Tata Valentin rođen je 1967. u Vidinu, lučkom gradu na obali Dunava na sjeverozapadu Bugarske. Kako je Vidin veoma blizu granice sa Srbijom, tako je Valentin imao sreće da je u 70-ima i 80-ima na svom tada crno-bijelom televizoru mogao primati signal tadašnje Televizije Beograd te gledati Draženove utakmice u Ciboni i reprezentaciji Jugoslavije.

Prije kad još nije bilo digitalnih prijemnika i kad ljudi nisu imali satelitske antene mogli ste običnom sobnom antenom uloviti program iz druge države ako ste živjeli relativno blizu granice. Tako je Valentin mogao uživati u gledanju sporta na Televiziji Beograd, gledao je i nogometne utakmice, ali posebno je uživao u košarci i majstorijama Dražena Petrovića. Kaže kako je imao nekoliko omiljenih igrača, poput recimo fantastičnih Dragana Kićanovića i Dražena Dalipagića, a Dražena je prvi put gledao negdje početkom 1982. godine.

Jedna utakmica posebno mu se urezala u sjećanje, kaže da je se sjeća kao da je bila jučer. Bila je to utakmica 16 kola prvenstva Jugoslavije 1982/83. u kojoj je Draženova Šibenka usred Beograda pobijedila jaki Partizan 100:99, time je zaustavila uspješan Partizanov niz od osam pobjeda u prvenstvu, a najzaslužniji za tu pobjedu bio je Dražen koji je zabio 36 koševa. Valentin kaže da se od te utakmice navukao na Dražena koji je ušao u njegovo srce gdje je i dan danas. Najbolje Draženove akcije pogledajte OVDJE.

Valentin se i danas veoma rado sjeća kako je proveo mnogobrojne sate gledajući prijenose košarkaških utakmica uz legendarne komentatore poput Dragana Nikitovića, Vladimira Anzulovića, Borisa Mutića i Slavka Cvitkovića. Negdje u vrijeme kad je Dražen Petrović igrao prvu sezonu u Ciboni (1984/85) Valentin je odlučio da će početi voditi Draženovu statistiku gledajući uživo utakmice na Televiziji Beograd. Imao je svoju bilježnicu i svaka je stranica bila rezervirana za jednu utakmicu. Na prvoj polovici stranice nacrtao bi polovicu košarkaškog terena, napravio liniju za tricu te reket i bilježio s koje je pozicije na terenu Dražen uputio šut prema košu, s tim da je brojka jedan značila da je šut upućen u prvom poluvremenu, a brojka dva je bilo drugo poluvrijeme. Ako je šut ušao kroz obruč onda bi zaokružio taj broj jedan ili dva, ovisno u kojem poluvremenu je šut bio upućen.

Na drugoj polovici stranice Valentin je vodio ostalu statistiku, Draženove minute, ukupan broj koševa, šut iz igre, trice, slobodna bacanja, skokove, asistencije, osobne greške. Napravio je statistiku za 87 Draženovih utakmica u periodu od 1984. do 1992, prva je ligaška utakmica Zadar – Cibona iz prosinca 1984., a posljednja 87 je finale Olimpijade 1992. između Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država. Negdje oko 1990. Valentin je nabavio satelitsku antenu, kaže da su u cijelom Vidinu tada bile tri antene, od kojih je jedna bila njegova.

Tako da je preko satelita mogao pratiti košarkaški turnir na Olimpijadi 1992. Ali fali mu dosta utakmica jer neke utakmice nije mogao gledati zbog drugih obaveza, a neke zbog nestanka struje. Naime, u 80-ima Bugari su imali režim u kojem na dva sata ne bi imali struje. Pa se tako znalo poklopiti da Valentin zbog toga propusti cijelu utakmicu, a od 87 Draženovih utakmica za koje ima jako detaljnu statistiku, za jednu ili dvije utakmice ima nepotpunu statistiku zato što mu je usred prijenosa nestalo struje. Također nema nijednu utakmicu iz sezone 1986/87. jer je tada služio devetomjesečni period u bugarskoj vojsci. Valentin je također dodao da idući put kad dođe u Zagreb, tu će bilježnicu sa svojih 87 utakmica pokloniti Draženovoj majci Biserki i Muzeju.

