Dinamo je na kraju polusezone imao jasnu i komfornu situaciju. No zaredali su se loši rezultati i sve je došlo pod znak pitanja. I onda je nakon niza poraza Mario Cvitanović dobio otkaz. Čelnici 'modrih' priliku su pružili Nikoli Jurčeviću, a on je pak u najvećem hrvatskom derbiju svladao Hajduk na Poljudu, izbacio 'bile' iz utrke i praktički osigurao naslov 'modrima'.

Međutim ni Jurčeviću se nisu posložile karte, presudio mu je poraz od debitanta u HT Prvoj ligi Rudeša te je samo kolo uoči kraja sezone i on dobio otkaz. Tako je čast da kao pobjednik presiječe vrpcu dobio Nenad Bjelica. Osječanin, koji je kao igrač ostvario veliku karijeru, a potom je ušao u trenerske vode, u srijedu je pobjedom nad Hajdukom u Vinkovcima stigao i do drugog trofeja u nepunih tjedan dana sa samo dvije službene utakmice na klupi 'modrih'.

Međutim, kako je riječ o treneru koji cijeni samo rad, rad i rad, on je osvojene medalje prepustio kolegama, Cvitanoviću i Jurčeviću, koji su veći dio sezone bili uz momčad.

Obitelj ostala živjeti u Klagenfurtu

Odmah poslije završetka slavlja u Vinkovcima i povratka s momčadi u Zagreb, Bjelica je otišao kući, u austrijski Klagenfurt, u kojem su ga s nestrpljenjem čekali supruga Senka, s kojom je u braku od 1997. godine, te sinovi Luka (21 godina) i Luan (14 godina). Klagenfurt, grad udaljen 225 kilometara od Zagreba, njegova je obiteljska idila.

Otkrio nam je - supruga Senka bila je najbolja prijateljica njegove sestre Snježane, a nakon dvije godine veze uplovili su u bračne vode.

'Veselili su mi se svi, pa i naš dvogodišnji labrador Rocky Balboa. Ima talijansko ime jer smo ga kupili dok sam bio trener Spezije. I da, sada je ovdje s nama u Klagenfurtu, u kojem je obitelj cijelo vrijeme, bez obzira gdje radim', otkrio nam je Bjelica.

Iako je već radio i živio u mnogim gradovima, pa i državama, mir Klagenfurta iznimno mu odgovara.

'Da, svugdje sam bio i boravio. Tako mi se sin Luka rodio u Sevilli, a Luan u malenom njemačkom gradu Homburgu. Nama ovdje uistinu odgovara živjeti, na dobroj je poziciji, Zagreb je na nekih dva sata vožnje, a ni Osijek nije puno dalje. Blizu su mi Udine, Graz, Beč i Salzburg. Uživam u ovom krajoliku, brdovitom, ali u kojem ima i jezera, pa često s obitelji, jer blizu naše kuće ima jedno brdo, odem planinariti. Obožavam i trčati, a zimi, naravno, skijati. Već 12 godina smo ovdje, imamo kuću i zasad, posebice dok mlađi sin ne završi školu, nemam namjeru nikamo se seliti.'

S obzirom na blizinu Zagreba, ali i ozbiljnost kojom je pristupio 'projektu Dinamo', možda zaista nema potrebe za selidbom. Jer tih dva sata vožnje ne predstavlja problem, pa će mu obitelj biti češći gost nego dosad.

'Do poljskog Poznanja, gdje sam radio prije Dinama, trebalo mi je 11 sati, do Spezije pet. Čak i do Beča mi je trebalo duže nego sad do Zagreba', kaže Bjelica.

Kao dječak samo je maštao o nastupu za seniorsku momčad Osijeka

Svoju ljubav prema nogometu prenio je i na sinove. Doduše, stariji Luka, koji je do prošle godine igrao za Klagenfurt, sada se posvetio studiju menadžmenta te, kako kaže ponosni tata, želi ostati uz nogomet, ali u nekom drugom segmentu. Školuje se za trenera, radio je već s djecom i vidi se u nogometu. Mlađi Luan još ide u školu, ali igra nogomet za Austriju iz Klagenfurta.

