Nakon što je Vahid Halilhodžić na Maksimiru iznio svoju stranu priče, stolac se još nije ni ohladio, a na nj se smjestio Zdravko Mamić sa svojom verzijom.

'Otkuda krenuti? Od nekoliko minuta prije početka utakmice s Interom. Sjedio sam u loži, a momčad i stručni stožer su izlazili na teren. Patio sam što je bilo malo gledatelja. Vidio sam trenera koji je gledateljima mahao i susreli su nam se pogledi. Ja sam podigao ruku, i on meni. I počela je utakmica. To je bilo najsramotnije što sam vidio. Inter je bio zreliji i bio sam ljut na igrače, isključivo na igrače.'

Onda se vratio još unazad. Na prvi proljetni poraz, onaj u Puli.

'Nije utakmica protiv Intera bio razlog mog ulaska u svlačionicu. To je kulminiralo utakmicom u Puli. Bilo je i prije loših, ali u Puli je bilo loše gdje smo odigrali strahovito loše. Nečuveno loše. Ne samo u kvaliteti igre, već i po odnosu igrača prema igri. Tako bahato i prepotentno da je neprihvatljivo za normalan klub. Osjećao sam se posramljeno i nazvao sam trenera, a uvijek ga zovem nakon utakmice. Tada sam mu rekao da sam razočaran ponašanjem momčadi te da igrače treba kazniti, što mi nije dozvolio. Iza toga je došla utakmica, čini mi se, s Osijekom, i ni to nije bilo nešto specijalno.'

Kaže kako je u njemu kuhalo, ali nije želio to prenositi na okolinu.

'Ja nisam ničim potencirao da smo u krizi, dapače, nudio sam druge tonove. Osim s momčadi, bio sam razočaran i sucem Gerekom. Nije puhnuo ni vjetar, a on bi nam sudio faul. Bilo me je stid. U jednom trenutku mi je pozlilo i zaletio sam se na šank i popio Coca Colu. Netko mi je dao čokoladu s lješnjacima i pojeo sam ju brže nego ikada. Malo sam došao k sebi i potpuno miran i svjestan otišao ispod juga. Došao sam nešto prije kraja poluvremena i tamo je bio samo fizioterapeut Mario. Rekao sam mu da šapne na uho Vahidu da sam u kabini. I to se dogodilo. Mislim da u svakom klubu na svijetu dužnosnik mog ranga smije uči u trenersku kabinu, što je Halilhodžić i sam nekoliko puta ponovio. Devet mjeseci nisam bio na ručku s momčadi, nisam ulazio u igrački prostor i omogućio sam Halilhodžiću apsolutnu samostalnost. Prvi puta u mom mandatu. Napustio sam i pripreme u Turskoj da ne dođe do sukoba između mene i Halilhodžića, a moglo je doći.'

Žao mu je što je psovao.

'Ja ni u snu nisam mogao pretpostaviti što će se dogoditi. Bila je želja da se obratim igračima, a ne da bilo što kažem treneru niti bi mu rekao jednu riječ. Znajući Halilhodžića, bio sam visoko svjestan da mi može reći – nemoj ući u svlačionicu pusti da ja riješim na najbolji način. A drugi način bi bio da mi je rekao – izvoli, i ja bih svoje rekao i gotovo.

'Onda se dogodi ono što nisam pretpostavio. Napravio sam predstavu. Sklopim ruke i kažem – šefe, dozvolite da uđem u svlačionicu da nešto kažem igračima. Nisam došao kao što sam dolazio ranije. I on meni ne kaže da to ne bi bilo dobro ili otiđi, već mi okreće leđa i govori – 'Dosta je toga, Zdravko, što si ti umišljaš.' Ja sam ostao šokiran. Stavite se u kožu predsjednika kluba koji je sve činio za trenera i za klub. Trener je sramotio mene kao dužnosnika kluba. Nije bilo nikakvog fizičkog obračuna, nije bilo nikakvih otkaza. Nikakvih. I ako itko kaže da sam mu dao otkaz, ja nemam ovlasti da mu dam otkaz. Bilo je spominjanja majke i to mi je žao i ja se ispričavam. Za to nema opravdanja.'

Ipak, smatra ljudskim da tako govore dva povađana čovjeka.

'To je za osudu, ali to je bilo kao dva pjetlića koji si međusobno dobacuju i ništa ne rade. Halilhodžić je mogao čuti moje riječi igračima kada sam im rekao to nije fer. On je imao mogućnost nastaviti svoj rad, što je i učinio, a ja sam nakon svega otišao kući. Tada sam čuo da trener Halilhodžić neće doći na presicu i da je Morani rekao da više nije trener Dinama. Preuzimajući odgovornost zamolio sam Vrbanovića da kaže medijima što se dogodilo i da se ispriča što trener nije došao na presicu. To je sve što vam imam reći što se dogodilo.

