Pred sam početak uzvrata na Santiago Bernabeuu između Reala i Arsenala, održana je minuta šutnje u počast legendarnom nizozemskom treneru Leu Beenhakkeru i slavnom peruanskom književniku i dobitniku Nobelove nagrade Mariju Vargasu Llosi.
Beenhakker je umro 10. travnja, a Vargas Llosa tri dana kasnije. Slavni Nizozemac je u dva navrata vodio Real i s njima je tri puta uzastopce osvajao naslov prvaka Španjolske (1987., 1988. i 1989.). Tako da je bilo više nego očito zašto je Bernabeuu odao počast Nizozemcu. Ono što je malo zbunilo gledatelje tog susreta je bilo odavanje počasti Vargasu Llosi. Peruanac je bio veliki književnik, ali je itekako bio vezan za nogomet, posebice za Real čiji je bio fanatični navijač.
Mario Vargas Llosa bio je višestrano angažirana osoba čiji su interesi nadilazili književnost, uključujući i politiku i sport. Manje je poznato da je tijekom Svjetskog prvenstva 1982. godine u Španjolskoj kratko bio i nogometni komentator. Kao strastveni navijač Real Madrida, pratio je turnir za novine El País, a prvenstvo je na kraju osvojila Italija, predvođena sjajnim Paolom Rossijem.
Njegovi tekstovi iz tog razdoblja nadilazili su nogometno izvještavanje; spajali su kulturu i politiku, nudeći uvide koji su nadilazili samu analizu igre. Vargas Llosa je pisao o spektaklima na stadionima, ali i o širem društvenom značenju nogometa, oduševljenju navijača i sve većoj komercijalizaciji sporta.
Njegova strast prema nogometu bila je očita kroz cijeli život. Jednom je ispričao da je tijekom medenog mjeseca otputovao u Rio de Janeiro samo kako bi uživo gledao Pelea u prijateljskoj utakmici Brazila i Njemačke 1965. godine. Taj detalj najbolje ilustrira koliko mu je nogomet bio važan.