Dva su sata članovi Upravnog odbora Hrvatskog rukometnog saveza sastančili, iako se njihova odluka znala unaprijed. Babić i njegov stručni stožer prekriženi su još u Francuskoj nakon poraza od Slovenije u borbi za broncu. Dojam je kako ih ni osvojena medalja ne bi spasila. Odluka UO-a bila je jednoglasna, ali i to se znalo unaprijed... No, smjena Babića, Balića i Metličića ima i svoju 'tamnu stranu'. Čini se kako ovdje nije bilo samo pitanje neambicioznosti spomenutog trojca, nedosljednosti u vođenju reprezentacije... 

>> Babić i Balić dobili otkaz; o novom izborniku ni riječi

Nitko nije postavio pitanje odnosa izbornika i najboljeg igrača, ujedno i kapetana reprezentacije - Domagoja Duvnjaka. Dule je u eri Željka Babića bespotrebno 'potrošen' u 5-1 obrani, a napadački učinak i ono što Duvnjak najbolje radi, kreiranje igre, palo je u drugi plan. 'Propadao' je Dule iz natjecanja u natjecanje, od EP-a u Poljskoj, preko kvalifikacija za Olimpijske igre, na samim Igrama u Riju, a kulminacija je bila na netom završenom SP-u u Francuskoj. I svi su to vidjeli, samo je izbornik Babić i dalje tupio po svome.

Jedini koji se 'otvoreno suprotstavio' izborniku na ovom SP-u bio je baš Domagoj Duvnjak. Dok je Babić konstantno 'trubio' o umoru igrača, o Duvnjakovoj ozljedi, nespremnosti..., Dule je 'lupao kontru'. U svakoj je svojoj izjavi ponavljao kako nije umoran i kako može igrati. A kad je igrao na svojoj poziciji, kad je 'dirigirao' našom igrom, Hrvatska je u pravilu vodila i pobjeđivala. I opet, svi su to vidjeli, ali ne i izbornik Babić. Jer Duvnjak je naš najbolji igrač, jedan od najboljih svjetskih rukometaša, mora biti vođa na terenu, a ne samo 'jedan od'. Mora imati slobodu u igri, a ne biti 'u kalupu' jer takvi virtuozi tako ne mogu doći do izražaja. Pitajte Ivana Balića i Linu Červara. Koliku je slobodu Ivano imao? Je li morao 'ginuti' u obrani svih 60 minuta? A baš nam je to nedostajalo u odlučujućim trenucima... Babićev 'sustav' doslovno je 'udavio' i 'ubio' Duvnjakovu kreaciju koja razigrava suigrače i daje nam tu toliko potrebnu širinu. A nju u Francuskoj nismo imali...

Priča tu dobiva zaplet, jer predsjednik HRS-a Tomislav Grahovac slučajno je 'zastupnik' Domagoja Duvnjaka. Grahovac je uspješan odvjetnik koji je odigrao veliku ulogu kad je Dule 2009. godine iz Zagreba odlazio u njemački HSV, a uključen je i u njegov kasniji transfer u Kiel. Zbog potencijalnog sukoba interesa, jer po zakonu ne smije u isto vrijeme biti menadžer i čelni čovjek bilo kojeg sportskog saveza, Grahovac se više javno ne povezuje s karijerom Domagoja Duvnjaka, no sigurno je kako su i dalje blisko poslovno povezani. Kao takvome, Grahovcu sigurno nije pasalo Babićevo eksperimentiranje s njegovim 'štićenikom'. A nije ni izvršnom dopredsjedniku Saveza Zoranu Gobcu, 'duši i tijelu' hrvatskog rukometnog uspjeha posljednja dva desetljeća. Protiv dva tako jaka 'neprijatelja' Babić je imao šansi kao glineni golub u okršaju s našim zlatnim olimpijcem u trapu Josipom Glasnovićem.

