Trenerovo lutanje u taktici, nepromišljena transfer politika i zabrana transfera te činjenica da La Masia nije proizvela pravog igrača već sedam godina tri su veća Barcina problema od činjenice da je Messi uvrijeđen – piše naš analitičar s portala Tribina.hr
Dvije poveznice današnja Barcelona dijeli sa 'starom' Barcelonom: dobivaju jako malo zračnih duela i dominiraju u posjedu lopte koju u prosjeku u svojim nogama drže 70%. Jedino što sada ne znaju što bi s njom, većinom se svede na "dodaj do Messija". Nije baš neki virtuozan plan igre ali često upali, no ne uvijek i pogotovo ne protiv ozbiljnijih protivnika. Tko je trenutno odgovoran za igru momčadi i loše rezultate - Luis Enrique. Da tko bi drugi? Na jedno od najtežih gostovanja za Barcu u La ligi u posljednje vrijeme, ono u San Sebastianu, koje je dodatno dobilo na važnosti nakon poraza Reala u Valenciji, señor Luis trener "lucidno" ostavi najbolje igrače na klupi uz obrazloženje da nisu trenirali par dana.
Trenerove ludosti
A svima je jasno da Barcelona ove sezone vozi na pogon nekolicine igrača koji svojom individualnom kvalitetom donose pobjede. I ne, to nije ni Suarez, pa ni osovina Iniesta - Xavi, a pogotovo ne Munir ili Montoya. To su Messi i Neymar. Sezona se lomi, a Enrique počinje utakmicu bez obojice i još jednom se upušta u avanturu dokazivanja suludim eksperimentom. Luis Enrique je neiskusan, nedokazan i nedostojan Barcelone. Još jedan u nizu trenera koji se uči na Barceloni i koji ima uistinu nezahvalan zadatatak da preskače ljestvicu koju je (pre)visoko postavio Guardiola.
Uprava donosi pogrešne odluke
No, nije kriv Enrique što je nedorastao poziciji, jer ni uprava Barcelone se nimalo nije potrudila da trenerima olakša zadatak, štoviše kao da se trude izabrati što lošijeg kandidata za klupu i onda se sadistički iživljavati nad njim kao u nekom uvrnutom psihološkom eksperimentu kojim upravlja nitko drugi nego Stanley Milgram. A svaki imalo pametan potez uprave, bez obzira tko u njoj sjedio, gotovo odmah bio bi popraćen nekim nevjerojatnim, može se reći i idiotskim potezom, a posebno bode u oči užasna transfer politika proteklih godina koja ih je dovela i do zabrane vršenja istih. S obzirom kako rade taj posao, vjerojatno je i ova zabrana pozitivna stvar jer tko zna kakvu su novu cirkusku točku smišljali Zubizaretta i Bartomeu, barem dok Zubizaretta nije izletio i to s punim pravom.
La Masia
Sad treba spomenuti i famoznu La Masiu, jer s obzirom na ovu zabranu Barcelona se mora više okrenuti svom pomlatku, ali La Masia u posljednjih pet godina nije proizvela igrača koji je postao standardni
prvotimac. Zadnji je bio Sergio Busquets, a on je debitirao još 2008. Trenutno se od "svježijih" lica donekle može računati na Bartru, Montoyu pa ajd' i Sergi Roberta, no i oni su u sastavu već godinama bez značajnije minutaže. Je li La Masia samo mit o vrhunskoj školi nogometa i produkciji top igrača ili u tome stvarno ima istine? Statistika kaže da je Barcelonina akademija proizvela 43 igrača koji igraju u ligama petice (13 još uvijek u klubu) što ih stavlja na vrh ljestice najboljih "proizvođača". Ali što to znači za Barcelonu - apsolutno ništa dok god La Masia ne iskuje nešto dovoljno vruće za prvu momčad, ili čak igrački materijal koji će u budućnosti biti nositelj igre, a toga nema ni na vidiku.
I opet na trenere, koji kao da se osvećuju upravi jer im dovode igrače koji im ne trebaju i zapostavljaju vlastiti pomladak. Pa onda Mascherano od vrhunskog zadnjeg veznog postane prosječan stoper, Song ne postane ništa, Iniesta i Fabregas zalutaju na krilo ili potonji često u sami vrh napada, Mathieu postane bek, a Messi sve. Već na primjeru Fabregasa vidimo kakav je golemi potencijal Barca sputavala godinama forsiranjem na pogrešnu poziciju, pa čak i Sancheza kojeg nije sputavala pozicija nego uloga na terenu no sve se svelo na isto - Barcelona ih nije znala dovesti na njihov maksimum i iskoristiti u potpunosti. Kroz istu stvar trenutno prolaze i Suarez i Rakitić.
Barcelona jednostavno ne zna integrirati nove igrače u postojeći sustav, pa ostaje samo jedno - mijenjati sustav. No, u Barceloni očito za to ne žele ni čuti. Ne odriču se Guardiolinog stila iako Guardiola nije tu, tako je i Guardiolina Barcelona samo lijepa uspomena koje se nogometni zaljubljenici rado sjećaju poput Cruyffovog Ajaxa, Sacchijevog Milana, Cruyffove Barcelone, Fergusonovog Manchestera itd., te ako se ne otkači tog utega Guardiole, Barcelona će u godinama koje dolaze ozbiljno zaostati za europskom elitom.
