Tekst Građanske inicijative 'Zajedno za Dinamo prenosimo u cijelosti.

'I ja sam Borut Šips

Uh, kakva večer sinoć u Maksimiru.....
Vjerujte da nakon svega nije niti malo jednostavno napisati nekakav suvisli tekst, no pokušajmo.

Što se u stvari dogodilo?
Dogodila se samo jedna u nizu Skupština našeg kluba, na kojoj je uprava između ostaloga trebala raspravljati i o zahtjevima članova kluba.

No, ono što smo vidjeli je bilo sasvim nešto drugo:

Vidjeli smo projekciju stanja u cijeloj državi. Vidjeli smo huligane i kriminalce koji koji sjede u upravama, drmaju klubovima i za koje niti jedan zakon ove jadne zemlje ne vrijedi.

Vidjeli smo tu famoznu 'ulicu' i 'divljake', njih više od 4 tisuće koji su došli boriti se za svoja prava. I to na jedni ispravan način: mirno i dostojanstveno.

Vidjeli smo gospodu Zlodija i Mordeja, članove NK Dinama koje je predsjednik NO 'gospodin' Gjurašin osobno pozvao da prisustvuju Skupštini i koji su na grub način odbijeni i nije im omogućeno prisustvovanje. No, oni su i to poniženje dostojanstveno podnijeli.

Vidjeli smo jednog glasnogovornika policije, gospodina Krunoslava Boroveca, koji nije vidio nikakve razloge za pokretanje progona ljudi koji prijete fizičkom silom i na očigled cijele nacije krše čitav niz zakona.

Vidjeli smo čovjeka kojemu je mjesto u Remetincu ili Vrapču, ali nikako na čelu jedne institucije kakva je Dinamo i koji je u potpunosti izgubio kompas nazivajući članove i navijače kluba ustašama i Štimčevim plaćenicima..

Kratko rečeno, vidjeli smo močvaru u kojoj živimo!

ALI, vidjeli smo i svijetlo na kraju tunela, vidjeli smo tračak nade da nismo potpuno otišli kvragu. Vidjeli smo herojski podvig gospodina Boruta Šipsa, novinara T-portala, koji se drznuo pitati svemogućega zašto krši zakone ove zemlje.

Epilog ste vidjeli, nema se više što dodati ili oduzeti. Kako Borut od nikoga nije dobio podršku a njegov kolega Stipković je radije žderao sa švedskog stola i promatrao što se događa umjesto da je zaštitio svog kolegu, mi mu s ovoga mjesta želimo poručiti da nije sam i da može računati na svakoga od nas.

I zato, ako sretnete Boruta na ulici, u tramvaju ili na placu, priđite mu, pružite mu ruku i zahvalite mu na hrabrosti koja se u današnje vrijeme baš i ne podrazumijeva.'