Ono u čemu je Davor Šuker apsolutno u pravu, ma što tko mislio o tome, on de facto jest najprepoznatljiviji hrvatski brend... Golovi u Francuskoj i smiješak naslonjen na zlatnu kopačku, te golovi u Realu i Arsenalu upisali su ga u zvijezde. Svijet to prepoznaje i pamti dulje od svih znanstvenika, umjetnika i ostalih daleko zaslužnijih - zajedno. To smo riješili, Šuker je brend!

No koliko je bio koristan pred protivničkim vratarima podjednako je neupotrebljiv u nogometnim uredima. U hrvatski nogomet vratio se nakon dugog ignoriranja svega, a okidač mu je bio - osigurana predsjednička fotelja u HNS-u. Zasjeo je bez ijedne prepreke, no ubrzo je shvatio da neće dobiti ni krunu ni žezlo... Oni su ostali u rukama kralja koji je stolovao i u vrijeme njegovog pokojnog prethodnika. Dapače, Zdravko Mamić 'zalijepio' mu je i provjerenog pobočnika Damira Vrbanovića na funkciju izvršnog predsjednika i tako zabetonirao svoju ionako nedodirljivu poziciju u hrvatskom nogometu.

Šuker je osuđen na vječno razvlačenje smijeha i figuriranje... Emancipirao se nakratko prilikom smjene izbornika Štimca (svog jedinog javnog suparnika pri dolasku u HNS), ili je barem čovjek s krunom i žezlom želio ostaviti takav dojam, no ubrzo nakon toga vratio se - figuriranju. Daleko je Davor od jedinog presdjednika u ovoj 'zbrda-zdola' posloženoj državi koji ne radi ništa doli figurira i toga je više nego svjestan. Zbrojio je dva i dva  i - digao sve četiri u zrak. Čini se, baš lijepo odmara...

Na svoju ruku dogovorio je ogled s Argentinom, bacio pokoju mudrost pred mikrofone nakon dvoboja u Londonu i Milanu i otišao u nepoznatom pravcu. Niti zamjenik mu nije znao gdje je, uživa negdje u svjetskim bespućima i onako fenomenološki promatra sve te ludorije u sektoru kojemu bi trebao biti na čelu.

Zbog gotovo satirične indolentnosti kojom pristupa gorućim problemima dio javnosti traži da odstupi s pozicije. Pitanje je samo što bi se time postiglo? Nova farsa od izbora i neki novi kralj bez krune i žezla? U hrvatskom nogometu i njegovoj hijerarhiji od ljudi je daleko važniji sustav. A on je, godinama učimo, postojaniji od armiranog betona. Ma i od dijamanta...

Što bi Davor Šuker dobio odlaskom iz HNS-a? Psihičko rasterećenje, ako ga sve ovo zajedno uopće i uzrujava, te položaj u nekom od Uefinih i Fifinih odbora. HNS mu je ionako tek odskočna daska za ispunjavanje životopisa u lovu na neku unosnu međunarodnu funkciju... Što bi izgubio? Apsolutno ništa, kao niti hrvatski nogomet u cjelini. Jer, ako ne bi sujetno odbijao suradnju, Šuker bi jednako uspješno za svoju domovinu mogao lobirati i iz stranih nogometnih ureda. Dapače, to bi bila i bolja lobistička pozicija. Šuker je svega toga izuzetno svjestan i zato ga 'boli uho' za cirkus Colorado koji se rasplesao oko njegove predjedničke stolice. Neka ga saniraju oni koji su ga i izazvali... On im se 'samo' bespogovorno priklonio, to zaboravni hrvatski narod neće dugo pamtiti.