Najava pokretanja nogometne Superlige, u kojoj su trebali igrati nekih od najbogatijih europskih nogometnih klubova, izazvalo je puno polemika. A gotovo sve su usmjerene kontra ovog projekta, kojim se 'ubija' nogomet kao igra, ispušni ventil za mase, i u kojoj su i oni slabiji mogli iznenaditi jake, točnije bogatije.

Ipak prema svemu sudeći, jer tijekom večernjih sati utorka krenule su najave istupanja iz tog natjecanja, pa su tako povlačenje najavili Chelsea, Manchester City, Liverpool i madridski Atletico, cijeli projekt mogao bi se raspasti u samo par dana. Navodno su i iz Juventusa najavili izlazak, a onda je to potpuno urušavanje ove ionako nestabilne kule.

Međutim, kako je u ovom današnjem svijetu sve moguće, jer poanta je onih bogatih da zgrnu još više, možda je ovo bio tek prvi probni balon. I za vjerovati je da nije bio jedini.

Komentar na cijeli 'cirkus' o kojem od ponedjeljka bruji nogometni svijet, dao je i bivši hrvatski reprezentativac, 49-godišnji Mario Stanić, koji je dio karijere proveo upravo u jednom od klubova Superlige, londonskom Chelseaju. Doduše, prema najavama koje stižu s Otoka, Chelsea, Manchester City i Liverpool odlučili su istupiti iz tog natjecanja.

'Kao nogometni zaljubljenik, kao netko tko je dugi niz godina bio u tom svijetu, znam koliko je nogomet prije bio romantičniji. Jer već odavno je ta priča oko nogometa otišla u krivom smjeru. Stvari su ustvari vrlo jednostavne, i apsolutno se slažem s izjavom Marcela Bielse koji je rekao kako je nogomet ogledalo društva i stanja u kojem mi živimo. Nogometni biznis i lova-logika diktiraju tempo. Nogomet se dugi niz godina odupirao tome, i zato je možda postao jedina naša utjeha, gdje smo mi kroz nogometne utakmice često puta doživljavali da slabiji i financijski nemoćniji pobijedi jačeg, pa nam je to u normalnom životu vraćalo vjeru u pravedniju borbu i bila nam je nit-vodilja da se nešto može. Taj romantični dio nogometa i nepredvidljivosti koju on nudi, s neke socijalne strane, ljudima je često puta bilo ispunjenje želja i misli da se čuda događaju. I kakav je to život ako u njemu nemaš mogućnosti maštati. Ali što se događa? Sve više i više zadnjih godina događa se odmak od toga. Isključivo jer su interesi vrlo jednostavni, a što se može shvatiti kroz riječi Hladnog piva: Ništa nije sveto, sve je bruto ili neto. To je ta logika koja diktira sve. I sad je nebitno mišljenje bilo koga od nas, koji ne sudjelujemo aktivno u tim procesima megakorporacija, marketinških kuća i silnog novca koji se vrti unutar nogometa. I to je sve OK. Mene to osobno, kao čovjeka i kao osobu koja se nogometu posvetila, ne smeta. Ja sam tom nogometu dao nešto, a on je meni to vratio 'puta 100'. Ne gledam to samo po pitanju novca, već koliko me kulturološki obogatio, omogućio mi da idem u razne zemlje, da upoznajem ljude sa svih strana svijeta. Iz tog konteksta osjećam zahvalu i zato bi htio da taj nogometni svijet ostane kakav je bio. U nadi, iako sam rođen gdje jesam i igram za manji klub, da dođem u priliku pobijediti tog nekog velikog super bogatog i super trofejnog kluba. Tu je problem, puno je licemjerstva. O Superligi se šuškalo već dugo. Jedni drugima rade iza leđa, posebno sada Čeferinu. I drugo, sama izjava prvog čovjeka Reala, Pereza, koji kaže da će nogomet umrijeti?! Kakve su to izjave, tko si ti da možeš reći kako će nogomet umrijeti? To su samo pokušaji da se opravda maksimalno izvlačenje suludih cifri odnosno ove pohlepe. I stalno se rade kompromisi. Veseli me da su navijači, zbog kojih se nogomet igra, a i koji su za Chelsea navijali kada nije bio bogat, uspješan i trofejan, pokrenuli incijativu ali i da su ih gazde poslušale'.

