S australskog kontinenta, preko tadašnje Croatije odnosno današnjeg Dinama, otišao je na Otok. Prvo u Škotsku, potom u Englesku.

Danas je opet u Zagrebu, gdje će s puno emocija gledati sraz iz Glasgowa, u kojem je uživao nešto manje od dvije godine i nazabijao se golova. U 18 mjeseci zabio ih je 35, pa je 2000. godine izabran za najboljeg igrača lige.

'Uspomene na Glasgow su mi sjajne. To je prekrasan grad, Škoti su jako dobri ljudi, a Celtic je vrhunski klub. S time da mu navijači daju posebnu dimenziju. Žive za taj klub, a što potvrđuje da imaju svoje podružnice navijača po cijelom svijetu. Zbilja sam zavolio taj grad', rekao je 45-godišnji Mark Viduka, koji je nakon Celtica nosio dresove Leedsa, Middlesbrouhga i Newcastlea.

Prije odlaska u Škotsku nosili ste dres tadašnje Croatije, današnjeg Dinama, koji je u ono vrijeme bio izuzetno jak. Prosinečki, Ladić, Jurić, Marić, Šimić... Igrali ste i Ligu prvaka. Je li odlazak u Celtic bio korak unazad?

'Nije, posebno ne meni. Jer Celtic je ogroman klub, na svakoj utakmici ima po 60.000 navijača, bilo da igra protiv prvoligaša, ili u kupu protiv niželigaša. Sve je to na drugom nivou. Osim toga, hrvatska liga tada i sada nisu iste. I te se dvije lige mogu usporediti. Kao što se u ono vrijeme vodila borba između Dinama i Hajduka za naslov, tako u škotskoj ligi dominiraju Celtic i Rangers. Već je jako puno prošlo da neki treći klub nije osvojio naslov, tamo još od 1985., kada je Aberdeen uzeo naslov. Istina, sada se u Hrvatskoj pojavljuju i drugi konkurenti za naslov, što je ipak zanimljivije nego kada samo dva kluba vode glavnu riječ. Međutim, sve ostalo je druga dimenzija, stadioni, posjećenost. Osim toga, meni osobno puno je više pasao taj stil nogometa. Ma, meni je to zbilja bio prekrasan period u karijeri'.

Gdje su se burnije slavile pobjede, u Hrvatskoj ili Škotskoj?

'Svugdje je bilo isto. Jer svi volimo pobijediti. Ali škotski su navijači posebni. Odnosno baš Celticovi. To su ljudi koji su vrlo iskreni, veseli, žive za taj klub. Oni će navijati za klub bio on prvi ili zadnji. I piju jako puno (ha, ha). Slični su nama. Oni su godinama bili tlačeni od svojih susjeda, imaju u sebi taj inat i prkos. Ali su jako dobri ljudi. Ja sam poslije živio i u Engleskoj, ali što ideš više k sjeveru, to su ljudi bolji, kvalitetniji'.

Dok ste igrali za Croatiju, pričalo se da bi mogli dobiti poziv igranja za hrvatsku reprezentaciju?

'Ja sam za A reprezentaciju Australije igrao s 18 godina, prije nego sam došao u Hrvatsku. Tako da nije bilo niti mogućnosti. Istina, nešto se pričalo, ali nije bilo moguće. Osim toga, ja sam rođen u Australiji, prošao sam njihovu nogometnu školu, tako da je bilo pošteno prema Australcima da igram za njih'.

Zato vam 2006., na SP-u u Njemačkoj, ipak nije teško palo što ste Hrvatskoj zatvorili vrata osmine finala. Jeste li morali tješiti svoje prijatelje iz hrvatske reprezentacije?

'Ma, ne. To su bili sve odrasli dečki u to vrijeme. Kada igraš nogomet, na tom nivou, moraš se znati nositi i s porazom, suočiti se s njime. Poslije toga smo se Tomas, Jurić i ja družili na moru. Jer mi smo isto vrlo brzo ispali. Na terenu uvijek daješ 100 posto, boriš se za boje reprezentacije, ili kluba, protiv koga god igrao, tako da nema popusta. Ali poslije utakmice opet smo svi prijatelji'.

Rekli ste da vam je taj stil nogometa u Škotskoj odgovarao. Dakle, znate iz prve ruke, kakav bi napadač trebao Hrvatskoj večeras, da se nosi sa škotskim braničima? Brzi i vižljasti, ili visoki, jaki u skok igri?

'Hrvatska inače igra s takvim igračima, kao što su Kramarić i Rebić, koji su brzi i kojima je draže igrati kada su okrenuti prema golu. Ne sjećam se kada su imali centarfora, kao što je recimo Bruno Petković. Primijetio sam u zadnje dvije utakmice da Hrvatska ima problema s igrom prema naprijed, i kako zadržati loptu u protivničkoj polovini terena. Kako će biti protiv Škotske, ne znam, ali meni se osobno kao igrač jako sviđa Petković. On je igrač koji može promijeniti utakmicu, ako ima dobar dan on može sve napraviti na terenu, odigrati čudesne poteze. No, kada igraš s igračem kao što je Petković, moraš i vježbati s njime. Ne može se dogoditi da igraš drugačije, pa ubaciš Petkovića i da će svi super igrati. Ne ide to tako. Moraš dugo vježbati da bi uigrao linije. Naravno, i Rebić i svi oni imaju svoje kvalitete'.

Tko ima više izgleda za pobjedu u večerašnjem ogledu?

'Teško je kada igraš protiv ekipe kao što je Škotska. Objektivno, Hrvatska je puno kvalitetnija, ali nekad imaš ekipu protiv koje ne možeš odigrati dobro. Što potvrđuje i tradicija, jer ih još Hrvatska nikad nije pobijedila. No, tradicije su tu da se ruše. Ja se nadam ako će sve biti OK, i da je ovo taj dan', zaključio je Viduka.