Hrvatska ženska rukometna reprezentacija pobrinula se da nam kraj ove sumorne 2020. godine ipak bude puno, puno veseliji. Jer iskreno, malo tko izvan rukometnih 'voda' nije mogao ni pomisliti da bi se naše igračice mogle pokazati u ovako dobrom, prvenstveno rezultatskom, izdanju.

A sada, s četiri pobjede u pet utakmica, uz mogućnost da same odluče o mjestu u polufinalu, naše su rukometašice zaslužile naslovnice.

Među onima koje s velikom radošću prate uspjehe iz Danske, je i Maida Arslanagić, bivša proslavljena reprezentativka, s više od 100 nastupa u hrvatskom dresu, i među sretnicama koja je s rukometnom reprezentacijom bila na (jedinim) olimpijskim igrama, 2012. godine u Londonu.

Njezina je reprezentativna karijera počela još 1999. godine, kada je priključena seniorkama, a trajala je sve do 2012. godine.

A tijekom tih godina vodili su je mnogi izbornici, poput Josipa Šojata, Zdravka Zovka, Vladimira Canjuge... I zato sigurno može (pr)ocijeniti ovo što sada Nenad Šoštarić radi s ovom generacijom rukometašica.

'Evidentno se jako puno promijenio kao trener. Naravno, na bolje. Jer i ja sam radila s njime tijekom igračke karijere. A kako se sve razvija, tako i treneri 'rastu', jer rade na sebi. Nekad su treneri puno više vikali, galamili, a to danas ne prolazi. I onda se minuta odmora izgubila na dernjavu, a znate kako treba s curama.. Nježno, fino, lijepo objasniti. I sada se vidi koliko je Šoštarić miran, staložen. Jer očito i jako dobro poznaje te igračice, s kojima radi u klubu', objasnila nam je danas 36-godišnja Maida Arslanagić jedan od najbitnijih detalja koji su donijeli ovakav (rezultatski) pomak.

Kćer velikog rukometnog stručnjaka Abasa Arslanagića, koja je najčešće igrala na poziciji 'lijevog vanjskog', primijetila je veliku novost, odnosno potrebnu psihološku stabilnost.

'Nekad smo se divile Skandinavkama koje su uvijek igrale s osmijehom na licu, bilo da prime gol, bilo da ga zabiju. A sada je to evidentno i kod naših cura. Znači, da uživaju i da imaju strašno puno samopouzdanja'.

Može li našim reprezentativkama prednost pred Njemicama biti ta što će do utakmice u utorak odmarati, za razliku od njih, koje će u ponedjeljak igrati protiv Nizozemki?

'Europsko prvenstvo je specifično natjecanje, na koje se jako teško plasirati. I kada već dođeš do njega, onda u svakoj utakmici daješ svoj maksimum, svih 100 posto. U toj utakmici s Njemačkom će biti veliki ulog, i tada nitko neće razmišljati ni o broju slobodnih dana, ni o ozljedama. To se zaboravlja, i izvlači se posljednji atom snage. A naše cure će sigurno biti i pod posebnim adrenalinom, odnosno pozitivom koju su si stvorile ovim dosadašnjim pobjedama. Pa i odličnim prvim poluvremenom protiv Norveške. Istina, bit će našim curama možda za nijansu lakše, jer će Njemice dan prije imati utakmicu, ali ulog je strašno velik, borba za polufinale'.

Nego, iskreno, jeste li vjerovali u ovakav pobjednički niz naših igračica?

'Pa, bit ću iskrena, vjerovala sam u njih u rukometnom smislu, u njihovo znanje, ali da sam očekivala baš četiri pobjede u pet utakmica, nisam. Možda je za sve na Euru Hrvatska veliko iznenađenje, ali ja u te cure vjerujem, i sada se vidi, da će uz koje pojačanje iz Podravke, ta generacija imati uspjeha i sljedećih godina. Dobra stvar uoči ovog Eura bila je i ta što nije bilo prijateljskih utakmica, pa nas protivnice nisu mogle analizirati. Osim toga, većinu reprezentacije, čine cure koje igraju hrvatsku ligu, a kako nju, čak i da netko hoće gledati, nema gdje, onda vrlo malo mogu doznati o igr naših. I možda je to najveći razlog što su iznenađenje svima ostalima', dodala je Maida Arslanagić, koja je kroz igračku karijeru nastupala za Lokomotivu (klub koji se nekad zvao i Kraš), španjolsku Union-Ribarroju, danski Kolding i francusku Nicu. Igračku karijeru zaključila je u katarskom Al sadu, gdje je i osvojila zadnji trofej.

No, nije se udaljila od rukometa.

'Radim s djecom s poteškoćama u razvoju, to jest vodim rukometni program 'Moje pravo na rukomet'. A to znači da pokušavamo toj djeci, u dobi od šest godina, pa starijima, prenijeti ljubav prema sportu, rukometu... Istina, to ovdje ne ide baš jednostavno, jer recimo u Danskoj gotovo svaki klub ima i takav program, dok je to kad nas zasad tek u povojima. Ali postoji dobra volja kod brojnih sportaša, pa su nam tako ambasadori i Domagoj Duvnjak i Jelena Grubišić (op.a. jedna od najboljih golmanica na svijetu), a sada su se u ovaj program uključile i bivše rukometašice Ivanka Momčilović, bivša Hrgović, Vesna Milanović Litre, Andrea Čanađija, bivša košarkašica Ana Lelas... Pomažu nam mnogi donacijama, dresovima, loptama. I do ove koronakrize imali smo mogućnost treniranja po školama, ali sada smo malo morali ipak ograničiti program, pa umjesto tri puta tjedno, kada smo vježbali i po sat vremena, sada održavamo treninge jednom tjedno. Ali svi skupa vjerujemo da ćemo vrlo brzo vratiti se u normalu'.