Cibona je u listopadu 1984. gostovala u Bugarskoj, igrali su kvalifikacije za Kup europskih prvaka protiv prvaka Bugarske, CSKA iz Sofije. Samo kako bi vidio Dražena uživo, Valentin je putovao vlakom iz Vidina u Sofiju (udaljenost oko 200 kilometara), pogledao utakmicu i iste večeri se noćnim vlakom vratio u Vidin. Bilo je to 4 listopada 1984., prva utakmica kvalifikacija za Kup europskih prvaka, CSKA iz Sofije pobijedio je Cibonu 97:91, a Valentin je uživo gledao kako njegov idol zabija 27 koševa uz jednu pogođenu tricu te slobodna bacanja 4-5. Nakon utakmice Valentin je čekao autobus s igračima Cibone i kad se pojavio Dražen, došao je do njega i zamolio ga za autogram. Dražen mu se potpisao na jedinu sliku koju je tada imao, crno-bijelu sliku iz Šibenke koju mu je dao njegov suigrač jer je u to vrijeme Valentin igrao u juniorima lokalnog kluba. Nakon što mu se Dražen potpisao na sliku, Valentin mu je rekao hvala te se rukovao s njim. Valentin kaže da se sjeća tog susreta kao da je bio jučer te da nikad neće zaboraviti taj trenutak.

Kao što to često biva, kada roditelj prati neki sport, i njegovo dijete obično prati isto što i njegov otac. Tako i Valentinov sin Martin koji isto obožava Dražena. Martin Anguelov ovog će ljeta navršiti 14 godina. Obitelj Anguelov trenutačno živi u Americi, u Cape Mayu u saveznoj državi New Jersey. Martin pohađa sedmi razred u Americi (takozvana middle school, to je 7. i 8. razred kod nas), i igra košarku za Richard M. Teitelman Middle School. Martin igra sa svojom momčadi u dvije lige. Obitelj svake godine dolazi na odmor u glavni grad Bugarske Sofiju, koja im je drugi dom. Martin je također registriran za tamošnji klub koji se zove BUBA basketball. Dolaze i ovog lipnja, Martin je već spreman zaigrati na bugarskom finalnom prvenstvu mlađih kadeta. Već je igrao i na U12 prvenstvu Bugarske, kao i prije toga na U10 prvenstvu (2012 godine). Na U10 prvenstvu njegov klub osvojio je prvo mjesto, a na U12 drugo. U oba natjecanja bio je MVP, a iako su izgubili U12 finale svejedno je proglašen za MVP-ja.

Prošli mjesec Martin je na svoje tenisice Under Armour (koje reklamira i Stephen Curry, najpoznatije lice Under Armoura) flomasterom tiskanim slovima nadopisao: 'Košarka je moj život, Dražen Petrović.'

Tata Valentin kaže: 'Ja nisam imao ništa s tim. On je sam to napravio. Došao je do mene nakon utakmice i rekao: 'Zato sam tako dobro igrao.'

Valentin kaže da je kao igrač uvijek igrao u dresu s brojem četiri, u počast Draženovoj četvorci iz Šibenke. Kada je došao u bugarski klub, Martin je imao dres brojem 23, ali kad je došao u SAD uzeo je broj tri, Draženovu tricu iz New Jerseyja.

U ožujku 2015. Cibona je igrala posljednje kolo regularnog dijela ABA lige protiv bugarskog kluba Levski. Valentin je zamolio trenera Levskog s kojim je dobar prijatelj mogu li Martin i on s klubom u Zagreb na tu utakmicu. Martin je tad prvi put posjetio Zagreb, bio u Muzeju gdje je popričao i s Draženovom mamom te su posjetili i Draženov grob na Mirogoju. Valentinu to nije bio prvi posjet Zagrebu, bio je već prije nekih desetak godina kad je kao team manager Lukoila njegov klub igrao protiv KK Zagreba.

Na Božić 2015. Martin je dobio prelijep poklon od tate. Valentin je vidio hrvatsko izdanje knjige o Draženu, autora Marjana Crnogaja i Vlade Radičevića. Ali kako trenutačno živi u Americi, nije mogao nabaviti tu knjigu tamo pa ju je na kraju uspio dobiti preko Draženovog Muzeja, koji su mu je poslali poštom u Ameriku. To je bilo u prosincu 2015., približavao se Božić pa je Draženova mama Biserka potpisala tu knjigu za Martina. Knjiga je stigla deset dana prije Božića i Valentin je htio da je Martin ne vidi do Božića pa ju je sakrio.

Kaže da nije ni mogao nešto previše pročitati. Inače, Valentin je upravo gledajući utakmicama na Televiziji Beograd naučio srpsko-hrvatski jezik i dosta dobro ga govori i razumije. I tako je za Božić Martin dobio predivan poklon, knjigu o Draženu na hrvatskom jeziku.

'Martin toliko žarko opet želi posjetiti Zagreb, također prvi put i Šibenik, da stalno priča o tome', kaže njegov tata Valentin.

Život zaista piše romane. A da se Valentin Anguelov recimo rodio u nekom bugarskom gradu na obali Crnog mora, recimo Varni koja je 500-tinjak kilometara udaljena od Vidina, on tada ne bi mogao primati signal srpske televizije i ne bi mogao uživo pratiti svog košarkaškog idola Dražena Petrovića. Eto što ti je sudbina, da imaš sreće roditi se u pravom gradu...