Italija je na SP-u u Meksiku 1970. godine u prvenstvo ušla u standardnom ritmu, u skupinama su upisali gol razliku 1:0 i, na užas ljubitelja nogometa, prošli među osam. Nijemci su pribjegli drugoj strategiji i predvođeni Gerdom Müllerom (dva hat tricka u četiri dana) pomeli konkurenciju s ukupnim skorom 10:4.

U četvrtfinalu su Nijemci u produžetku nakon zaostatka 0:2 svladali Engleze sa 3:2, a Italija je proradila i otpuhala domaćina Meksiko sa 4:1. U polufinalu su igrali međusobno i očekivao se obostrano oprezan pristup.

Tako je zapravo i bilo, sve do 90. minute Talijani su vodili golom Boninsegne, a kapetan Nijemaca Beckenbauer igrao je s imobiliziranim ramenom. I onda je uslijedilo najspektakularnijih pola sata u povijesti nogometa, golijada kakvu nitko nije mogao očekivati.

Izjednačio je Schnellinger svojim jedinim golom za 'elf' u karijeri. Taj igrač kojega su zbog pouzdanosti zvali Volkswagen priuštio je produžetke za pamćenje. 102 tisuće ljudi do izjednačenja uglavnom je zijevalo, ali do posljednjeg zvižduka vidjet će još pet golova.

U 94. minuti Gerd Müller je zabio za vodstvo Nijemaca, ali Burgnich i Riva vratili su vodstvo Talijanima. Müller je desetim golom na turniru deset minuta prije kraja izjednačio na 3:3, ali samo minutu kasnije Gianni Rivera je ostao sam u srcu kaznenog prostora i postavio konačnih 4:3. Talijani su ušli u finale gdje nisu imali snage suprotstaviti se Brazilcima, a Njemačka je svoje rane vidala osvajanjem naslova četiri godine kasnije.

Da se utakmica stoljeća nikad ne zaboravi, pobrinuli su se domaćini koji su na ulazu u stadion postavili spomen ploču i zahvalu svim sudionicima koji su omogućili ovaj jedinstveni spektakl.