'I meni je kao dječaku jedina želja bila igrati nogomet, a maštao sam o nastupu za seniorsku momčad Osijeka. Zbilja nikad nisam pomislio da želim biti vatrogasac, policajac, odvjetnik ili liječnik, već samo nogometaš. I kada sam završio srednju ekonomsku školu, nisam pomišljao upisati se na fakultet, već samo kako doći do željenog dresa', ističe Bjelica.

Kada mu se taj san ostvario, 1991. godine Osijek je postao žrtva velikosrpske agresije.

'Sjećam se tih dana s nelagodom. Imao sam prijatelja koji su poginuli, neki su i ostali invalidi. No ni u jednom trenutku nisam pomislio napustiti svoj grad. Istina, nas nogometaše su malo i štedjeli, klub je išao na utakmice u mjesta u kojima nije bilo stradavanja, ali svaki povratak u Osijek donosio je strepnju i neizvjesnost, pomisao tko je stradao. Evo, i dan danas volim doći u Osijek, u kojem mi živi najbolji prijatelj Damir Kurtović, kojeg rado obilazim i posjećujem', kaže.

Bjeličin veliki nogometni talent čelnici Osijeka uspjeli su 1992. godine naplatiti od španjolskog Albacetea.

'Da, Osijek me odlučio prodati. No malo tko zna da sam tijekom ljetnih mjeseci desetak dana bio na probi u velikom Atleticu iz Madrida. Odigrao sam tri, četiri utakmice. Mislim čak i vrlo dobro, no ipak nisam ostao. Vratio sam se u Osijek i onda sam nakon tri mjeseca ipak otišao u Albacete. Nešto kasnije, 1996. godine, kada sam u Primeri zabio 13 golova, zvali su me Real Sociedad, Oviedo, madridski Atletico te Betis, u koji sam na kraju i otišao. Bio je najbrži, a u to vrijeme bio je i četvrti klub u Španjolskoj, iza Barcelone, Reala i Deportiva', otkriva.

Nakon Španjolske, Bjelica se vratio u Osijek, koji je imao profinjenu momčad, u kojoj su uz njega igrali Almir Turković, Dumitru Mitu, Vladimir Balić, Damir Vuica i Mato Neretljak, a koja je bila toliko uspješna da je uspjela proći čak tri europska kola.

Učitelj Stanko Mršić ponosan na svog učenika

Na klupi Osijeka tada je sjedio danas 63-godišnji Stanko Mršić, a on o svojem učeniku govori biranim riječima.

'Bjelica nam je došao 1999. godine, kada smo bili odlični u prvenstvu, ali malo prekasno da nam pomogne u okršajima protiv West Ham Uniteda. Završili smo sezonu kao treći, iza Dinama i Hajduka, a Bjelica je u proljetnom dijelu bio sjajan. U takvom je ritmu nastavio i u jesenskom dijelu sljedeće sezone, kada smo prošli do trećeg kola u Kupu Uefa, a pobjeđivali smo Brondby, Rapid i prašku Slaviju. Međutim uoči uzvrata u Pragu, kada smo kretali na put, nismo dobili nikakav novac. Prije ovih dviju prethodnih utakmica svaki je igrač dobio oko tisuću tadašnjih njemačkih maraka kako bi kupio poklone za ženu ili djevojku. No tada nismo dobili ništa i već se u busu osjetila neka negativna atmosfera. Kasnije sam doznao i da se baš Bjelici dogodio peh, odnosno da je krenuo na put bez putovnice. Na svu sreću, uspio je proći granicu na putovnicu vozača. Ali ni to nam nije bilo dovoljno jer u uzvratu smo teško stradali i ispali smo iz Kupa Uefa', prisjetio se Mršić, dodavši:

'Nakon tih utakmica, a u kojima je bio sjajan, posebice protiv Rapida, Bjelica se prodao u Kaiserslautern. Ne mogu tvrditi jer se ne sjećam, ali Osijek je tada na konto tog transfera dobio oko dva milijuna maraka, što je bio velik iznos. Također, što pokazuje kakav je Bjelica bio igrač, svakom od djelatnika kluba donio je nagradu. Vjerujte, radio sam s puno igrača, ali rijetko tko se sjetio ljudi koji su im pomagali u karijeri. A Bjelica jest.'

