Ovog utorka Nikša Kaleb u društvu RTL-ovog komentatora Filipa Brkića putuje prema Švedskoj, zemlji koja će uz Poljsku biti domaćin ovogodišnjeg Svjetskog rukometnog prvenstva.

Kaleb, poznat po duhovitosti, ali i britkosti, konstatirao je: 'Ako se obilježavaju godišnjice brakova, onda treba i ova 20. godišnjica od svjetskog zlata u Portugalu.' Pa bi bio red da ga poslušaju Horvat i igrači.

'Bilo bi itekako lijepo da se ponovi nešto takvo, a svi to i želimo. Baš sam neki dan spominjao jedan slučaj prije tog SP-a u Portugalu. Naime bili smo na ispraćaju u Požegi pa je jedan od uzvanika rekao: 'Evo, polazite iz požeške Zlatne doline i bilo bi lijepo da se vratite sa zlatom.' A ja pomislim: 'Bože moj, o čemu ovaj priča?!' Jer tada ni sami nismo bili svjesni toga koliko vrijedimo, niti smo tada toliko vjerovali u sebe. Međutim, eto, sve se poklopilo, a kući smo se vratili sa zlatom. Pretpostavljam da ni ova reprezentacija nije svjesna koliko vrijedi. Stalno se spominju ti izostanci. Međutim ima dosta novih ne dobrih, nego odličnih igrača, koji vrijede više nego što to oni sami misle', rekao je u razgovoru za tportal Nikša Kaleb, bivše lijevo krilo koji je s reprezentacijom osvojio svjetsko i olimpijsko zlato te svjetsko i europsko srebro. Naravno, o efektnim golovima i tome koliko je izluđivao suparničke golmane da ne govorimo.

Imamo te mlade odlične igrače, ali bez okosnice starijih, Duvnjaka, Cindrića i Karačića, teško bismo mogli. Nekako nas to podsjeća na nogometnu reprezentaciju s Modrićem, Perišićem, Kramarićem, Brozovićem, koji su vukli mlade do svjetske bronce.

Svakako. Razmišljao sam o tome da ekipa koja ima spomenutu trojicu igrača ima bogatstvo, to je kostur na koji se samo lijepe mišići, pa da imamo kompletno tijelo. Naravno, ti mišići su svi ovi mladi igrači - Kraljević, Glavaš, Jelinić, da ne nabrajam dalje. Oni su uz njih i vjerujem da će i uz Gojuna i Musu, koji su ipak malo stariji, dati svoj doprinos. A osobito vjerujem u golmana Kuzmanovića. Svi govore - on je mlad. Međutim i Venio Losert je s 20 godina osvojio zlatnu olimpijsku medalju 1996. godine u Atlanti. Zašto i Kuzmanović s 20 godina ne bi osvojio zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu?

Te 2003. godine rukometna reprezentacija ispraćena je bez ikakvih očekivanja. Dojam je da se niti sada ne očekuje nešto spektakularno, posebice zbog posljednjih rezultata na turniru, ali i propuštenog nastupa na Olimpijskim igrama u Tokiju.

U svakom slučaju, može se očekivati da će ove godine rezultat biti puno bolji nego što je bio na posljednjim natjecanjima. S time da nas je na tim turnirima itekako poremetila korona. Sada imamo nekoliko ozlijeđenih igrača, ali za njih imamo adekvatne zamjene. I kako stvari stoje, svi zdravi putuju na prvenstvo. Tako da se može pretpostaviti da ćemo biti bolji nego na posljednjem SP-u u Egiptu, kada smo zauzeli 15. mjesto.

Rekli ste da je ovaj vaš aktualni posao lakši od igranja. Nitko vas ne tuče, nema toliko fizičkog iscrpljivanja... No ipak trebate udijeliti pokoji savjet, a izbornik Horvat, vidjeli smo, nije baš oduševljen kritikama.

Moram reći da smo izbornik Horvat i ja u stvarno dobrim odnosima. I da mu mogu bez pardona reći ono što mislim, ono za što neki kažu da je kritika. Ali ja to ne govorim na način da je zlonamjerno. Dakle nitko ne bi bio sretniji na svijetu od mene da ti dečki osvoje zlato. Naravno, te kritike spominju se nakon nekakvih grešaka. Ali te greške opet nisu ništa loše, već samo ukazuju na što se treba obratiti pozornost i što treba popraviti. I ako to svi shvate tako, onda smo na konju. Tako da s Horvatom mogu bez pardona razgovarati i o greškama. I da se vratim na početak pitanja, puno je lakše komentirati nego igrati. Ovdje samo umaraš jezik.

Dogodi li vam se kada da biste ipak rekli nešto, ali se suzdržite zbog prijenosa i javnosti?

Ah, dogodi se. Evo konkretno, ako neki igrač tri puta napravi istu grešku, a ja ponovim, odnosno ukažem na to, onda ispadne da sam zlonamjeran jer je akcent na tom igraču. Međutim ono što vidim ja, vidi i izbornik, i onda je logično da će ga nakon tri greške i izbornik zamijeniti. I ne zato što ima nešto protiv igrača, nego da bi svima bilo bolje. Tako da ponekad i ne spominjem svaku grešku, ali ako se one ponavljaju, onda četvrti i peti put ne smijem prešutjeti.

Kakav bi vas rezultat zadovoljio? Govori se o četvrtfinalu.

Živimo u vrijeme jako razvijenih tehnologija, a sve što se kaže igrači vide i čuju iste sekunde. Dakle sve im je dostupno. Iz tog razloga, da im moje ili naše izjave ne bi bile opterećenje, sada ću reći da bih bio jako zadovoljan četvrtfinalem i da se reprezentacija plasira na Olimpijske igre, jer nas na prošlim Igrama nije ni bilo. Prvenstveno zbog njih, tako da osjete natjecanje na Olimpijadi, a onda i zbog našeg sporta, da nam se ne dogodi ono u košarci. A već ako uđu u četvrtfinale, znam koliko bi njima samima narasli motiv, želja i htijenje, kad su već osigurali Olimpijske igre, da dohvate medalju.

Nego, dok se gradio Pelješki most, ronili ste u svakakvim uvjetima, pa i zimi. Jeste li ponijeli opremu, jer Jönköping je uz jezero, pa možete i tamo zaroniti?

'Nisam nikad ronio u takvim uvjetima (ha, ha) kakvi su u Švedskoj. Ronio sam u toplim morima i oceanima, ali što se tiče jezera – nisam, no volio bih probati. Ali ne vjerujem da ću imati vremena za to', završio je Nikša Kaleb.