Finale Lige prvaka ove sezone će se igrati na Allianz Areni u Munchenu, koja je već bila domaćin jednog od luđih finala koja smo gledali u novijoj povijesti.

Te 2012. godine u finalu su se sastali Bayern i Chelsea. Igrom slučaja, Bayern je imao povijesnu priliku osvojiti naslov prvaka Europe na svojem stadionu i Chelsea je trebao biti samo sporedni glumac u toj priči, koja je završila suprotno onome što su svi očekivali. Moćni Bayern Juppa Heynckesa bio je ogroman favorit i dominirao je čitavu utakmicu. Englezi su se jako dobro branili da bi konačno pokleknuli u 83. minuti. Toni Kroos je ubacio na drugu stativu, a spretni Thomas Muller je lukavim udarcem glavom pogodio za 1:0 i ludnicu na Allianz Areni.

No, u 88. minuti Chelsea je došao do prvog kornera na utakmici i šokirao je Nijemce. Juan Mata je ubacio, a strašni Didier Drogba glavom zakucao loptu u gol za 1:1 i produžetak. U njima je Bayern također dominirao, a u 95. minuti imao je i penal, ali je Peter Čech obranio udarac Arjenu Robbenu. Gosti su izdržali do penala koji su također bili dramatični.

U prvoj seriji Mata je promašio za Chelsea, koji se našao u zaostatku, ali je Čech u četvrtoj seriji obranio udarac Ivice Olića. U sljedećoj seriji obranio je i šut Bastiana Schweinsteigera i tako donio prvu europsku titulu klubu Romana Abramoviča.

Bilo je to jedno od najdramatičnijih finala Lige prvaka, koja je kroz godine pisala drame kojih se ne bi posramili ni najbolji filmski režiseri. Ovo je pet najvećih preokreta u povijesti najelitnijeg klupskog natjecanja:

Bayern - Manchester United 2:1 (Finale 1999. godine)

U ovom epskom susretu Manchester United Alexa Fergusona nije imao nikakav odgovora na odličnu Bayernovu igru. Momčad Ottmara Hitzfelda potpuno je nadigrala Engleze i do samoga kraja vodila je samo 1:0. Mario Basler je već u 6. minuti zabio iz slobodnjaka, a nakon toga je Bayern promašio nekoliko velikih šansi.

No, došla je sudačka nadoknada, tzv. 'Fergie time' u kojem se Fergusonov United često izvlačio. Tako je bilo i ovog puta. U prvoj od tri minute nadoknade Teddy Sheringham je nakon velike gužve u šesnaestercu pogodio za 1:1 i šokirao Bayern, ali to je bio samo početak. U zadnjim sekundama susreta iz kornera je ubacio David Beckham, Sheringham je glavom prebacio na drugu stativu, a tamo je Ole Gunnar Solskjaer, koji je ušao s klupe, zabio za 2:1 i do tad neviđeni preokret.

Deportivo La Coruna - Milan (četvrtfinale 2004. godine)

Milan je tih godina bio jedna od najboljih europskih momčadi. Nakrcan zvijezdama poput Andrija Ševčenka, Andree Pirla, Paola Maldinija, Alessandra Neste, Clarencea Seedorfa i mnogih drugih, Milan je kao branitelj naslova iz 2003. bio jedan od favorita za novu krunu.

U četvrtfinalu je u prvoj utakmici deklasirao Deportivo sa 4:1 i uzvrat u La Coruni trebao je biti samo formalnost. Nitko nikad prije nije nadoknadio minus od tri gola u nokaut fazi Lige prvaka i baš nitko nije očekivao da će to biti Španjolci.

No, 'rossoneri' nisu bili spremni za pakao u grotlu Riazora, koji je eksplodirao već u 5. minuti kad je Walter Pandiani načeo goste. Nošeni sjajnom podrškom svojih navijača, Španjolci su letjeli terenom i u 35. minuti počeli su sanjati kad je Juan Valeron povisio na 2:0. Stariji fanovi Lige prvaka sjetit će se lica Milanovih igrača, koji su u nevjerici na poluvrijeme otišli s tri gola minusa nakon što je Albert Luque minuti prije odmora zabio za nestvarnih 3:0.

Deportivo je taj rezultat vodio u polufinale zbog staroga pravila golova u gostima, ali sve dvojbe otklonio je Fran golom za 4:0 u 76. minuti susreta.

Liverpool - Milan (finale 2005. godine)

Samo godinu dana nakon debakla u La Coruni, Milan se našao tamo gdje su ga mnogi vidjeli - u finalu Lige prvaka. Protivnik je bio Liverpool Rafe Beniteza, koji je bio puno slabija momčad od Milana i nakon prvih 45 minuta to se činilo kaj najdosadnije finale svih vremena.

