Kristina Vilk (20) atletikom se počela baviti u trećem razredu osnovne škole. Počela je u Mladosti, a nastavila, gdje je i danas, u Agramu. Trenirali su je Mladen Katalinić i Ljiljana Ćulibrk. Još je vlasnica hrvatskog kadetskog rekorda na 800 metara iz 2006. Tih 2:07.83 nasljednice dosad nisu nadmašile.

'Zbog problema s očima prestala sam se baviti atletikom prije tri godine', kaže Kristina.
Na pitanje kako vidi, odgovara kroza smijeh: 'Ćorava sam, ali se snalazim.'

Šalu na stranu, Kristina je kratkovidna, a zbog problema s rožnicom ne smije izvoditi naporne vježbe. Recimo, dizati teret odgovarajuće težine u dvorani.

'Bila sam ambiciozna, no zbog očiju napustila me želja za vrhunskim atletskim dosezima, pa sam uživala u normalnom životu.'

Za trogodišnje stanke nije bila neaktivna.
'Rolala sam po Jarunu, a danas ponovno treniram u Agramu tri puta u tjednu. Sudjelujem i na ponekim domaćim utrkama', dodaje.

Završila je prvu godinu na Ekonomskom fakultetu. Da joj karijera nije prekinuta višom silom, možda bismo danas o njoj čuli kao o sudionici Europskog prvenstva za mlade do 23 godine. Svejedno, ovih dana njezino ime ipak je dospjelo u javnost. Izabrana je za miss hrvatskog sporta.

'Da se natječem za Miss sporta nagovorio me fotoreporter R. B. Naposljetku sam postala znatiželjna kako sve to izgleda. Nisam se osjećala kao objekt. Bilo je to novo iskustvo, nešto što dosad nisam poznavala. Upoznala sam nove cure, bilo je simpatično. Ne, nisam očekivala da ću postati Miss, ali tome su se nadali moje prijateljice i moj dečko (inače spasilac na Jarunu – op. p.) i njegovi prijatelji', ističe Kristina.

Što mladoj djevojci daje atletika, a što titula Miss sporta?
'Izborom za Miss sporta ništa se nije promijenilo u mom životu. Napokon, nikakvu nagradu nisam dobila. A atletika mi je dala mnogo, očvrsnula me. Trener Katalinić pozitivno je utjecao na moj život. Naučio me da nikad ne odustajem i da ništa ne radim površno. I doista, u učenju nikad ne odustajem. Osim toga, atletika mi je omogućila da vidim pola Europe, da upoznam krajeve, ljude i druge kulture koje moji vršnjaci dosad nisu vidjeli, a neki možda nikad niti neće vidjeti.'