Ovaj legendarni trener, koji je nakon plasmana Cibalije u prvu ligu prije dvije godine trenutačno bez posla, prisjetio se i glavnih karakteristika Bjeličine igre.

'Bio je pametan, znao se uklopiti, tehnički i karakterno sjajan, jedino mu baš brzina nije bila najjača strana, ali to je znao vješto nadoknaditi svim ostalim elementima igre. I zato je imao veliku igračku karijeru. Koliko vidim, tako gradi i trenersku, ide korak po korak, te mi je izuzetno drago da je dobio priliku u Dinamu, uz Hajduk, najvećem hrvatskom klubu. To će mu sigurno, naravno ako ga budu pratili rezultati, biti odlična odskočna daska za još veće izazove', zaključio je Mršić.

Dva strana trenera od kojih je najviše naučio

Nakon dvije godine u dresu njemu najdražeg kluba Bjelica je otišao u Njemačku i radio s trenerom Ericom Geretsom, Belgijancem čije su metode impresionirale novog Dinamovog trenera.

'Prije nego se dotaknem Geretsa, moram izdvojiti i Luisa Aragonesa, Španjolca koji je bio europski prvak 2008. godine. On mi je bio trener u Betisu i iako nisam puno igrao, oduševio me kao čovjek. Od njega sam naučio kako se trener treba ponašati. Naravno, radio sam i s drugim velikim trenerima, ali nekako mi se najviše dopala filozofija Geretsa, koji me vodio u Kaiserslauternu. On se školovao u Nizozemskoj, što je dodatno utjecalo na njegov stil rada, a koji i ja sada prakticiram na treninzima. Drugim riječima, baziram se na radu s loptom i mislim da je to najbliže njegovom stilu', naglašava Bjelica.

Naravno, nezahvalno je govoriti o svojim vrlinama, međutim tu su njegovi suvremenici. Jedan od njih je i Toko Šokota.

'Karakterna je osoba, zna što hoće, direktan je, konkretan i radi za ekipu. Ustvari, takav je bio još za igračkih dana. Imao je ideju', opisao ga je bivši Dinamov kapetan i 'modra' devetka, koji je s Bjelicom dijelio reprezentativnu svlačionicu u vrijeme mandata izbornika Otta Barića.

'A sve to prikazuje kao trener. Igrači ga prate, što je jako važno. Ima viziju, pošten je, a to je jako važno jer igrači to prepoznaju te će na taj način lakše stvoriti koheziju unutar cijele momčadi i kluba. I zato mu predviđam velike rezultate', dodao je Šokota, a nije želio propustiti priliku i izraziti žaljenje zbog toga što se Dinamo olako riješio Nikole Jurčevića.

'Jasno je da mi je žao Jure jer je odličan trener. Međutim tu sada više ne možemo ništa. I ako su ga već odlučili maknuti, barem su doveli odličnog trenera. Također mi se sviđa što je s njim došao i Nino Bule, jer imat će od koga učiti. Ipak, za kraj ću dodati još nešto - dok sam igrao s Bjelicom, lako se moglo uočiti koliko je inteligentan, odnosno kako je uvijek imao drugačija rješenja, bolja od ostalih. I nikad nije igrao po šabloni.'

S obzirom na to da Bjelica, kako nam je rekao, voli puno čitati, ali najviše sportsku literaturu, uz koju se i opušta, sigurni smo da će njegova trenerska karijera ići gore. Ni on ne bježi od toga, jer kada smo razgovarali o mjestu stanovanja, otkrio nam je o čemu još mašta.

'U trenerskom poslu nikad ne znaš gdje možeš završiti. Tko zna, možda me put odvede u Njemačku ili Španjolsku...'