Milan je poveo već u 1. minuti golom Paola Maldinija i do poluvremena je pregazio Engleze. Hernan Crespo je golovima u 39. i 44. minuti povećao prednost Milana na 3:0 i bilo je samo pitanje s koliko golova razlike će Talijani slaviti novu titulu.

A onda je uslijedilo sedam epskih minuta, o kojima se priča i danas, 20 godina kasnije. U 54. minuti Steven Gerrard je smanjio na 3:1, dvije minute kasnije Pavel Šmicer je šokantno zabio za 3:2 da bi u 61. minuti Xabi Alonso iz penala potpuno vratio Liverpool u igru.

Do kraja susreta i jedni i drugi imali su prilike za pobjedu, a najveću je u 117. minuti imao Ševčenko, kojemu je Šmicer impresivno skinuo jedan pa iz odbijanca i drugi zicer.

Čudesna energija Liverpoolovih navijača, koji su preplavili stadion u Istanbulu, nosili su 'redse' do titule i očito 'skratili noge' igračima Milana. Serginho i Pirlo promašili su u prve dvije serije i dali veliku prednost Liverpoolu. Jon Arne-Riise je promašajem u trećoj seriji vratio Milan u igru, ali sve je bilo gotovo u petoj seriji kad je Jerzy Dudek obranio penal tragičaru Ševčenku i donio Liverpoolu trofej.

Barcelona - PSG (osmina finala 2017. godine)

Ako je Liverpool u finalu 2005. napravio nemoguće, što reći za Barcelonu, koja je 2017. godine izgubila prvu utakmicu od PSG-a čak 4:0? Nitko Barci nije davao ni grama šanse protiv jako dobrog PSG-a, ali su Španjolci čitavo vrijeme uvjeravali navijače da imaju šansu.

Na Camp Nouu okupilo se 96.000 navijača, koji su spektakularnom koreografijom dočekali svoju momčad, a ona im je odgovorila na najbolji mogući način - golom Luisa Suareza već u 3. minuti za 1:0 za totalnu ludnicu na stadionu. Layvin Kurzawa je nesretno zabio autogol u 40. minuti i kad je Lionel Messi u 50. iz penala povisio na 3:0 Camp Nou je počeo vjerovati.

Barca je još jače navalila na gol Francuza, a onda je došao šok. Edinson Cavani je u 62. minuti smanjio na 3:1 i Barceloni su trebala tri gola za prolazak. Pobjeda 5:1 ne bi joj ništa značila jer bi Parižani prošli zbog pravila gola u gostima i PSG se manje-više bez problema branio. Trebao je dobiti i penal u završnici, ali njemački sudac nije sudio čisti prekršaj Mascherana nad Di Marijom.

Ono što je uslijedilo između 88. minute i kraja utakmice nije viđeno nikad prije ni poslije i PSG se od toga dugo nije oporavio. Prvo je Neymar u 88. iz slobodnog udarca pogodio za 4:1, a tri minute kasnije iz kontroverznog penala za 5:1. Stadion je eksplodirao, navijači su gromoglasnom podrškom nosili Barcu prema epskom preokretu i do njega su došli u petoj minuti nadoknade kad je Sergi Roberto zabio za nestvarnih 6:1 i prolazak Barce.

Liverpool - Barcelona (polufinale 2019. godine)

Barcelona je dvije godine kasnije sudjelovala u još jednom čudesnom preokretu, ali ovaj put je bila na gubitničkoj strani. Golom Luisa Suareza te s dva gola Lionela Messija razbila je Liverpool u prvoj utakmici polufinala i u Englesku je išla na formalni uzvrat.

Liverpool je bio bitno oslabljen neigranjem Mohameda Salaha i čak ni kad je Divock Origi u 7. minuti zabio za 1:0, malo tko je vjerovao u preokret. No, Anfield nije bilo kakav stadion, već onaj na kojemu nitko nije favorit protiv Liverpoola i Kloppova momčad je malo po malo upijala energiju tribina i kanalizirala je na teren.

Barcin put u ponor trasirao je Giorginio Wijnaldum, koji je između 54. i 56. minute zabio tri gola i Liverpool je najednom imao nestvarnih 3:0. Šokirana i potresena Barcelona nije bila svjesna što joj se događa, a u 79. minuti primila je rijetko viđeni gol.

Domaćini su izborili korner, Trent Alexander-Arnold ga je želio prepustiti Xherdanu Shaqiriju da bi ga onda brzo izveo. Barcini igrači tek su se pripremali za izvođenje kornera, puno njih je leđima bilo okrenuto lopti i Alexander-Arnold je našao potpuno usamljenog Origija, koji je zabio za 4:0 i prolazak Liverpoola u finale.

Najveće nogometne drame događale su se pred očima navijača Chelseaja, Deportiva, Liverpoola i mnogih drugih - a sad vi možete biti među njima! Zagrebačka banka i Mastercard vode vas na finale Lige prvaka. Plaćajte Mastercard karticom i možda baš vi osjetite tu nevjerojatnu euforiju uživo.