Alvaro Morata posljednji je primjer da unatoč plesu milijardi kojega smo prisiljeni pratiti i dalje, barem povremeno, funkcionira nogometna karma
Real je sinonim za rastrošnost. Ništa novo. U stanju su 'pokloniti' pola nizozemske reprezentacije i onda pratiti kako njihovi otpaci osvajaju Lige prvaka u drugim dresovima. U međuvremenu će u Realu bez grča napraviti rekordne ulazne transfere i viškom proglasiti mladića iz vlastitog dvorišta koji im je sinoć srušio snove.
Alvaro Morata junak je Juventusa, a njegov potez da u tišini kontemplira u najvažnijem trenutku karijere ostavio je u šoku veći dio objektivnog dijela nogometne javnosti. Nije mu srce dalo da proslavi gol za finale Lige prvaka, hodao je među oduševljenim suigračima kao da žali za pokojnim bližnjim. A čovjek je nogometni put započeo u Atleticu...Nakon tretmana kakvoga je imao u realu nitko mu ne bi zamjerio da je eksplodirao od sreće.
Morata just scored a potential winning goal and didn't celebrate. If I was him I'd have made a mess of my trousers and phoned my mum by now.
— Paddy Power (@paddypower) May 13, 2015
Jesu li to tribine Bernabeua znale cijeniti? Ne, dapače, čitav stadion zviždao mu je pri izlasku.
Real je neosporno najveća institucija svjetskog nogometa, ali njihova poslovna i nogometna logika pravično ih je u ogledu s Talijanima 'ugrizla za stražnjicu'. Ni prvi ni posljednji put. Nekada su barem deklarativno zagovarali 'Zidanese i Pavonese', ali proteklih godina vratili su se svojim isključivo elitističkim nacrtima u kojima nema mjesta za 22-godišnjeg napadača kojega će jednom vjerojatno opet pokušavati dovesti za ogroman novac. Takav klub.
Why isn't Morata celebrating!? So what he used to play for Real Madrid, he plays for Juventus now.
— james (@mcmill4n) May 13, 2015