Predsjednik Reala Florentino Perez izjavio je kako su oni, misleći na ove bogate klubove, na vrhu piramide, i da će njihov novac hraniti ostale od kojih će kupovati igrače. I u tome ima istine. No, koliko je Uefa kriva, jer i ona je kroz svoja natjecanja pogodovala velikima i bogatima, koji su se sada odlučili odmaknuti od nje? Osim toga, ovi veliki su rekli da će ostati u svojim prvenstvima i moći će, recimo Brighton opet pobijediti Manchester City?

'Tako je. Međutim, moje pitanje je vrlo jednostavno. Na osnovu čega i koje regulative možeš osnovati zatvorenu ligu? Znači li to da svatko unutar neke regije i financijskih mogućnosti može osnivati što želi? Pa da imam turbo-bogatu ligu, pa prosječno bogatu ligu...Ali da se vratim na početak. Mislim da je Liga prvaka kao Liga prvaka izgubila svaki smisao onog trenutka kada su počeli kompromisi priključivanjem drugoplasiranih, trećeplasiranih momčadi. U tom trenutku je sve otišlo u krivom smjeru, zbog kompromisa, ali i financijskih okvira koji su trebali rasti. A s druge strane događalo se da su klubovi, koji su unutar nekakve regije, konkretno uzmimo nas, sa svakim tim novim pravilima, dobivali bi manju mogućnost da se suprotstave tim velikim i bogatim. Prirodno je da se bogatome ne putuje na ovaj ili onaj stadion, jer nema zaradu kakvu ima kada igra utakmicu s velikim i bogatim. Pa se postavlja pitanje, što je prava priroda nogometa? A to je da on nije privilegiran. Nikad neće biti prilike da se sve iskristalizira i da se kaže ovo je jedino ispravno. Ovo je početak novog doba, u kojem svatko sa svoga stajališta ima pravo i u kojem će se pojaviti puno replika i onog najgoreg, da ne postoji zajednička vizija, pa dolazi do pucanja po šavovima, a žrtva će opet biti nogomet'.

Spominjete to odvajanje bogatih klubova od malih i onih s nazovimo to - istoka Europe. Ali upravo je Uefa napravila taj razdor, jer sada uvodi i trećerazrednu Konferencijsku ligu? A sada se čude što ovi bogati žele međusobno dijeliti novac?

'Upravo to i govorim. Svi ti kompromisi se rade već godinama, ali je pitanje tko to želi i koliko vidjeti. S Konferencijskom ligom, mi iz tzv. Istočnog bloka dobili smo mrvice sa stola. Prije si za ulazak u Europsku ligu, odnosno pobjedu dobio 250 tisuća eura, a sada će u Konferencijskoj ligi dobiti upola manje. Taj elitizam je odavno u nogometu'.

Znači, Jürgen Klopp s pravom je prozvao Fifu, koja klubove šalje na svjetska klupska prvenstva kada hoće i gdje hoće?

'Pa zar nije apsurdno da imamo svjetsko prvenstvo u Kataru, u prosincu? Tu priča počinje i završava. Uz dužno poštovanje toj zemlji. Po kojem kriteriju se igra u Kataru a ne u Hrvatskoj? Mislim da nema ni jednog svjetskog prvenstva nakon kojeg se nisu vukli repovi po pitanju dobivanja domaćinstva. Pa čak i u njemačkom savezu je pala ostavka zbog SP-a 2006. godine. I sad smo mi svi odjednom iznenađeni što se događa. Elitizam, lova, interesi... To je najveći bankomat na svijetu. Non stop se nešto čačka po nogometu. Uveli su Ligu nacija, pa prije toga Europsku ligu, pa se u Ligi prvaka mijenjaju formati natjecanja. Tko to više može pratiti? Više se mijenja nogomet i sustavi natjecanja nego ovaj tužni virus koji je pokorio pola svijeta. Stalno nekakvi kompromisi. Ali došao je trenutak i pale su maske. Turbo bogati su rekli – stop. Jer ako osvoji Ligu prvaka uzet će 100 milijuna, a sada će uzeti 350 milijuna eura. Matematika je vrlo jednostavna'.

Dakle, ove klubove koji žele u Superligu ne treba se baš toliko osuđivati, jer sve je krenulo od Fife i Uefe?