U isto se vrijeme postavlja pitanje Babićevih suradnika, Ivana Balića i Pere Metličića. Ivano je na treninzima aktivno sudjelovao u radu s igračima, no utakmice je gledao s tribine, nije mogao utjecati na vođenje momčadi. Tko zna kako bi reagirao da je bio na klupi, da je mogao 'uskočiti' u kojoj minuti odmora, podijeliti koji savjet, pohvaliti ili podviknuti na igrače da ih dodatno motivira kad već to nije znao uraditi 'beskrvni' Babić. Veći je problem što je na toj klupi cijelo vrijeme bio Pero Metličić, nekadašnji kapetan reprezentacije, neustrašivi i neuništivi borac koji je godinama bio ključni igrač oko kojeg je Lino Červar gradio momčad s kojom je osvajao medalje na svim velikim natjecanjima. No, Pero je većinu vremena na SP-u proveo tek sjedeći na klupi, vidjelo se da mu nije svejedno, ali u isto vrijeme nije činio gotovo ništa da kao Babićev pomoćnik pokuša pokrenuti momčad. Dojam je da je bio tek nijemi promatrač, a trebao je biti puno aktivniji i agilniji. Njih su dvojica, namjerno ili nenamjerno, krivi. Dojam je da su samo deklarativno bili 'unutra', ali da suradnja s Babićem i nije baš tako idilična kao što su to prema javnosti tvrdili. Ili je Babić možda jednostavno ignorirao njihove savjete...

Činjenica je da su Gobac i Grahovac s Babićem potrošili Balića i Metličića, no ostavili su im 'izlaz'. Trio Babić-Balić-Metličić veže veliko prijateljstvo, kumstvo i poslovni odnos, no 'služba je služba, a družba je družba'. A čini se kako družba u poslovnim uvjetima oko vođenja reprezentacije baš i nije djelovala uigrano. Kako god bilo, priči je kraj. Babić je bivši, a Pero i Ivano možda još i dobiju priliku. Pitanje je samo hoće li je prihvatiti. Javnost je složna, njih dvojica moraju ostati uz reprezentaciju, samo je pitanje u kakvim ulogama. I hoće li ih novi izbornik uopće izabrati u svoj stožer. Ma tko to bio, trebao bi... Za dobro hrvatskog rukometa.

>> Nažalost, s Babićem smo potrošili Ivana Balića i Peru Metličića

I tako, u HRS-u je očigledno sve sjajno i bajno, usklađeno i ulickano, bez problema... Savez funkcionira, no reprezentacija. To je neka druga priča. Od 2010. godine i odlaska Line Červara s klupe Zoran Gobac i njegovi suradnici nisu uspjeli naći dovoljno stručnog, a ujedno i dovoljno podobnog izbornika. Nekog čiji ego i karizma s vremenom neće prerasti sve one koji su za njega digli ruke i postavili ga na to mjesto. Zato će odabir novog izbornika biti zanimljiv, taj mora - jadna li mu majka - prvo biti poslušan, a tek potom stručan. A pitanje je ima li uopće takvih. Dobar dio potencijalnih kandidata je preskup, jer HRS novca za bacanje nema, pa je krug kandidata za novog/starog izbornika poprilično sužen. Mnogi bi se kladili na Linu Červara koji bi s reprezentacijom na Europskom prvenstvu 2018. godine u Hrvatskoj na najbolji mogući način zatvorio krug, završio uspješnu i prebogatu trenerski karijeru. I donio Hrvatskoj medalju koja bi vrlo lako mogla biti i zlatna - jedina koja nedostaje u našoj kolekciji. Gobac je Červara svojedobno uspio obuzdati, stare su razmirice već odavno zaboravljene i gotovo je nemoguće naći boljeg protukandidata. Veselin Vujović posljednjim se izjavama sam 'prekrižio' , barem u ovom trenutku za 'akciju EP Hrvatska 2018.', Irfan Pipe Smajlagić i dalje nije 'u milosti'... Ima kandidata, od Slavka Goluže, Gorana Perkovca, Ivice Obrvana pa sve do Nene Kljaića, ali oni će na 'dnevni red' doći kad završi Europsko prvenstvo, početkom veljače 2018. godine...