'U Jugoslaviji smo imali velike talente. Dražen Petrović je bio vjerojatno najveći radnik od svih u momčadi. Pet godina smo surađivali. I trenirao je jako puno. Tada nam je cilj bio vidjeti gdje smo u odnosu na Sovjetski Savez u Europi. Kada je izašla ova generacija s Petrovićem, Divcem, Paspaljem, Rađom, Vrankovićem, Kukočem i ostalim momcima, svi su govorili da neće nikad biti kao generacija Dalipagića i Kićanovića', počeo je Ivković priču za grčki 'Sport24'.

'Sjećam se da smo u finalu u Rimu, tijekom zagrijavanja, razmišljali samo o odluci Slovenije da se odcijepi od Jugoslavije. Zbog toga je izostavljen Jure Zdovc. Rekao mi je: ’Treneru, što da radim? Ako budem igrao za reprezentaciju, zvat će me izdajnikom u Sloveniji.’ Rekao sam: ’Prepusti to meni’.

Ivković je otkrio i pravu pozadinu sukoba koji su navodno imali Vlade Divac i Dražen Petrović na svjetskom prvenstvu u Argentini, kada je Divac zgrabio zastavu od hrvatskog navijača.

'To je sve bila šala. Prije svega, to je bila zastava Velimira Perasovića, ne Draženova. Reći ću vam istinu! Ta priča o braći, ta američka sra..a, ništa od toga nije istina. U to vrijeme mnogo je hrvatskih navijača došlo je u Argentinu s nacionalnim zastavama. Perasović je imao jednu od tih zastava, jer mu je netko dao. Divac mu ju je uzeo i stavio mu jugoslavensku zastavu na ramena. Čak su se smijali, a Divac mu je rekao: 'Kad budu vidjeli koju zastavu imaš u kući, svi će te zaj....i'.

'Sve ono što se pričalo i pisalo o tome kako je odnos Dražena i Divca bio loš, nije točno. Ljudi, pričamo o momčadi u kojoj nitko nikada nikome nije rekao da je netko iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore... Svi su se poštivali. Paspalj i Kukoč su igrali na istoj poziciji, kao i Divac i Rađa. Svaki put netko od njih je morao ostati na klupi zato što je ovaj drugi morao igrati. Kada bi se mijenjali, prvo bi se zagrlili i poljubili. Bila je to sjajna momčad, gdje je vladala ljubav. Političari su htjeli privući pažnju s tim incidentom u Argentini', zaključio je Ivković.