Vaha je sat vremena prije prenio kako mu je Mamić tijekom razgovora rekao da više neće voditi Dinamo. Zdravko Mamić tvrdi drukčije.

'Nisam mu to rekao. To je istina.'

Vaha je, zapravo, službeno još trener.

'Profesionalna obaveza trenera je da televiziji da izjavu. Trener je to, koliko se sjećam, treći put odbio. Kad smo kod odbijanja trener je bio planiran da bude u emisiji HNL. Jasno, to je sve bilo prije tih događaja, ali imali smo problema jer nije želio po dogovoru doći na HTV.'

Mamić je, a ima preko milijun deviznih razloga za taj stav, uporno gurao tezu da je Vahid prema slovu ugovora još Dinamov trener.

'Ja sam u subotu došao na posao, ali njega nije bilo. Došao sam u svlačionicu i pitao igrače je li došao Halilhodžić. Rekli su da nije. Rekao sam da će, ako dođe, Halilhodžić voditi trening. Da našeg trenera zanima Dinamo došao bi na treninge, i danas bi bio na treningu, a ne sazivao presicu.'

Nastavio je u sličnu tonu.

'On je tražio način da ode iz Dinama, kako da dobije novac i ode iz Dinama, kako da senzibilizira javnost i nas i da govorimo, bravo Vaha otišao je najbolji trener. E, vidite, to nije moguće.'

Tijekom vikenda klub je, kaže, kontaktirao i s Vahinim menadžerom Josipovićem.

'Rrazgovarao je sa Zoranom i pitao može li trener dobiti nagradu za osvajanje naslova i Kup, na što mu je rečeno da se nagrada dobiva kada se uđe u Europu. Tada je rekao da ćemo onda civilizirano raskinuti ugovor. Jedini čovjek koji je sve predvidio je Zdravko Mamić. Trener je samo htio uzeti vrijeme da uzme novce i ode.'

Fokus je ostao na trenerovim prohtjevima i ispunjavanju njegovih želja.

'Nitko nikada nije imao takvu potporu kluba, medija i navijača. Svi uvjeti da se nešto napravi su bili tu. No, privatno vam kažem da je s njim nemoguće raditi. U periodu koji je radio, bilo je tisuću ručkova ili večera koje smo brat i ja organizirali. Bili smo njegovi batleri. Namještali smo mu satelitske antene, osobno sam mu plaćao čistačicu. Pogledajte medije i vidjet će te da Halilhodžić nikada nije pohvalio niti jednog pojedinca ili igrača. Sve je bio One man show. Niti jedan igrač nije mogao dati niti jedan intervju bez njegovog odobrenja. Borio sam se kao lav da se daje izjava televizijskim kamerama. On je imao apsolutnu potporu, no za nas je to bila paklenska muka.'

Tvrdi i kako je tržišna vrijednost igrača rapidno pala.

'Sada nam predstoji Kup i ne znam kako će igrači reagirati i hoćemo li uopće osvojiti trofej. Mi cijelo proljeće nemamo igru. Znate da je Arsenal došao u Maksimir po Kovačića i Vrsaljka s ponudom od 18 milijuna eura. Ja sam predstavnika Arsenala zaustavio i prekinuo. Znači, nismo licitirali. Bilo je ponuda za Sammira i Badelja koje su se kretale između šest i osam milijuna eura. I kad to zbrojite jasno vam je koliko koštaju, a danas ti igrači ne vrijede niti 45 centi jer ih nitko ne traži.'

Tumaranje u mraku, a Europa ne čeka.

'Dva mjeseca prije Europe, nemamo jasnu igru, jasne dolaske i odlaske, imamo igrače koji su izgubili svoju igračku i materijalnu vrijednost. Mi danas smo na potpunoj nuli i to je teška situacija. Mi smo bez glavnog trenera. Svi klubovi su važniji od svih trenera, ali i predsjednika. Zamislite, nakon Osijeka se pije šampanjac i ja ga pitam – 'Šefe, recite svojoj vojsci hoćete li ih voditi i dalje', a on ne želi odgovoriti. Pa možete si vi to zamisliti? I onda ga svi molimo, a ja na kraju dođem na presicu i kažem da Dinamo stoji iza njega.'

Za kraj je jasno poručio da ova bitka neće stati s krajem ovog obraćanja.

'Mislim da je trener Halilhodžić morao voditi treninge u subotu ili nedjelju. Raditi analize. Morao je voditi trening i u ponedjeljak. Možda je pod stresom, ali svi smo pa opet dođemo na posao. S njim je nemoguće raditi. I ne vjerujem da će u budućnosti itko moći raditi s njim. Njegov odlazak bi za Dinamo bio sjajan događaj.'

Našao je i primjer kako želi da se ponašaju bivši klupski zaslužnici.

'Želim da se Cico Kranjčar 2012. vrati na mjesto koje mu pripada. On može birati u kojem trenutku želi biti trener jer je to zaslužio svojim stavom i izjavama prema klubu.'