Ideja o izgradnji još jedne sportske dvorane u Zagrebu, one koju HRS-ovci nazivaju Rukometnim domom, a čija je izgradnja zamišljena na Sveticama, nije ništa novo.

Iako ta dvorana baš ništa ne znači za predstojeće Svjetsko rukometno prvenstvo, iako će Arena vrlo vjerojatno zjapiti prazna veći dio godine, pa i iako je malo kome jasno zašto se u Hrvatskoj gradi tako velika dvorana, a iskustva susjeda nas uče da je to definitivno neisplativo, Zoran Gobac si je dozvolio da na novinarskoj konferenciji posvećenoj učešću RK Zagreba u Ligi prvaka izvrijeđa gotovo cijeli zagrebački sport, pritom se i ne osvrćući na to koliko je sportova upravo zbog rukometa i zauzetosti Doma sportova moralo odgađati treninge, utakmice i natjecanja. Naravno, riječ je o tzv. malim sportovima poput hokeja, umjetničkog klizanja i ostalih ledenih sportova, ali i tenisu i stolnom tenisu, čije čelnike nitko od rukometaša, klupskih dužnosnika ili HRS-ovih funkcionera, nije ništa pitao kad je RK Zagreb trebao igrati svoje utakmice.

Sad kada nije nabačena prva lopata zemlje u temelje novog Rukometnog doma, Gobac proziva košarkaše, skijaše, atletičare i druge sportaše, jer se njima navodno poklanja gradski novac, a RK Zagrebu i rukometašima ne. Pa im se čak ni ne ispunjava davno dano obećanje o izgradnji Rukometnog doma. Posve je jasno da se Gobac bori za interes sporta koji predstavlja i tu nema ništa spornoga. To mu je i posao. No, definitivno je sporan način na koji pokušava ostvariti svoje ambicije.

Nazvati Hanžekov memorijal sprdačinom, prozvati Cibonu i skijaše, a pritom imati vrlo dvojben argument o uspješnosti hrvatskog rukometa unazad 18 godina, to je u najmanjoj mjeri nekorektno. Nitko pritom ne zaboravlja na to da su rukometaši bili svjetski i olimpijski prvaci, to je doseg hvale vrijedan, no uspoređivati kudikamo popularniju košarku s rukometom, i to u sferi uspjeha i osvojenih medalja, svakako nije u redu. Uostalom, svaki košarkaš mogao bi ponuditi kontraargument i upitati Gopca koliko to zemalja u svijetu igra rukomet i koliko se novca okreće u tom sportu, a kako s tim stoji košarka. Naravno, mogao bi upitati i zašto RK Zagreb ne bi igrao svoje utakmice u multifunkcionalnoj Areni!

Nažalost, Gopčev izljev ljubavi prema svima drugima nije ništa novoga. Kad god netko ne dobije ono što misli da zaslužuje, kreće s prozivanjima, podmetanjima i vrijeđanjima. Iako Zagreb ima klubove s uvjerljivo najvećim proračunima u državi, ni to nije dovoljno da se smire duhovi u metropoli. Na kraju, nije li Gobac spas i pomoć trebao tražiti kod onih koji su i obećali izgradnju tog famoznog Rukometnog doma, a ne preko medija sipati žuč i jal prema klubovima i kolegama sportskim dužnosnicima?