'Jasno, ali, pitanje je ljudskih okvira u kojima se to radi iza leđa i u kojem trenutku. Ja sam iznenađen tajmingom u kojem se to događa, jer dolazi polufinale Lige prvaka. Iste te koja će se 2024. godine povećati na 36 klubova, odnosno opet će se promijeniti format. Taj elitizam je već krenuo, istočni blok je gurnut u stranu i date su mu mrvice. I maksimalno otežali put da klubovi poput, recimo Ludogoreca, Dinama ili Maribora dođu priliku igrati protiv bogatog, jer to njemu nije profitabilno. U trenutku kad se počelo mijenjati, kola su krenula nizbrdo. Pitanje je dana kada će se netko osvijestiti i reći: Pa čekaj malo, nogomet se kod nas raspada, jer klubovi nemaju ni za hladni pogon. Ajmo mi osnovati nešto'.

Nekad se spominjala Balkanska liga, ali i to je stopirano?

'Pa naravno. Uefa brani svoj interes. Ali kako je rekao Bielsa, to je sustav u kojem živimo. Bogati želi igrati s bogatim, i ne dopušta onome malome da mu se približi. Mi to ne možemo promijenit, već možemo samo pratiti. Ali tko zna kako će sve završiti. Možda ovi veliki dobiju nekakve ustupke od Uefe, pa i neku financijsku korist'.

Znamo koji su klubovi u Superligi, dok svi ostali sada žestoko protestiraju. Ali pitam vas, bi li se recimo Southampton bunio da su i njemu dali pozivnicu?

'To je pitanje u kojem svatko osuđuje onog drugog dok njemu ne dođe ček na stol. To je pitanje na kojeg nitko nema odgovor. I siguran sam da bi svatko dobro razmislio. Ali isto tako vjerujem da bi vrlo brzo jedni drugima okrenuli leđa, jer ako možeš zaraditi tri ili pet puta više, nije teško zaključiti što bi klubovi izabrali. Ponavljam opet, jer nema ništa sveto, sve je brutto, netto. To je logika svijeta u kojem mi živimo. Postoje neki klubovi koji su vezani uz ono tradicionalno poimanje nogometa, ali siguran sam da bi velika većina njih to napravila'.

Spomenuli ste vrijeme pokretanja ove akcije. Mislite da bi polufinale Lige prvaka ili Uefina najava novog formata mogao biti okidač da Superliga preuzme svjetla pozornice?

Zašto baš sada, nemam blage veze. Jer i to je sigurno neka vrsta utakmice, micanja šahovskih figura. Tu se sudaraju dvije strašne sile, a kada se sudaraju takve sile, nastradaju oni nebitni. Nažalost, mislim da u svemu tome najviše može izgubiti nogomet. U svojem obliku, svojoj plemenitosti. A ta plemenitost je upravo u nepredvidivosti, i činjenici da koliko god bio bogat, ako nisi ušao maksimalno u utakmicu, možeš izgubiti od na papiru skromnijeg. Sada su se iskrivile nekakve vrijednosti. Ajmo se zatvoriti nas deset ili 20. Nema ispadanja. Ali što nakon pet godina kada to počne dosađivati nekome? Kada je Leicester bio prvak ili ako je Istra 1961 u finalu hrvatskog Kupa, pa to je najljepša nogometna priča. Uz dužno poštovanje svim klubovima koji su imali šansu, imali više trofeja... te lijepe nogometne šalju poruku o tome kako se u stvarnom životu mogu događati lijepe stvari. A ako ja gradim sustav kako bi onemogućio takve priče onda sakatim igru. To je dobrim dijelom zasluga ljudi koji su prije vodili, vode sada ili su izašli iz cijele priče. Apsolutno se zadovoljavalo onoga tko ima ikakvu financijsku moć. I dobili smo to što smo dobili. Otvoreni rat, a ovdje će biti svega i svačega. I nitko ne zna u kojem će smjeru otići, jer preveliki su to utjecaji, preveliki su lobiji u pitanju, presnažne korporacije, Vlade. Bit će luda kuća, što u stvari već i jest. Pucat će se iz svih pušaka, punih, praznih. Gađat će se u intimu. Moglo bi doći i do previranja po klubovima, ali drago mi je da su navijači reagirali kako su reagirali. I kao što je slučaj s Chelseajem i Manchester Ciryjem, sve je moguće i kod drugih klubova. I mislim da bi svi opet mogli sjesti za stol. Ovo je očito bila tek prva runda. Ili možda opipavanje terena. Ovakve podjele štete samo nogometu, podjele tko smije igrati, jel' smije igrati za reprezentaciju, sve to utječe na tužne igrače koji o tome nemaju blage veze. I na trenere koji su tu da rade za ono za što su plaćeni. Oni na to ne mogu utjecati nikako. Ovo je psihološko maltretiranje koje će ostaviti ružnu sliku o nogometu ali i tragove na svima koji vole nogomet'.