Čudotvorac s reketom. Virtuoz koji i najteže udarce izvodi s lakoćom. Melem za oči svakog teniskog sladokusca. Savršen uzor svim vrhunskim sportašima.

Neki su to od opisa koje stručnjaci i ljubitelji tenisa koriste govoreći o Rogeru Federeru, osvajaču 20 grand slam turnira i čak 102 njih na ATP-jevoj razini, a koji je svojom igrom i uspjesima definitivno obilježio ovo sportsko tisućljeće.

Možda nema pozitivan omjer pobjeda i poraza u odnosu na Nadala i Đokovića, a uskoro će ga vjerojatno preteći i po broju osvojenih najprestižnijih teniskih turnira, ali nitko nikad nije osvojio navijače na teniskim tribinama poput Rogera, od kojih ne možeš očekivati potporu ni u vlastitom selu ako je s druge strane mrežice legendarni Švicarac. Naravno, razlog je njegov oku ugodan tenis koji osvaja, a i osobnost baš onakva kakvu svi zamišljamo da treba krasiti velikog i dostojanstvenog šampiona.

Nažalost, nitko ne traje vječno, pa čak ni ovaj 38-godišnjak koji nas je oduševljavao puna dva desetljeća, no neće još dugo, unatoč tome što je i dalje u samom vrhu, uvijek među favoritima velikih turnira.

'Odlučio sam da ću sljedeće sezone sigurno igrati do Wimbledona. Trenutno razmišljam o tome hoću li ili neću nastupiti na Olimpijskim igrama u Tokiju. O tome sam već razgovarao s ljudima iz mog tima, pitao sam ih za mišljenje. Razgovarao sam i sa suprugom Mirkom. Konačnu ću odluku donijeti za nekoliko tjedana', nedavno je izjavio Roger Federer i dao naslutiti da nas čeka još manje od godinu dana njegovih majstorija.

Tenis će uskoro morati nastaviti bez čarobnjaka iz Basela, no on je ionako svoju sportsku besmrtnost davno osigurao, zahvaljujući šampionskoj priči koja malo koga ostavlja ravnodušnim...

Temperamentni dječak izrastao u teniskog gospodina

Vjerovali ili ne, današnji Federer nije ni sličan samom sebi iz dječačkih dana. Sin oca Švicarca i majke Južnoafrikanke, možda je tenis u Baselu počeo igrati već sa šest godina i brzo se pokazao kao izniman talent, ali jako mu je puno vremena trebalo da ovlada demonima koji su ga proganjali na terenu.

'Nije uvijek bio uzoran sportaš. Nisam bio ni ja. Nije nas bilo lako podučavati', otkrio je Marco Chiudinelli, najbolji Rogerov prijatelj iz tinejdžerskih dana i prvi njegov rival s teniskih terena koji je kasnije dogurao do švicarske Davis Cup reprezentacije, ali Federerov razvoj nije mogao pratiti.

Razbijanje reketa, emocionalni slomovi na terenu, svađe sa sucima, trenerima i vlastitim ocem nisu bili neuobičajeni za čovjeka kojeg danas svi smatraju perfektnim primjerom pravog sportaša.

'Puno mi je vremena trebalo da se naučim ponašati na terenu. To je za mene bila velika stvar', priznao je svojedobno Roger Federer te je uz pomoć sportskog psihologa ipak uspio obuzdati svoju psihu, a zatim je bio spreman za velike stvari koje su uslijedile.

U juniorskim danima upravo na Wimbledonu, na svom omiljenom turniru, doživio je prvi veliki uspjeh. Osvojio je 1998. godine dvostruku krunu: u pojedinačnoj konkurenciji i u paru s Olivierom Rochusom. Iako je prelazak iz juniora u seniore većini tenisača noćna mora, Roger, koji se polako pretvarao u teniskog gospodina, vrlo dobro snašao se među velikim dečkima od samog početka. S 19 godina već je igrao u svom prvom ATP finalu u Marseilleu, a onda je sljedeće godine uzeo i prvi naslov u Milanu.

Pomogao Ivaniševiću pa potpuno zavladao tenisom

Federer je s 20 godina već bio priznati tenisač koji je igrao u četvrtfinalu Roland Garrosa, a nekoliko tjedana kasnije započeo je Wimbledon, onaj koji je na bajkovit način osvojio Goran Ivanišević. Tko zna bi li se to dogodilo da mu nije i Roger pomogao.

