (mali pad jer ga je Mancini po dolasku forsirao na poziciji razigravača pa je češće pokušavao dugim dodavanjima pronaći napadače Icardija i Palacija), te prosječna ocjena 7,09. O tome kako je Stramaccioni bio trener koji je najbolje prepoznao njegove kvalitete govori i statistički pokazatelj Kovačićevih uspješnih driblinga po utakmici. Pod Stramaccionijem ih je imao 4,4, pod Mazzarrijem 2,2 i sada u sezoni koju je započeo pod Mazzarrijem i završava pod Mancinijem 2,6. Nakon cijele ove priče valja zaključiti da je Kovačić sigurno bio sretan što je Mazzarri napustio Inter, ali još sretniji su bili navijači Intera.

Za razliku od Mazzarrija, Mancini je inteligentan trener koji ne robuje sustavima iako kao i svaki strateg ima viziju idealne formacije. On je vratio sustav s 4 braniča, no još dvoji kako posložiti ofenzivce. Ne može se reći da Mancini ne griješi putem, ali barem se trudi i isprobava naći idealan sustav i idealnu formaciju za igrače koje ima na raspolaganju. Tako je odmah po dolasku govorio da je Kovačić klasični fantazista da bi malo pomalo u zadnje vrijeme shvatio da u Kovačiću, Medelu i Brozoviću ima igrače koji mu jako dobro odgovaraju 4-3-1-2 sustavu iako Kovačića po potrebi koristi i u ofenzivnijim pozicijama.

Nesumnjivo je da je Mancinijev dolazak bio dobar za Kovačića, no prave stvari od ovog trenersko-igračkog tandema tek treba očekivati sljedeće sezone kada bi Mateo napokon trebao eksplodirati u Interu. To bi trebala biti ta sezona kada će se ili potvrditi kao lider Intera nakon tri godine u klubu i doživljene igračke zrelosti (s 21 godinom u današnjem nogometu dolaziš do zaključka "ili jesi - ili nisi"), a tek onda treba razmišljati o Barceloni. Realno danas kraj Inieste Mateo nema šta tražiti na Nou Campu, no jasno je zašto ga tamo vide kao idealnog nasljednika za Španjolca (pogotovo zato jer se Luis Enrique vodeći Romu itekako uvjerio u njegove kvalitete). Igrač laganog koraka, sjajnog driblinga i 90 posto točnih dodavanja idealan je za Barcelonu - ali ne dok tamošnji vezni red ima Iniestu. Zato Mateo - zablistaj u Interu pod Mancinijem, potvrdi se kao ključan igrač milanskog kluba i kroz koju godinu otiđi u Barcelonu zamijeniti Iniestu i potvrditi da si igrač za najveće domete!