Groteska pod plaštom hrvatskog klupskog nogometa konačno je dobila svoj epilog. Svi koji su u Europi imali što izgubiti, izgubili su, a tradicionalno, jedina uzdanica domaćeg nogoloptanja ostao je Dinamo, i to u utješnom nogometnom natjecanju. Poražavajući tjedan otvorili su pravo 'modri' porazom od Red Bulla, nastavili ih igrači Slaven Belupa pa Rijeke i u konačnici Hajduka. Od osam odigranih susreta, ta naša velika četvorka uspjela je ostvariti tek dva gostujuća remija, ostvarivši ukupnu gol razliku 5:13. Toliko o bodovima važnim za koeficijent u Europi!

Ako se vratimo tek koji tjedan unazad i prelistamo domaće tiskovine, suparnici naših klubova u europskim kupovima redom su okarakterizirani kao 'jazavci', 'nogometni početnici' i suparnici koje će naše vrle momčadi pomesti s travnjaka. Ovog puta to je bilo službeno mišljenje čelnika naših vrlih klubova i danas, nakon svih poraza, ti isti čelnici ne mogu reći da su im za (ne)rad i loše rezultate krivi novinari ili navijači. Iz te tužne priče valja izdvojiti tek Rijeku koja je igrala protiv izuzetno jakog i bogatog suparnika, koji je prošle sezone žario i palio Kupom UEFA.

Katastrofa koju su hrvatski klubovi doživjeli zapravo je samo odraz stanja ne samo u našem nogometu, nego i državi i društvu. Živimo u vremenu kad se otkazi dobivaju zbog natpisa na majicama, kad se članovi Vlade ispričavaju za masakr nad navijačima koji barem ovog puta nisu bili krivi, kad je od katastrofalnog stanja u državi važnije je li predsjednik države otišao na misu, u vremenu kad je mržnja domaćih navijača veća od zajedništva iskazanog u Domovinskom ratu.

Naravno da je sport sastavljen od pobjeda i poraza te da nikako ne može biti važniji od egzistencije koja je jako upitna za velik broj ljudi u Hrvatskoj, ali da nema onog uobičajenog podcjenjivanja suparnika, sad ne bi smo ni raspravljali o težini poraza hrvatskih klubova u Europi niti bi navijači ganjali čelnike klubova po tribinama.

Nažalost, Hrvatska je ipak dovoljno velika da se ovog tjedna poraženi nogometaši ne mogu naći na jednom mjestu i zajednički na cajkama isplakati poraze. A zaista se nadamo da im je barem malo stalo i da su spremni pustiti pokoju suzu. Onako kao navijači. Dojma smo da će svaki klub pronaći svoju rupu i uz istočni melos i brdo polugolih sponzoruša 'proslaviti' novi debakl. Čast izuzecima!

Naše će umišljene zvijezde, nesumnjivo izuzetno jarkog sjaja, pa se zato i redovito prodaju za puste milijune u najveće svjetske klubove, zbog kritika svoje igre i rezultata opet zašutjeti za medije i ponašati se kao da se nogomet igra zbog njih, a ne zbog navijača. Kad se tomu pridodaju i upute čelništva nekih klubova koji svojim igračima ne dopuštaju razgovore s novinarima, tad je savršeno jasno o kakvoj nogometnoj močvari govorimo.

Podsjetnik:
Red Bull - Dinamo 1:1, Dinamo - Red Bull 1:2
Tromsö - Slaven Belupo 2:1, Slaven Belupo - Tromsö 0:2
Rijeka - Metalist 1:2, Metalist - Rijeka 2:0
Žilina - Hajduk 1:1, Hajduk - Žilina 0:2

Slovački specijalci - Torcida 200:0 (privedenih, pretučenih i ozlijeđenih)
Vlada Republike Hrvatske (Jandroković) - slovačka vlada 0:1 (u isprikama!)