Željko Krajan u tenisu je od šeste godine, malo je reći da mu je tenis život. Ali taj ga život nije mazio, dapače trebalo je puno odricanja da bi, zaobilaznim putem, stigao na sam vrh. I to ne jednom...

Činilo se kako se Krajanova karijera razvija sjajno, još tamo 1995. godine s Ivanom Ljubičićem u paru osvojio je Orange Bowl i bio je među najboljim tenisačima svoje generacije. Prelazak u profesionalce 1997. godine nije bio lagan, ali uporni se Varaždinac nije dao. Najbolja pozicija na ATP-ovoj ljestvici bilo mu je 88. mjesto u kolovozu 2002. godine, a do 2005. godine, kad se zbog ozljede morao iznenada umiroviti, uspio je od turnirskih nagrada zaraditi 284.128 dolara.

'Sve je krenulo nizbrdo kad sam s 21 godinu otišao na operaciju ramena', prisjetio se Željko Krajan i nastavio:

'Baš u to vrijeme ušao sam među najboljih 100 na ATP ljestvici. Zbog dugog oporavka izgubio sam cijelu sezonu, a nakon toga više nikad nije bilo isto. Uz puno muke stigao među 150 najboljih, ali onda mi je puknuo mišić na nozi pa sam morao prekinuti karijeru...'

Tada su mu bile samo 24 godine...

'Uzeo sam godinu dana stanke, razmišljao sam - ostati u tenisu ili se prebaciti na obiteljski posao? Moji se bave prijevozom već 40 godina', otkrio je svojedobno u razgovoru za 24 sata Krajan. Srećom za hrvatski i svjetski tenis, odlučio je baciti se u trenerske vode.

'Osjetio sam da sebe u trenerskom poslu mogu izgraditi više nego u igračkom i želio sam se dokazati. Želio sam pokazati da u tenisu, ako ne igrački, onda trenerski mogu biti uspješan. Trenerskog uzora nisam imao, nikoga nisam htio imitirati, a kada sam s 25 godina počeo trenirati druge, sam sam sebi bio mentor', kazao je Krajan i otkrio:

'Učio sam na pogreškama iz vlastite igračke karijere koje sam tek poslije shvatio. Kad igraš, misliš da sve znaš, ideš glavom kroz zid, a tek se poslije opametiš.'

Trenersku karijeru Krajan je gradio vodeći svjetske tenisačice, no počeo je 2005. godine s hrvatskim tenisačem Sašom Tuksarom. Proslavio se kada je 2009. godine doveo Dinaru Safinu do broja jedan na WTA teniskoj rang listi. Potom je radio sa Slovakinjom Dominikom Cibulkovom, koju je 2014. doveo do 10. mjesta WTA rang liste. Trenirao je i srpsku tenisačicu Jelenu Janković te Engleskinju Lauru Robson, a potom se posvetio slovenskoj tenisačici Poloni Hercog, s kojom je i danas u sretnoj vezi. Zatim se prebacio na tenisače, trenirao je Marcosa Baghdatisa 2013. godine, a šest mjeseci je (od kraja 2014. do sredine 2015. godine) Krajan bio i trener Borne Ćorića, kojeg danas vodi u hrvatskoj Davis Cup reprezentaciji.

Otkrio je Krajan i razliku u vođenju tenisačica i tenisača.

'S dečkima možeš biti iskren, kažeš im kako jest, što rade loše. Kod djevojaka kritike treba ublažiti, moraš paziti da ih ne povrijediš. Što se pak tiče samog rada na terenu, to je ista stvar', objašnjava Željko Krajan koji je prije šest i pol godina preuzeo mjesto izbornika hrvatske Davis Cup reprezentacije.

Znakovito je da su ga za to mjesto preporučili baš - igrači. I definitivno su pogodili iako se u svom mandatu morao suočiti i s odlaskom (a potom i povratkom) Marina Čilića, nezadovoljstvom Borne Ćorića (zbog ozljede nije igrao finale 2016. godine s Argentinom!), dok je posljednji 'nesporazum' s Matom Pavićem riješen na obostrano zadovoljstvo i njegovim priključivanjem reprezentaciji.

