Bojan Đurković (rođen 17. listopada 1989) bit će najmlađi hrvatski strijelac na Olimpijskim igrama u Londonu. Godinu stariji od Đurkovića u hrvatskoj streljačkoj olimpijskoj selekciji je njegov sugrađanin, Bjelovarac Petar Gorša.

Streljačko društvo Bjelovar 1874 s Đurkovićem, Goršom i Danijelom Batrenjakom bilo je bez premca na domaćim momčadskim natjecanjima. Prije tri godine Đurković postao je član streljačkog društva Končar-Zagreb 1786. U Bjelovaru nije imao prikladnih mogućnosti za usavršavanje u svojoj glavnoj disciplini, u gađanju malokalibarskom puškom. Stoga je promijenio klupske boje.

U Londonu će nastupiti u tri discipline: u gađanju zračnom puškom te u gađanju malokalibarskom puškom iz trostava (3x40 metaka) i 60 hitaca ležeći.

'Gađanje iz ležećeg stava je zahtjevnije, da biste dostigli vrh, potrebno je mnogo iskustva. Istodobno, gađanje iz trostava je fizički zahtjevnije, traje dulje, po tri i pol sata', ističe Đurković i zatim dodaje:

'Strijelcima obično kažu: želimo ti mirnu ruku i dobro oko. Ne mislim tako. Bitna je posvećenost streljaštvu, redovno treniranje. A za vrijeme natjecanja visok stupanj pribranosti, posvemašnja koncentracija; moraš se isključiti iz svega i zaroniti u stakleno zvono, u vakuum, usmjeren samo na svoj cilj. Netko, dakako, može biti po naravi mirniji, netko više živac, poput Snježane Pejčić, koja je doista izvanredna.'

Đurković se streljaštvom počeo baviti prije 12 godina na nagovor školskih kolega. Prije streljaštva bavio se plivanjem, vaterpolom i rukometom.

'Kad sam se počeo baviti streljaštvom, kao da je proradio neki klik. Ubrzo sam spoznao: to je sport za mene', otkriva Bjelovarac, koji je nastup na Olimpijskim igrama izborio lani u kolovozu.

'Svi su oko mene to dočekali s oduševljenjem, sve je bilo neočekivano, ugodan šok', kaže.

No u prosincu prošle i u siječnju ove godine zahvatila ga je nervoza, nemir neki. Sad je, međutim, posve spokojan.

'Nemam tremu, spreman sam, a kako ću se osjećati kad sve počne, mogu samo nagađati', pripominje.

U svojim streljačkim počecima radovao se svakom koraku naprijed.

'Ni u snu nisam pomišljao na to da ću jednog dana biti olimpijac', priznaje kroza smijeh.

Bilo je razdoblja kad mu je svega bilo dosta, kad je došlo do zasićenja, no uvijek je imao potporu roditelja. Na Kineziološkom fakultetu pohađa stručni studij za streljačkog trenera, a zaposlen je u Hrvatskoj vojsci. Idealno za vrhunskog strijelca.