Naime, naš teniski as bio je sjajan igrač, ali nikako se nije mogao nositi s Peteom Samprasom i uvijek je od njega gubio velike mečeve, uključujući dva finala u Londonu (1994., 1998.). Amerikanac je došao te godine u Wimbledon nakon četiri titule u nizu, sedam ukupno, i netko ga je morao maknuti Ivaniševiću s puta. Napravio je to upravo Federer te je nakon pet teških setova sredio igrača koji je tada smatran najvećim u povijesti, a ta je pobjeda odjeknula svijetom i skrenula pozornost na talent koji dolazi. Bio je to i jedini službeni okršaj ova dva velikana.

Tko zna kako bi Goran već tada prošao s Rogerom da su se zatim sastali u polufinalu, što su mnogi predviđali, no maknuo mu se mladi lav s puta porazom u četiri seta od Tima Henmana u četvrtfinalu. Ivanišević je sredio Britanca pa u finalu Patricka Raftera, a Federer je na svoj veliki trenutak morao pričekati. Nije se dogodio ni sljedeće godine jer ga je iznenađujuće već u prvom kolu u tri seta iz Wimbledona izbacio naš Mario Ančić.

Međutim, Federer je iz godine u godinu igrao sve bolje i bolje, a njegova vojska navijača rasla je diljem svijeta zbog lakoće kojom je izvodio teške i atraktivne udarce. Njegovo divlje ponašanje iz tinejdžerskih dana zamijenila je mirnoća te dostojanstvenost kojoj su se svi divili, a još više dominaciji na terenu koja je uslijedila.

'Uživam u tome što sam tenisač. Ja sam taj koji gubi ili pobjeđuje, ja sam taj koji je odgovoran. To mi se sviđa jer igrao sam i nogomet i nisam mogao podnijeti to što je ponekad golman krivac za tvoj poraz', našalio se jednom prilikom Švicarac.

Prvu grand slam titulu osvojio je 2003. godine u Wimbledonu, pobjedom protiv Marka Philippoussisa u finalu. Trijumfirao je te sezone na sedam turnira i probio se na drugo mjesto ljestvice, a zatim je potpuno zavladao tenisom.

Roger je u 2004. godini osvojio tri grand slam turnira: Australian i US Open te ponovo Wimbledon. Preuzeo je prvo mjesto na ATP-jevoj ljestvici i gazio je sve pred sobom, uključujući legendarnog Andrea Agassija koji nije mogao vjerovati koliko je Švicarac dobar.

'Protiv Samprasa, ako igraš loše, izgubiš 7-6, 6-4, a ako igraš dobro, izgubiš 7-6, 6-4. Protiv Federera, ako igraš dobro, izgubiš 7-6, 6-4, a ako igraš loše, 6-1, 6-1', usporedio je zadivljeni Agassi dva velikana, a karijeru je završio s tri pobjede i osam poraza od Rogera.

Ništa bez supruge Mirke

Tko zna bi li Federer danas bio na visinama koje je dosegnuo da nije imao snažnu potporu osobe koja je osvojila njegovo srce već u početnim godinama karijere.

Roger je zaista netipičan muškarac koji je svoj ljubavni život u potpunosti povezao sa sportskom karijerom, odbacivši niske strasti i čežnje svih nas običnih smrtnika. Dok su drugi tenisači iz njegove generacije birali partnerice iz redova prelijepih manekenki, on je imao drukčije kriterije, a svoju buduću suprugu upoznao je već na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000. godine, dok još nije bio ni blizu prvom mjestu ATP-jeve ljestvice.

Miroslava Mirka Vavrinec bila je profesionalna tenisačica koja se rano umirovila zbog ozljede, a Federeru nakon upoznavanja nije trebalo mnogo vremena da shvati da je upravo ona idealna žena za njega.

'Nije mi bilo jasno zašto je toliko htio provoditi vrijeme sa mnom, a onda me potkraj olimpijske godine i poljubio', prisjeća se Mirka te je ubrzo postala ključna figura i u Federerovoj karijeri. Naime, na sebe je preuzela sve obaveze koje idu uz profesionalnog igrača izvan terena: bavila se sponzorima, rasporedom, bilješkama, organiziranjem intervjua, razvijanjem brenda. Sve kako bi se Roger mogao potpuno posvetiti sportu.

Miroslava je pratila Federera na svakom turniru, nakon sedam godina nerazdvojnosti oženili su se i dobili blizanke, a nekoliko godina kasnije i blizance.

'Mirka ne želi biti daleko od mene i ja ne želim biti daleko od nje. Gotovo smo cijele godine zajedno i drago mi je da to funkcionira. Ne mogu vjerovati na kakav napor ona pristaje, ali bez toga bilo bi puno teže natjecati se na vrhunskom nivou. Bilo bi zapravo nemoguće', priznao je svojedobno Roger, kojeg Mirka prati na tribinama čak i u njegovim poznim godinama, unatoč tome što je već vidjela sve drame 'bijelog sporta' koje postoje.

