Slaven Bilić, novi voditelj emisije 'Neuspjeh prvaka' na AreniSport o jednom zanimljivom fenomenu je pričao s najtrofejnijim europskim trenerom svih vremena, Željkom Obradovićem. Pitao ga je kako objašnjava da su Hrvati tako uspješni u nogometu, a loši u košarci, a Srbi sve suprotno.
Od samostalnosti, hrvatska nogometna reprezentacija je osvojila dvije svjetske bronce i jedno srebro, a redovita je na velikim natjecanjima od prvog pojavljivanja na Euru 1996 i na svakom turniru spada u najmanju ruku u drugi ešalon favorita.
vezane vijesti
U košarci, pak, sasvim obratna priča. Nakon olimpijskog srebra 1992., europskih bronci 1993. i 1995. te svjetske 1994., hrvatska košarka krenula je polako propadati, a dno je dotaknula prije mjesec dana kad je ostala po prvi put u povijesti bez plasmana na Eurobasket.
Srbi, s druge strane, u košarci razvaljuju od raspada bivše države i svog prvog pojavljivanja na EP-u u Ateni 1995. kad su osvojili zlato. Od tada do danas dva su puta bili prvaci svijeta, višestruki su prvaci Europe, imaju olimpijsko srebro iz Atlante 1996. i broncu prošlog ljeta u Parizu.
Slaven Bilić, novi voditelj emisije 'Neuspjeh prvaka' na AreniSport o tom je fenomenu pričao s najtrofejnijim europskim trenerom svih vremena, Željkom Obradovićem. Pitao ga je kako objašnjava da su Hrvati tako uspješni u nogometu, a loši u košarci, a Srbi sve suprotno.
'Hrvatska ima nevjerojatne rezultate u nogometu i hrvatski su igrači ostavili neizbrisiv trag. Pa i ti, i tvoja generacija Ćire Blaževića, sve do Modrićeve koju vodi Zlatko Dalić. Jednako tako mi u košarci. U čemu je tajna? Vjerojatno u odnosu prema reprezentaciji u oba slučaja. Hrvatska u nogometu i ovi moji u košarci. Nešto nevjerojatno', počeo je Obradović pa nastavio:
'Imaju prave lidere i u trenerima i igračima. I to se onda prenosi s generacije na generaciju. Znam da u Hrvatskoj ima puno odličnih košarkaša, ali nešto im fali. Što? Ne znam, ali nešto im fali. Isto kao što Srbija ima izvanredne nogometaše, koji igraju u vrhunskim klubovima, ali nikako da nešto naprave u reprezentaciji.
S Piksijem sam odličan prijatelj i znam koliko je posvećen i sigurno je mjerodavniji od mene da priča o tom problemu. Ali, znam da dok on nije došao da je Srbija redovito preskakala velika natjecanja. Sad smo barem tamo. Tradicija je nešto što je jako važno. Ona se prenosi od trenera na igrače, a onda i na nove generacije. Kad postoji kontinuitet, onda je puno lakše. Mislim da je to u pitanju.
Za Srbiju u košarci u ovom trenutku igra najbolji igrač svijeta, Nikola Jokić. Igra čovjek kojeg sam trenirao i znam kakve liderske kvalitete ima. To je Bogdan Bogdanović. Kad je on u ekipi, onda je sve drugačije. Svi ostali su shvatili da su njih dvojica lideri i tada je puno lakše. Naravno, imamo i preiskusnog trenera, Karija Pešića. Sve to je dovoljno da reprezentacija izgleda tako kako izgleda i da smo svi mi koji dolazimo iz košarke presretni zbog toga. Srbija je nacija koja živi za sport.
Ovdje svi navijaju za Partizan ili za Zvezdu, ali kad dođe reprezentacija, zaboravlja se na klubaštvo. Reprezentacija je svetinja. Naravno, postoji i kod nas prepucavanja je li ovaj igrao više ili manje, ali sve se to brzo zaboravlja. Navijači će uvijek podržati onoga za koga vide da daje sve od sebe za reprezentaciju. Bio sam i igrač i trener i ništa se ne može usporediti s onim kad predstavljaš svoju zemlju. To je najveća čast i zadovoljstvo koje jedan sportaš može doživjeti u životu.'
