Možda i najveći zafrkant rukometne družine, uz 'umirovljenog' Nikšu Kaleba i aktivnog Igora Vorija, svakako je Davor Dominiković. Nažalost, ovog pouzdanog, prvenstveno obrambenog igrača, nema na ovom Euru. Na svu sreću, nasljednici, poput Gojuna i Kopljara pokazali su se u pravom izdanju.

Davore, s obzirom na veliki, za neke čak i iznenađujući uspjeh, rukometaši su vrlo traženi. Čitamo izjave svih, samo Vas, poznatog TV-komentatora nema nigdje?

'Znam i svjestan sam toga. Tražili su me svi, od TV kuća do novina i portala, ali jednostavno sam rekao da ne želim ureknuti suigrače. Veliki sam vjernik i bilo bi smiješno da kažem da sam praznovjeran, ali s obzirom kako je dečkima krenulo, onda bolje da ja uopće ne govorim', rekao je 33-godišnji Dominiković za tportal.hr.

Niste valjda s nekim posvađani?

'Ni govora. Sve je u najboljem redu, nisam ni s kim posvađan. Svakodnevno se čujem s dečkima, ali jednostavno im ne želim remetiti koncentraciju svojim izjavama. Jer ide im izvanredno.'

OK, onda nećemo ništa pitati prije ponedjeljka, to jest dok se dečki ne vrate iz Beograda. Naravno, s medaljom. No, sigurno ih pratite, navijate.

'Najveći sam njihov navijač. Doduše, malo teže hodam, ali glasno navijam.'

Bodrite ih toliko da mogu do finala? Pitam Vas kao navijača?

'Naravno da mogu. I do zlata.'

Sigurno ste čuli kakve neugodnosti proživljavaju naši navijači?

'Zgrožen sam. Baš je jedan francuski klub na pripremama u Novom Sadu, a u njemu igraju i trojica Hrvata, između ostalih i Jerković. Poslali su mi fotku u četiri ujutro kada su snimili kako gore dva hrvatska automobila. Užasno.'

U beogradskoj Areni se očekuje pakao, uz 20-ak tisuća domaćih navijača. Vi, sada kao navijač, znate kako to može zvučati ali Hrvatska je naučila igrati u takvoj atmosferi.

'Imali smo i mi domaću atmosferu na SP-u u Zagrebu, pa smo izgubili finale. Dečki znaju da igraju sedam na sedam i da to što se događa na tribinama nema veze s njima to jest da se moraju boriti samo protiv ovih na parketu. Dakle, tih 20 tisuća navijača ne može nam naštetiti, to jest odvesti Srbiju u finale.'

Promijenili steklub uoči sezone. Iz PSG-a preselili ste u pariško predgrađe, Ivry?

'Jesam. Ali nisam baš sretan jer me prate ozljede. Oporavljao sam se dugo, onda sam u studenom odigrao dvije utakmice. I to vrlo dobro, no na drugoj utakmici mi je puknuo križni ligament i bio sam na operaciji. Sada sam na rehabilitaciji i terapijama, vrijeme provodim doslovce u podrumu, ali zasad ide sve kako treba', zaključio je Metkovčanin Dominiković razgovor za tportal.hr, a mi mu želimo što brži povratak i na parket i u reprezentaciju.

Ako ništa drugo, barem će moći navijati odmah uz aut-liniju.