Sve je te kritične situacije Krajan sjajno riješio, ima dovoljno iskustva. No kakva je uopće uloga izbornika, koliko može utjecati na tijek meča?

>> Borna ima jasan cilj: Igram tenis da jednog dana budem broj 1. Ne zbog novca ili slave

'Moja uloga? Ponajviše taktička, sa strane najlakše mogu primijetiti gdje se koji igrač gubi, pa ih na to upozoravam', kazao je svojedobno u razgovoru za 24 sata Željko Krajan.

Ono što svima prvo upada u oči je njegova atletska, da ne kažemo nabildana figura i - tetovaže.

'Imam pet-šest tetovaža na tijelu, ali još nisam ni izbliza gotov. Sviđaju mi se tetovaže, pratim trendove...', otkrio je Krajan te na desnoj nadlaktici ima tetovirane katedralu, Isusa i anđela. No tetovirao je i 'nesretni' broj 13 na lijevom bicepsu.

>> Životna priča Marina Čilića: Dokazao da i samozatajni mogu do vrha!

'Na početku mi je taj broj bio nesretan, bježao sam od njega kao od vraga. No kasnije su mi se počele događati pozitivne stvari vezane uz broj 13. Primjer? Neke važne mečeve dobio sam kad sam odsjeo u sobi broj 13, pa sam pobjeđivao na taj datum', otkriva Krajan, a ima tetovirao i ime svoje kćeri Chiare te natpis 'Believing is everything' (Vjerovanje je sve).

Ne skriva hrvatski izbornik to kako je, kao i mnogi sportaši, praznovjeran. Sjetite se samo Gorana Ivaniševića i njegovih rituala u vrijeme Wimbledona - istih majica, čarapa, iste hrane, preskakanja linija na terenu, gledanja Teletubbiesa... Očigledno je da je upalilo. Slično je i s Krajanom.

'Pazio sam na broj koraka između poena, prije servisa hvatao sam svoje hlačice s lijeve, pa s desne strane, pa opet s lijeve. Bočice za vodu morale su biti na pravome mjestu... To sve postane automatizirano pa ti se greška ne može ni dogoditi. Kao izbornik pazim na stranu na koju ću sjesti, kad ću popiti vodu, između kojih poena i gemova', otkriva Željko Krajan svoje 'male tajne velikih majstora'. I - upalilo je!

A upalila je i podrška njegove partnerice, slovenske tenisačice Polone Hercog (27).

>> Slovenska tenisačica oduševila pobjedom, ali i atraktivnim tetovažama

'Sretno, ljubavi! Imaš najbolju momčad i najveću navijačicu - mene!', napisala je Polona, inače 84. tenisačica na WTA ljestvici i također ljubiteljica tetovaža, na društvenim mrežama uoči odlučujućih mečeva finala Davis Cupa ove nedjelje u Lilleu.

Svojedobno je Krajan pojasnio koliko je teško biti trener i partner.

'Gledano iz moje pozicije, mog trenerskog posla, sigurno je to da je lakše kada joj nisi partner. Ponekada moraš dati do znanja da je trener gazda, što je drugačije nego kada treniraš muškarce jer se njima ne moraš toliko nametati koliko to moraš ženama. Meni je zato malo teže nametnuti se na način za koji ja smatram da je najbolji za nju. Naš odnos mi ne ide u prilog u trenucima kada bih trebao biti malo stroži. Teško je dozirati vrijeme, postavlja se pitanje koliko vremena treba odvojiti za tenis, a da s druge strane zbog toga možda pati privatni život. Kada treniraš igračicu s kojom nisi u vezi, onda ti je prioritet tenis - to je i tebi i njoj tada posao. Sigurno je to da ja ne mogu biti takav trener, ako sam s nekim u vezi, kakav bih bio da nisam u vezi', kazao je Krajan u razgovoru za Nacional.