Hrvatska rukometna reprezentacija s velikim je ambicijama dočekala ovogodišnje Europsko prvenstvo koje se odvija u našoj domovini. A te ambicije dosežu do jedinog trofeja koji nedostaje Hrvatskoj, odnosno do europskog zlata.

Naravno, gdje ćeš lakše do medalje nego pred svojim navijačima, a poseban poticaj reprezentaciji bile su prepune tribine splitske Spaladium Arene. No umjesto osvajanja prvog mjesta i dolaska u drugi krug s četiri boda, Hrvatska je u posljednjoj utakmici u skupini doživjela težak i neugodan poraz od Švedske te će u Zagreb stići sa 'samo' dva boda.

Sve to, ali i nastavak turnira, za tportal komentirao je Nikša Kaleb, bivši reprezentativac i Červarov 'vojnik' koji je sudjelovao u osvajanju brojnih odličja, između ostalih svjetskog i olimpijskog zlata, i koji je za reprezentaciju odigrao 79 utakmica te dao 152 gola.

'Za prvu utakmicu (op.a. protiv Srbije i pobjede 32:22) nema se što kritički reći, ni u kojem segmentu. Sve je funkcioniralo. Od obrane do napada, publike. Pohvale svima', naglasio je u uvodu razgovora Nikša Kaleb, koji je i uživo pratio taj prvi dvoboj.

'Već u drugoj utakmici, protiv Islanda (op.a. pobjeda Hrvatske 29:22), neke su nam mane isplivale na površinu. Vidjelo se da kada nema Duvnjaka (op.a. jer se ozlijedio protiv Srbije), Vori ne može sam igrati na poziciji prednjega i time su nam smanjene mogućnosti igranja obrane 5+1. Nadalje, ono što smo i prije znali, sva četiri naša krilna igrača su niska. I Island je pokušao sa svojim pivotima igrati što bliže našim krilima jer ti su igrači i visinom i snagom i kilogramima u prednosti pred našima, što se osobito vidjelo u utakmici protiv Švedske.'

Nije stao Kaleb o problemima koje smo vidjeli.

'Svi mi, obični gledatelji, ali i igrači, spominjemo da je ključ igre obrana. Ali to ne znači stajati na liniji od šest metara, pred golmanom. Protiv Švedske nitko nije imao hrabrosti ili želje napraviti faul, fizički zaustaviti, nego se stalno čekao nekakav blok. I uz spomenutu igru Šveđani su mogli odraditi svoja dodavanja bez ikakvog prekida. Umjesto da ih se faulira, natjera da krenu u organizaciju napada ispočetka i da ih se natjera na grešku. To je dovelo do toga da su svoje šutove mogli uputiti sasvim neometano.'

Zbog svega toga postavlja se pitanje jesu li golmani, koji su dobili žestoke kritike, uopće krivi.

'Zato mislim da je nekorektno prstom upirati u golmane jer ni oni ne mogu biti dobri bez dobre obrane.'

Na još jedan detalj upozorio je Kaleb.

'Ponavlja nam se 2009. godina (op.a. te godine u Hrvatskoj se igrao SP, a naši su poraženi u finalu od Francuske), jedino je pjesma drugačija - 2009. pjevala se 'Morska vila', a sada se pjeva Mišina 'Poljubi zemlju'. Umjesto da igrači nakon utakmice odu u svlačionicu, oni se emotivno i psihološki prazne slaveći s publikom te na taj način gube koncentraciju i tonus mišića, ali i dragocjeno vrijeme za odmor.'

Zbog ovih riječi mogli bi vam zamjeriti izbornik, ali i igrači.

'Znam, ali ja stojim iza svojih riječi. To je kritika i jednima i drugima. Lijepo je kada te 12.000 navijača tapša po ramenima. Ali igrači su profesionalci koji moraju pozdraviti navijače, otići dati izjavu novinarima, ali i što prije otići na masažu i pojesti vitamine, minerale i sve što im treba za oporavak, odnosno za napore koji im predstoje.'

Može li se Hrvatska izvući iz ove situacije? Još ništa nije izgubljeno.

'Slažem se. Bez obzira što su zakomplicirali stvari, dobro je što od tri nova suparnika prvu utakmicu igramo protiv nominalno najslabijeg. To je dobro da se vrate u ritam i spuste na zemlju. I bez obzira na ovaj poraz, imamo kvalitetu za polufinale. Dakle naši igrači nisu zaboravili igrati rukomet u 24 sata. Jedna pobjeda protiv jačeg suparnika može puno toga promijeniti i pobrisati ovu našu lošu igru.'

Znači, iako nema Duvnjaka, vjerujete u Hrvatsku?

'Što se tiče Duvnjaka, ne mogu ništa govoriti jer nisam medicinar. Istina je da fali, i u obrani i u napadu, ali ne smijemo čekati da nas on dođe spasiti. Jednostavno, moramo iskoristiti igrače koje imamo i gotova priča', zaključio je Kaleb, legendarno krilo koje je oduševljavalo atraktivnim golovima, a koji se u Metkoviću posvetio radu s mladim rukometašima.