Gazda hrvatskog prvaka bio je glavni gost 210. izdanja sportske emisije na zagrebačkoj televiziji. Kontroverzni čelnik Dinama prvo se je osvrnuo na poraz kod Istre 1961 (2:1):

'Čestitam domaćinu i treneru Pamiću na zasluženoj pobjedi. Bio sam impresioniran objektom koji je Pula izgradila. Prava prilika za spektakl, teren perfektan, solidna popunjenost, čuli smo da je Hajduk izgubio, silno sam želio da se stavi točka na naslov, ali bilo me stid vidjeti kako su naši igrači izgledali. Pokazalo se da je život pravedan, kažnjava bahatluk i oholost. Nije problem izgubiti utakmicu, ali ne na takav način. Nakon nekoliko najtužnijih dana u povijesti Hrvatske mogli smo učini naše navijače sretnim, a mi smo kiksali sramotnim izdanjem.'

Nije se moglo ni bez Hajduka.

'Ja sam jedan od najžalosnijih ljudi zbog stanja koje je u Hajduku. Želim da se sredi da nam bude što jača konkurencija', govorio je Mamić koji je na pitanje bi li želio nakon misije u Dinamu doći na Poljud ostao nedorečen:

'Ja sam s ekstremnijim dijelom Dinamovih navijača imao problema jer uvažavam Hajduk i vrlo često pjevam njihove pjesme koje sviraju uoči utakmice. Taj južnjački mentalitet je teško postići u Zagrebu. Mi imamo svojih vrlina, ali se ne možemo mjeriti po temperamentu.'

Bilo je riječi o nezadovoljstvu Andreja Kramarića, a za to su opet krivi mediji:

'Mi najmanje možemo utjecati na ono to se događa s Kramarićem. Mediji su željni cirkusa, afera, senzacija, ne prežu od žrtvi. Pa je i on postao žrtva, on je prekrasno dijete i odgojen je. Poručujem obitelji pustite dijete neka se razvije, ima svoju glavu. Ne igra nogomet tata, nego sin. Sve te spekulacije za Zvezdu, ne znam odakle dolaze. Mi Andreja želimo. Stvari se razvijaju protiv njega i protiv kluba.'

Jedan od gledatelja koji je završio u progonstvu nakon početka Domovinskog rata poželio je Mamića vidjeti u saborskim klupama, a izvršni predsjednik Dinama odgovorio mu je na svoj način:

'Ja sam emotivan čovjek, koža mi hoće otići s tijela, ne zato što me hvalio, ja znam da je to istina, drago mi je da netko kao stradalnik primjećuje to što radim. Velika hvala.'

Mamić je objasnio i što je mislio pod izrazom 'mečka':

'Puno punktova, puno mečki. Ja sam čovjek koji nema kompromisa kad je u pitanju domovina, zavičaj, ulica mladosti, moj grad, moj Dinamo, obrana svih hrvatskih vrijednosti. Ja užasno krvarim, Hrvatska je u vrtlogu, ovako razjedinjena. Okružena centrima moći, politički, gospodarski i špijunski. Hrvatski čovjek se sudara sam sa sobom i ne snalazi. Najbolje smo funkcionirali kada smo bili napadnuti. Čim smo stvorili Hrvatsku, prepustili smo je dušmanima i sotonama da nas razaraju. To je ta mečka koja sada igra i pred Dinamovim vratima. Ti centri su toliko moćni, ali ja se dobro nosim s njima, neću se ja tako dati.'

Bilo je riječi i o prodaji igrača:

'Ja bih to želio spriječiti, ali to je nemoguće. Mi bismo se borili za osvajanje Lige prvaka da su svi igrači koje smo prodali u zadnjih pet godina ostali. Nekada igrači nisu smjeli van prije 28 godine. No, mi smo i s time ozbiljan europski klub, statistički najbolji s istoka Europe.'

Razgovaralo se i o HNS-u:

'Prvo da rasturim one dušobrižnike. Bilo tko da je predsjednik HNS-a, to za status Zdravka i Dinama ništa ne znači. Ne igraju oni na terenu. Činjenica je da sam se borio za Markovićevu opciju i na to mogu biti ponosan. I tu je mečka, ovi drugi željeli bi napraviti nakaradu od Ministarstva uprave da se sve poništiti. Što je trebao HNS? Staviti ključ u bravu ta četiri mjeseca (od prosinačke Skupštine). HNS i Dinamo su ugledne institucije, a oni žele cirkus.'

I za kraj:

'Ovo su teški trenuci. Samo zajedništvo na svim razinama može čovjeku vratiti osmijeh. Za njega je potrebno malo, ali njega nema već dugo na licima Hrvata. Neka dođu na stadion s osmijehom i mi ćemo biti bolji.'