Dragi moji pedaloljupci, jeste li se kad zapitali što prosječan Pedalinac nosi od stvari na ovakav put? Podsjetit ću vas da se radi o izbivanju od kuće u periodu od mjesec dana, i to u kamperskom stilu života. Sve svoje stvari moramo nositi sa sobom, u bisagama i torbama gdje god ih možemo smjestiti po biciklu.

Obično su to bisage na zadnjih kotačima, poprečna torba preko bisaga i još jedna na guvernalu. Možete dodati bisage i na prednje kotače, što će vam dati komociju oko spremanja stvari, a i izgledat ćete kao opaki globtroter koji je barem dvaput prošao Zemljinu kuglu. :)
Ako ponesete previše stvari, taj opaki izgled se može razvodniti kad na prvom jačem brdu krenete stenjati i znojiti se, a svi ostali jure kraj vas petnaestak kila lakši.:)

Ja nisam kamperski tip. Svake godine štreberski idem u vikendicu na Pag, neke stvari su mi već standardno tamo, a svejedno gepek auta napunim do vrha nepotrebnim besmislicama. Svojim sam laičkim umom pretpostavio da za 30 dana bicikliranja uz asketski način života će mi trebati oko 15 pari gaća, 6-7 biciklističkih majica i 10 običnih majica. Na pola puta operem to sve i na miru sam do Londona. :)

A što s odjećom za kišu, za hladnoću, kozmetikom, šatorom, rezervnim dijelovima za bicikl? Nemam odgovora s obzirom na ograničen volumen bisaga. :)

S druge strane, Mladen Gaćeša je iskusni kamper, biciklist i globtroter do zadnjeg svojeg kromosoma. Ja kažem 15 pari gaća, on kaže četiri! Ja kažem 10 običnih majica, on kaže dvije. :)

Pomislio sam ‘OK, jasno mi je da ima gaće za prva četiri dana, ali što će obući petog? Kupit u njemačkom Kerumu nova četiri para?’:) Razlika je samo što on svoje stvari mora prati svaki dan. Zapravo, druge opcije na kampiranju, tzv. backpackingu nema. Morate putovati ‘lagano’ sa što manje stvari, a to kompenzirate s dodatnim angažmanom oko njih.

Iskreno, jedina i najomraženija stvar na ovom putu mi je pranje veša na ruke. Užas, mrzim to! Kad vidim da postoji veš-mašina u kampu, uopće ne pitam za cijenu, samo trpam u bubanj.:)

Sam se sebi čudim kako da o takvoj pjesničkoj muzi kao što je pranje veša na ruke već nemam bećarac..:)

Zato imam bećarac na temu Nijemaca i njihovih auta. Do današnjeg kampa u Donauwörthu prošli smo kroz Ingolstadt, grad u kojem proizvode Audi. Tu su Audiji svugdje na cesti, kao da ih dobivaju u Kinder jajima.
Here it goes:
Nijemac voli servo, felge-alu
Ja sic kožni i malu pedalu,
Je'n dva tri, pedalinci smo mi!

Nijemci se doimaju kao narod koji dosta biciklira, ali većinom generacija treće dobi. Mladi su valjda kao i u Hrvatskoj opsjednuti snagom i brzinom automobila, a bicikl im je kao prometalo predmet podsmijeha. Nijemci kakvi jesu, ‘sve po špagi’, svi nose kacige i drže se biciklističih prometnih pravila. Vidio sam u par navrata bicikliste koji čak imaju upaljena svjetla danju, kao da su višetonski teretnjaci :) Pedalinci s druge strane su hrpa razularene balkanske sile koja svaki put napravi krkljanac na križanju, a puna crta kao da poziva da se prijeđe preko nje. :) Kacige imamo i postojano su zakačene za bisage ili drugdje po biciklu, ali većini ne pada na pamet da ju stavi na glavu. Zašto je tako? Mogu odgovoriti samo u svoje ime. Ja recimo silno želim da se po povratku u Zagreb svi dive mojoj ćelavoj i preplanuloj glavi. Ako ću imati kacigu na glavi, imat ću šare od sunca s uzorkom leoparda. Balkanski nedopustivo.:)

Evo i današnje rute na Endomondu

Ali kilometraža je obično nekih 15 posto dulja od ove na Endomondu, izgleda, zbog povremenih prekida GPS signala. Čisto da znate da se više patimo nego što piše. ;)