Hajduk je u Grčkoj izgubio s uvjerljivih 3:1, no uzimajući u obzir to da su Grci dali treći gol u sudačkoj nadoknadi te da je drugi postignut iz čistog zaleđa, kao i da su napadači 'bilih' promašili nekoliko vrlo izglednih prilika, prosječan navijač splitskog kluba ipak ne bi smio previše negodovati. Bila je to u većem dijelu ravnopravna utakmica u kojoj je iskusniji domaćin iskoristio greške Špacinog 'dječjeg vrtića' i došao do uvjerljive pobjede. Jer kako drugačije nazvati Subašićeve, Buljatove i Strinićeve poklonjene lopte, zbog kojih su domaći igrači stigli do pogodaka, nego greškama prouzročenima neiskustvom.

Navijači Hajduka brzo su zaboravili to da su njihovi ljubimci samim plasmanom u Europsku ligu napravili najbolji rezultat u zadnjih 15 godina i da je to za Špacinu mladu momčad ipak samo dobra prilika za kaljenje. Realno gledano, nisu imali previše šansi protiv 'prekaljenih grčkih ratnika'.

Jedan od realnih pokazatelja da je tome tako svakako je broj odigranih europskih utakmica jedne i druge momčadi. Četrnaest igrača Hajduka, koji su nastupili u Ateni, ukupno je do susreta s AEK-om odigralo 117 europskih utakmica, dakle u prosjeku nešto više od osam. Iznad prosjeka su tek Vejić i Bulku s po 20 europskih utakmica, Ibričić je skupio 12, Buljat 10...

Nasuprot njima stajao je AEK, u čijim su redovima igrali Liberopoulos, koji je skupio 80 europskih nastupa u karijeri, Kafes 65, Dellas 44, Patsatzoglou 41... Čini se nevažnim, no trener Grka Dušan Bajević u bogatoj je karijeri skupio 124 europske utakmice, dok je s druge strane Stanko Poklepović, unatoč poznim godinama, vodio svega 14 europskih utakmica.

Je li u takvom odnosu snaga netko smio očekivati pobjedu Hajduka u gostima? Teško. Čini se da su 'bili' ipak odigrali utakmicu u okvirima svojih mogućnosti te da za nešto više treba proći i dosta vremena, ali i dosta utakmica. Za liječenje dječjih bolesti najbolji su saveznik vrijeme i strpljenje.