Nadal mu dozvolio tek jednu titulu u Parizu

Federer je uz potporu Mirke i svojeg stručnog stožera nastavio suvereno vladati tenisom u razdoblju od 2005. do 2008. godine te skupljati grand slam titule, no pojavila se prijetnja s kojom se sve teže nosio.

Rafael Nadal uspio je usavršiti tenis koji Federeru nikako nije odgovarao i nizao je titulu za titulom na Roland Garrosu, da bi od 2007. godine postao prijetnja Švicarcu na svim podlogama. Roger nije znao kako igrati protiv igrača koji je doveo kretanje, obranu i kontranapade do savršenstva, a posebno ga je to mučilo na zemlji, na kojoj ga je Rafa najčešće pomeo s terena.

Onda se dogodio Wimbledon 2008. godine i finale u kojem je Španjolac u nezaboravnom meču svladao Federera na njegovom domaćem terenu, čime je njihov rivalitet podignut na dodatnu razinu.

'Čovjek sam koji pozitivno razmišlja i to je ono što mi pomaže u teškim trenucima', naglasio je švicarski velikan jednom prilikom te ga svi ti porazi ipak nisu pokolebali.

Koliko je Roger frustriran u mečevima s Nadalom, pokazale su i njegove suze nakon poraza u finalu Australian Opena sljedeće godine, ali nekoliko mjeseci kasnije Španjolac mu se maknuo s puta u Roland Garrosu i omogućio postignuće o kojem je sanjao.

Nakon tri osvojena Australian Opena, pet Wimbledona i pet US Opena, Roger Federer te je 2009. godine konačno trijumfirao u Roland Garrosu i kompletirao svoju grand slam kolekciju.

U finalu je svladao Robina Soderlinga, čovjeka koji je ranije u turniru sredio Nadala i tako uvelike pomogao Švicarcu, kao što je on osam godina ranije olakšao život Goranu Ivaniševiću.

Bilo je to veliko olakšanje za tada 27-godišnjeg Federera i probudila se nada da bi mogao oživjeti svoju dominaciju, no uslijedili su još veći izazovi...

Uspon Đokovića i pad u drugi plan

Federer je svojoj grand slam kolekciji pridodao olimpijsko srebro u pojedinačnoj konkurenciji i zlato u igri parova sa sunarodnjakom Stanislasom Wawrinkom, s kojim je osvojio i Davis Cup. Roger je time ostvario praktički sve u tenisu, no nastavio je uživati u sportu i u svojim tridesetima.

Međutim, pojavom Novaka Đokovića i Andyja Murrayja put do samog vrha postao je trnovit. Oni su uz Nadala i Federera početkom ovog desetljeća stvorili 'veliku četvorku' koja je osvajala praktički sve, ali upravo je Švicarac bio taj koji je počeo kaskati za trojicom mlađih rivala i sve je rjeđe postizao uspjehe na najvećim turnirima.

U Wimbledonu 2012. godine Federer je u epskom finalu svladao Roddicka 16:14 u petom setu, osvojivši svoju 17. grand slam titulu, ali nakon toga je stao. U sljedećih pet godina daleko je i dalje dolazio na velikim turnirima, ali one najveće pokraj Đokovića, Nadala i Murrayja nije bio u stanju osvojiti, a kad su mu se svi maknuli s puta 2014. godine na US Openu, iznenađujuće ga je lako svladao i Marin Čilić.

Tih su godina tvrdnje da je Roger Federer najveći svih vremena zamijenile slične tvrdnje o Rafaelu Nadalu, koji ga je ubrzano stizao na vječnoj ljestvici, ali i o Novaku Đokoviću, koji je imao svoje razdoblje potpune vladavine tenisom.

Uslijedila je njegova najveća kriza u karijeri, zbog koje su ga mnogi otpisali. U 2016. nije osvojio nijedan turnir. Zahvaljujući perfektnoj fizičkoj pripremi i čuvanju vlastitog tijela Federera su tijekom karijere zaobilazile ozljede, ali i tome je bio došao kraj. Kada je uoči Igara u Riju objavio da ide na operaciju koljena i da je njegova sezona završena, većina stručnjaka je pokopala i njegovu karijeru...

Procvat pod Ljubičićem, pokraj Čilića do zadnjih grand slam titula

Federer se s 35 godina nakon najteže ozljede u karijeri ipak vratio na teren početkom 2017. godine, a član njegova stručnog stožera ljeto prije postao je Ivan Ljubičić.

