'Uh, da mi je netko prije tjedan dana rekao da ću braniti u finalu Europskog prvenstva i da ću biti proglašen za najboljeg igrača tog finala, rekao bih mu da je lud...', rekao je Arpad Šterbik (39) nakon što je Španjolce odveo do prvog zlata na europskim prvenstvima i dodao:

'Ovo je jedan od najljepših rukometnih dana u mom životu! Rukomet je jedan od popularnijih sportova u Španjolskoj. Možda nismo bolji od Francuske, Danske i Hrvatske, ali smo prvaci i siguran sam kako će se dugo slaviti ovaj naslov.'

Te riječi imaju posebnu težinu, pogotovo kad ih kaže golman koji je u rukometu osvojio baš sve što se osvojiti moglo, još tamo 1999. godine branio je za Jugoslaviju/Srbiju i na SP-u u Egiptu osvojio broncu, a 2001. ponovio je taj uspjeh na SP-u u Francuskoj. Potom je napustio reprezentaciju, a na klupskoj je razini branio u najjačim momčadima - Veszpremu, Ciudad Realu/Atletico Madridu, Barceloni, od 2014. je u skopskom Vardaru, a od sljedeće sezone ponovno će stati na gol Veszprema.

Četiri je puta osvajao rukometnu Ligu prvaka, tri puta s Ciudad Realom (2006., 2008. i 2009.) te prošle sezone s Vardarom. Još 2005. godine proglašen je najboljim svjetskim rukometašem. Od 2008. godine brani za Španjolsku, s 'furijom' je osvojio zlato na SP-u 2013. i broncu 2011., na EP-u 2016. stigao je do srebra, a sada je prebogatu i preuspješnu karijeru okrunio zlatom s EP-a iz Hrvatske.

Cijela priča još je znakovitija ako se zna da Arpad Šterbik niti nije trebao braniti na ovom EP-u. Bio je na popisu reprezentativaca, ali kao zamjena jer se prije dvije godine i službeno umirovio od španjolskog dresa... Ni sam nije sanjao da će stati na gol, no poziv je stigao uoči polufinalnog susreta s Francuzima.

'Bio sam na liječničkom pregledu u Skoplju kad su me zvali. Nisam ni znao da se Perez de Vargas ozlijedio... Vidio sam propušteni poziv, prvo sam mislio da me netko zeza... A onda sam skužio da nešto ne valja', otkrio je Šterbik i nastavio:

'Već u 14:30 bio sam u avionu za Ljubljanu, odakle su me doveli automobilom u hotel u Zagreb. Stigao sam na večeru u hotel, zaspao i onda se malo spremao za Francuze.'

I to je bilo dovoljno da Karabatića i Les Expertse ubije u pojam. Stao je na gol, skinuo tri sedmerca (Maheu, Guigou i Caucheteuxu) i odveo svoje Španjolce u finale, u kojem su ih čekali Šveđani.

'Tri sedmerca? Pa mogu i ja imati jednom dobar dan. Ha, ha, ha...', kazao je uz osmijeh Šterbik i nastavio:

'Odigrali smo kako treba i nije bilo problema.'

Problema je pak bilo u finalu. Šveđani su u prvom poluvremenu razbijali Španjolce, a onda je u drugome dijelu na gol stao Lepi. I spustio roletu... Do kraja je obranio osam udaraca, dovoljno da 'furija' uzme jedino zlato koje joj je nedostajalo.

'Mislim da je ova moja partija u finalu slučajnost jer, iskreno, nisam baš u nekoj formi, ali mi je drago što je ovako ispalo. Počeo sam trenirati 9. siječnja za ovo natjecanje, ali ne rukomet, trenirao sam druge sportove kako bih se vratio na radnu temperaturu. Realno, u finalu su igrale dvije najbolje ekipe ovog trenutka u Europi. Šveđani su izbacili Hrvatsku i Dansku, a mi Njemačku i Francusku. Šveđani su jako dobra momčad, ali nisu imali odgovora na našu igru u obrani u drugom dijelu utakmice. Drago mi je što sam bio dio ove momčadi i što sam dao svoj mali doprinos da Španjolska prvi put osvoji naslov prvaka Europe', kazao je golman rođen u Senti koji je Španjolcima osigurao naslov prvaka nakon što su pet puta gubili finala EP-a:

'Eto, što ti je sudbina. Prošli su me put pregazili Nijemci, ona mlada reprezentacija, a sada nisu ušli u završnicu. Hoću li i dalje braniti za Španjolsku? Nisam junior, ali sam na raspolaganju. Uvijek ću doći ako moja pomoć bude potrebna.'

Kako jedan od najboljih svjetskih golmana svih vremena vidi hrvatsku reprezentaciju na ovom EP-u? Peto mjesto je sigurno neuspjeh...

'Ne možeš uvijek uzeti medalju. Na ovom je prvenstvu bilo puno reprezentacija na istom nivou, nije vam bilo lako. Pa Hrvatska je u samo u svom dijelu ždrijeba imala Francusku, Norvešku i Švedsku, a s druge su strane još Danska, Španjolska i Njemačka. Kiks protiv Švedske su skupo platili. Isto tako, treba priznati da je bez Domagoja Duvnjaka stvarno teško', rekao je Šterbik i nastavio:

'Ne želim braniti Linu Červara, ali pokušajte zamisliti kako bi Makedonija izgledala bez Kire Lazarova, Francuska bez Nikole Karabatića ili, evo, Španjolska bez Raula Entrerriosa. Hrvatska zadnjih 10 godina ima dosta medalja, treba raditi s mladim igračima i onda ćete opet biti u vrhu. Zbog svojih suigrača iz Vardara - Čupića, Cindrića i Karačića - navijao sam da Hrvatska ode što dalje u natjecanju. Žao mi je zbog njih, Cindra je morao vući sad kad nije bilo Duvnjaka. Ali morate razumjeti da ne može on sam sve napraviti, velika je to potrošnja, ne može vrhunski odigrati sve utakmice. Hrvatska ima sjajne mlade igrače, ova reprezentacija ima budućnost, to je sigurno. Nemate razloga za strahovanje.'

Šterbiku je nadimak Lepi. Dobio ga je davno, a dao mu ga je Zlatko Saračević još dok su zajedno igrali u Veszpremu. Uz sve to je i veliki prijatelj s Mirzom Džombom, dvije su rukometne legende igrale u Ciudad Realu, a kad je Džomba odlazio iz kluba, Šterbik ga je autom odvezao do Hrvatske. Saračević je danas pomoćnik Lini Červaru u reprezentaciji, a i Džomba se odavno umirovio. Lepi je i dalje na golu, s 39 godina je kao vino, što stariji - to bolji i bolji. Potpisao je ugovor s Veszpremom, od sljedeće sezone vraća se u redove mađarskog velikana. Do kada?

'Vidjet ću, dok mogu, borim se i imam želju, zdrav sam. Skoro sam isto godište kao treneri, Didier Dinart je samo dvije godine stariji od mene. Ha, ha, ha...', veselo je zaključio Šterbik. Imao je i dobar razlog - europsko zlato oko vrata:

'Finala su da se dobivaju i da se poslije dostojno proslave. Tako ćemo i mi. Poznajući moje suigrače, sad kad smo na terenu otišli do kraja, ići ćemo do kraja i sa slavljem.'