Pobjedom nad Norvežanima 31:24 hrvatska muška rukometna reprezentacija, u bitno pomlađenom sastavu, vratila se tradiciji osvajanja medalja na velikim natjecanjima.

Od iskusnijih, koji su znali što znači i koliko truda treba uložiti za osvajanje medalje, među Babićevim igračima bio je i 210 centimetara visoki desni vanjski Marko Kopljar, ujedno i kapetan ove hrvatske vrste koji će 12. veljače napuniti 30 godina. Prema tome, rođendanski poklon sam si je priuštio.

I njega samog ovo je osvajanje medalje iznenadilo.

'A kako i ne bi. Pa vidjeli smo s kojom se grupom naša križa u drugom krugu natjecanja, a kada su u njoj prvi favoriti turnira Francuzi te domaćini Poljaci, jasno je da o ulasku u završnicu nismo ni pomišljali', rekao je za tportal.hr u ponedjeljak, među brojnim obvezama, slavljeničkog ručka i posjeta predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović, Marko Kopljar

Dakle, zadovoljni ste?

'Apsolutno, presretni. Da nam je netko uoči prvenstva ponudio medalju, odmah bismo je prihvatili.'

Dobro, ali na ruku vam je išao i rasplet drugih dvoboja?

'Slažem se. Vidjeli smo da se sve može okrenuti u našu korist, pa još kada smo i onako uvjerljivo pobijedili Poljsku, počeli smo se i sami nadati. Vjerovali smo da uz sav trud ipak možemo do rezultata. A što u stvari i jest - sportski.'

Dosad ste osvajali i olimpijske i svjetske i europske medalje, no nikad u ovakvom, mladom sastavu? I još ste im k tome bili kapetan.

'Ma, presretan sam zbog svega. I teško mi je sada istaknuti koja mi je medalja najdraža. Sve su mi drage, jednako. Međutim, ova nam je pokazatelj naših mogućnosti i poticaj da dobro odradimo kvalifikacije za Olimpijske igre te da na kraju i završimo u Riju.'

U ovom moru divnih slavljeničkih trenutaka Vi ste ipak imali i jednu drugačiju emociju.

'Da, preminula mi je baka tijekom turnira. Javila mi je obitelj tužnu vijest, ali moram reći kako mi je to dalo i neku dodatnu snagu. Zato bih ovu medalju posvetio baki.'

Nakon povratka s Eura baš i nemate vremena za odmor?

'Ni govora, već u utorak (op. a., danas) vraćam se u Barcelonu. Nema baš vremena za odmor iako bi nam svima trebalo barem nekoliko dana.'

A što s desnim koljenom koje vam je stvaralo velike probleme? Možda vas poštede zbog njega?

'Vidjet ćemo kada dođem u klub, kada me pregledaju. No to je profesionalni sport, uvijek moraš davati sve od sebe, pa i onda kada drugi ni ne znaju da imaš nekih problema. Na meni je da se javim u klub, pa ćemo, za zajedničko dobro, odlučiti što dalje', završio je stasiti Slavonac iz Požege Marko Kopljar, kojem se od svega srca možemo samo zahvaliti što je stisnuo zube i bez imalo susprezanja muški odrađivao svoj posao.