Teške riječi su poput kamenja padale na stol ispred promuklih usta izvršnog dopredsjednika, a uvredljivi epiteti većim su dijelom bili usmjereni prema Mandžukiću. Čovjeku koji je ove sezone zabio devet golova i čija srčanost na terenu može poslužiti kao ideja vodilja klincima koji će ga naslijediti u Dinamovom dresu.

Mnogi Brođanina doživljavaju ga kao bahatog, Ćiro ga je čak prozvao i đilkošem. Narod se lako uhvati za paušalno zalijepljene etikete i takve gluposti preko noći postaju činjenice. Dapače, Mandžukić je rijetko smiren i kvalitetan čovjek, sve dok mu netko ne stane na žulj. A ako to bude i njegov poslodavac, neće povući ručnu i tu je zapravo nastao problem. Mandžo je odgovorio na Mamićeve uvrede u Edinburghu i već je tada njegova glava bila pod giljotinom.

Sto tisuća eura neće mu ugroziti egzistenciju, ali toliko visoka svota služi kao dokaz koliko uprava Mandžukića smatra krivim. To Mamić ni ne skriva. Za Salzburg je kriv, ti kartoni zbog kojih je Dinamo u konačnici eliminiran produkt su Marijeva dugog jezika koji će on uskoro morati skratiti. Takve gluposti u inozemstvu se ne toleriraju. Da je kažnjen i da je tu stalo, Mamiću i jatacima ne bi se moglo puno zamjeriti. Osim tajminga, koji je nebulozan i kontraproduktivan.

Ali nije. Kao šlag na tortu sačinjenu od opaski koje imaju svrhu omalovažiti Mandžukića došla je misao izvršnog dopredsjednika koji je Mandžukićevo ljubljenje Dinamovog grba nakon postignutih pogodaka nazvao neiskrenom demagogijom. Da to kaže i balavo dijete ispalo bi neozbiljno, kamoli neće kada izađe iz usta čovjeka koji se naziva izvanrednim rukovođom i poslovođom. Općenito, vođom.

Tim potezom maksimalno je revoltirao igrača o kojemu je Dinamo vrlo ovisan, a vrlo vjerojatno pokrenuo i odbrojavanje od nekih stotinjak dana kada će isti otići u inozemstvo. Ako se to i moralo dogoditi, zašto stranim kupcima olakšavati posao pri dovođenju. Budite sigurni da je Mamić danas najcitiranija osoba u Werderovim hodnicima. To što je u javnost izašao Mamićev zaključak da je netko od suigrača Mandži već davno trebalo zalijepiti šamarčinu ne zaslužuje komentar.

Pljunuo je na krivu adresu, jer Mandžukić je jedan od iznimno rijetkih koji će i nakon pobjede i nakon poraza, i po kiši i po vjetru, uvijek naći vremena i zapljeskati prema publici. To je izraz poštovanja, ali to Mamić jednostavno nije registrirao. Uostalom, igrač koji svih 90 minuta igra kao navijen tu komponentu, koju Mandžukić što je najgore i ima, ni ne mora imati. Ferguson i Glazeri godinama su trpjeli ljigavog Cristiana Ronalda, razlog je savršeno jasan. Da ga se vrijeđalo i omalovažavalo, ne bi dobili ni pola od 94 zarađena milijuna.

Autokrat njegova kalibra to sigurno neće učiniti javno, ali Mamić Mandžukiću duguje privatnu ispriku. Neka mu uzme novac, ali ostatak priče je više nego žalostan i preuveličan. Da je Dinamu više Mandžukića, manje bi bilo večeri kao što je bila ova protiv Anderlechta.