Bilo je skeptičnih kad ga je proglasio trenerom, jer Roger je Ljubu tijekom karijere redovito pobjeđivao, no pokazalo da ima što naučiti od njega i uslijedila je njegova prava igračka renesansa.

Svoja dva najveća problema Roger je napokon riješio: uz Ivana je poboljšao bekhend i riješio se taktičke jednodimenzionalnosti koja ga je dugo sputavala u mečevima s velikanima. Dodajmo tome odlično kretanje, poboljšanu servis volej igru te neočekivane varijante agresivnog vraćanja servisa i Federer je opet imao oružje za najveće domete.

'Ne gledam ga kao ikonu, već kao prijatelja. U početku mi je bilo čudno biti dio njegova stožera, no s vremenom sam se navikao. Imali smo prijateljski odnos kao igrači, a sada imamo normalan odnos trenera i tenisača', objasnio je skromni Ljubičić koji se niti u jednom trenutku suradnje sa Švicarcem nije htio gurati u prvi plan.

Na Australian Openu nitko Rogera nije stavljao u uži krug favorita, ali osvojio je u velikom stilu nakon pet godina grand slam turnir trijumfom u dramatičnom finalu protiv Rafaela Nadala. Rafa je u 2017. godini odjednom postao Federerova 'mušterija' - pobijedio ga je četiri puta u nizu, a titule u Indian Wellsu i Miamiju samo su potvrdile da je Švicarac opet moćan kao u najboljim danima. Iako znatno stariji od najvećih konkurenata, više se nikog nije trebao pribojavati.

Dvije sezone u nizu zatim je izbjegavao turnire na zemlji kako bi produžio svoju karijeru i to se pokazalo odličnom odlukom. Uslijedila su dva nezaboravna obračuna s Marinom Čilićem, koji je izrastao u ozbiljnu i konstantnu prijetnju čak i najvećima tih mjeseci, no protiv Rogera nije mogao.

U Wimbledonu 2017. godine svladao je glatko našeg tenisača u finalu, bez izgubljenog seta, a sljedeće sezone na Australian Openu u puno uzbudljivijem meču Švicarac je slavio nakon pet setova i stigao do 20. grand slam titule, kojom je zaokružio svoju briljantnu karijeru.

Nezaboravno epsko finale u kojem je trebao pobijediti

U posljednje dvije sezone Roger Federer i dalje igra vrhunski tenis, a posljednjim osvojenim turnirima u Dubaiju, Miamiju i Halleu stigao je do njih čak 102 na ATP-evoj razini, od čega samo Jimmy Connors (109) ima više u povijesti tenisa.

No na pragu 38. godine trebao je Švicarac upisati još jednu, ali je u čudesnom finalu nakon pet sati borbe izgubio u Wimbledonu od Novaka Đokovića, ostavši na osam londonskih grand slam titula, iako je osvojio više gemova i više poena od svog protivnika u meču koji je završio rezultatom ‎7–6(5), 1–6, 7–6(4), 4–6, 13–12(3). Sva tri tie-breaka koja su se igrala nekako je izgubio, a s njima i psihološki rat te titulu koju je ovaj put zaslužio uzeti.

'Imao sam svoje prilike, no igrali smo sjajan tenis i zadovoljan sam svojom igrom, a Novaku, koji je odlično odigrao, sve čestitke. Dao sam ljudima nadu da s 37 godina mogu još uvijek ovako igrati. Osjećam se dobro, još uvijek mogu stajati na nogama i želim ovako nešto svim 37-godišnjacima', zaključio je Federer koji je u kolovozu napunio 38. godinu te postao pravi teniski veteran.

Nije uspio ponoviti nešto slično na nedavnom US Openu, na kojem je zapeo u četvrtfinalu i ponovo je aktualna tema postala njegovo umirovljenje, no ovaj put ju je započeo sam velikan.

'Iskreno, ne vjerujem da ću biti komentator ili teniski trener. Posebno ne odmah nakon povlačenja. Prvo želim biti s djecom u Švicarskoj. Godišnje sam više od dvadeset tjedana na putu, udaljen od kuće, obitelji, a to je trajalo posljednjih 20 godina - zaželio sam se kuće, uživanja s najbližima', priznaje legenda koja igra kao profesionalac još od davne 1998. godine.

Ovo definitivno nije kraj Rogera, još ćemo uživati u njegovim majstorijama, a možda i titulama, no najkasnije do sljedećeg ljeta. Rekordi su tu da se ruše, a to će se dogoditi i s Federerovima, no trebat će proći mnoga desetljeća, a možda i stoljeća da se ponovo pojavi netko tko će se tako duboko uvući u srca ljubitelja tenisa...