Od 2004. obnovljen je rad kluba nazvanog HNK Borovo. Borovčani su danas u šestom hrvatskom nogometnom rangu, a u slavnim predratnim danima igrali su i kvalifikacije za tadašnju ‘turboligu’. Malo im je falilo da se plasiraju u jednu od najjačih liga Europe, jednom ih je dijelilo samo 11 minuta…

‘Dva smo puta za redom igrali kvalifikacijske turnire za prvu Ligu, no 1956. ulazak je izborio Vardar, a godinu zatim RNK Split. Te druge godine smo držali dovoljnih 1:1 protiv Radničkog iz Kragujevca do 79. minute, ali onda smo dobili taj ključan gol i Splićani su izborili promociju,’ govori aktualni predjednik i najmlađi kapetan u povijesti kluba Gordan Gotal.

Skuplja spise, slike i statistiku vezanu uz borovski sport. U prvom planu je njegov NK, o kojemu zaneseno nastavlja pričati.

‘Osnovani smo 1933. godine kao VAŠK Bata. Godine 1934. se otvara novo igralište i klub postaje SK Baka. Od 1954. klub nosi ime NK Borovo. Od ‘35. počinje ozbiljan rad i četiri godine poslije ulazimo na saveznu razinu natjecanja. Tijekom NDH igrali smo prvu ligu i mučili i HAŠK i Građanski. ‘38. u Borovu stradava i Roma (3:1), a ovdje su padali i Rapid i Hungaria. Igrali smo dva četvrtfinala kupa u šezdesetima, dočekivali i Dinamo i Zvezdu, kucali na vrata elite. Imali smo tada uvijek barem tri tisuće ljudi na stadionima, znalo ih se skupiti i više od deset tisuća... A onda smo 1973. ispali u treću ligu i više se nismo uspjeli vratiti u viši rang.’

Zlatno razdoblje trajalo je tijekom pedesetih i šezdesetih godina, kada je navalu Borova predvodio Ivan Gotal, otac današnjeg predjednika.

‘Tata je u klubu igrao 20 godina i koliko sam uspio sabrati njegovu statistiku mislim da ima oko 700 službenih nastupa i više od 300 golova.Tražili su ga Dinamo, Zvezda, Partizan i Željezničar, ali ostao je u Borovu cijelu karijeru osim kraćih ‘izleta u Vukovar’. Puno je puta ponavljao da nikada nije razmatrao ponude drugih klubova, jer si nije mogao zamisliti izvan svoje tvornice i kluba. Generacijski smo ovdje, vezani uz svoje Borovo i znam da nikada nije požalio što nije otišao u veće klubove,’ priča o svom još uvijek živahnom ocu Gordan Gotal.

Borovo je uzgojilo čak četiri reprezentativca (Željko Jurčić, Ratomir Dujković, Siniša Mihajlović i Ante Miše), a još petorica (Milan Jakšić, Milan Antolković, Slavko Šurdonja, Nikola Perlić i Stanislav Karasi) su igrala za klub. Danas su blizu dna, ali svježi (od travnja) predsjednik klub vidi na višim granama.

‘Do proljeća trebamo sanirati manji dug koji imamo i iako smo prezimili kao četvrti očekujem da u ovoj i idućoj sezoni pokušamo preskočiti dvije stepenice i ući u 1. županijsku ligu. Drago mi je što još uvijek ima ljudi kojima je stalo do Borova i kluba, te koji će pomoći koliko mogu. Rijetki mogu financijski, ali imamo zdravu sredinu s bogatom tradicijom i svi želimo Borovo barem približiti nekadašnjem rejtingu na kojega možemo biti ponosni,’ završava Gordan Gotal koji je nakon devet sezona (i dvjestotinjak utakmica) za Borovo odigrao tri prvoligaške sezone u Dinamu iz Vinkovaca i vratio se karijeru završiti… a gdje dalje nego u Borovu.