Kada je prije četiri godine odlazila iz rodnog Zagreba, Nika Mühl (prezime se izgovara MIL, op.a.) nije znala što je čeka. Sam poziv na prestižno Sveučilište Connecticut (UConn) za nju je bio vrh svijeta. A na koncu je ispalo da je nakon sjajne sveučilišne karijere oborila i nekoliko rekorda. Ukratko, 23-godišnja Mühl oborila je na UConnu rekord Sue Bird po ukupnom broju asistencija. A da život piše nevjerojatne priče, govori podatak da ju je na nedavno održanom WNBA draftu odabrala ekipa Seattle Storm, upravo ona u kojoj je Bird provela cijelu svoju profesionalnu karijeru osvojivši četiri naslova prvaka.

Košarkaška priča mlade Hrvatice započela je u Novom Zagrebu, u četvrti Travno, a zahvaljujući roditeljima Darku i Roberti od malih nogu je u ovom sportu. Prve košarkaške korake napravila je u ŽKK-u Zagreb, a nakon toga igrala je za ŽKK Croatia te za ŽKK Trešnjevka.

Nagrada za naporan rad i odricanja stigla je poslije četiri godine, kada je na prestižnom Sveučilištu Connecticut izabrana kao 14. na WNBA draftu.

Tako se upisala u povijest jer je nakon čak 26 godina postala tek druga Hrvatica koja je to postigla. Prije nje to je uspjela ostvariti 1998. godine Zagrepčanka Koraljka Hlede kao visoki četvrti izbor Detroita.

Mühl je postala i tek četvrta hrvatska košarkašica koja je zaigrala u WNBA ligi nakon spomenute Hlede, Vedrane Grgin i Ivane Dojkić.

'U Hrvatskoj nisam navikla na tako nešto'

'U Americi sam već četiri godine i sve ovo što mi se dogodilo, od drafta do početka sezone u WNBA ligi, djeluje nerealno. Sam taj draft bio je jako dobro medijski popraćen, nekako glamurozan, a odrastajući u Zagrebu, tj. Hrvatskoj, nisam se navikla na tako nešto', kazala je za tportal Mühl.

Teško je nalazila riječi da bi nam pobliže opisala svoj put od sveučilištarke do djevojke koja se uspjela izboriti za mjesto u ekipi koja je četiri puta pokorila WNBA ligu.

Kakav je osjećaj biti dio svijeta WNBA lige?

'Od završetka studija do WNBA drafta sve mi je bilo nerealno, ali i prelijepo. Iskreno, jako mi je lijepo bilo vidjeti koliko pažnje dobiva ženska košarka jer na to sam najmanje navikla u životu. U Hrvatskoj sam se navikla na to da ženska košarka dobiva više negativnu nego pozitivnu pažnju. Iskreno, moje četiri godine u Americi bile su popraćene pozitivom i sve to dalo mi je nade da bi se tako nešto moglo dogoditi i u Hrvatskoj, gdje su općenito svi ženski sportovi, ne samo košarka, u drugom planu.'

Kako ste doživjeli WNBA draft u New Yorku i sav taj glamur?

'Draft je za mene predivno iskustvo i jako, jako sam zadovoljna time gdje sam završila. Seattle mi je definitivno bio favorit i tamo sam željela ići već nakon prvog razgovora s njima. To je klub koji ima četiri osvojena prvenstva, najviše u ligi u povijesti! Oh, kad samo vidiš koje su igračice prošle kroz Seattle, sve redom legende, čast je biti njihov izbor. To je za mene velika čast.'

Poznato je da ste zbog problema s vizom propustili prvih nekoliko utakmica, no nema sumnje da vam se posebno urezao debitantski nastup za Seattle Storm u pobjedi nad Indiana Feverom. Ipak ste doživjeli ovacije publike.

'Nakon utakmice sam izjavila da sam se tresla od treme i uzbuđenja. Zaista je to bilo nestvarno i potpuno nadrealno iskustvo! Uvijek sam govorila da nisam ni sanjala o ovakvim stvarima jer su mi se uvijek činile izvan dosega. Ali ponavljam, vjerovala sam svom radu i vjerujem da sam zaslužila biti u WNBA ligi.'

Kad ste odabrani na WNBA draftu, prvo ste poletjeli u zagrljaj sestri. Što vam je tada prolazilo kroz glavu?

'Oh, WNBA draft je izazvao puno emocija u meni i, iskreno, dobila sam četiri živčana sloma jer me mučilo što ću odjenuti. Ma to su klasični ženski problemi jer nisam znala kako će to izgledati. Sve je došlo iznenada… Prije nego što sam bila prozvana, to je za mene bio pozitivan stres i samo sam čekala trenutak da čujem svoje ime. Da, bilo je jako emotivno i drago mi je da je moja sestra Hana (igra u NCAA Ball State, op.a.) bila tamo. To mi je najdraže od svega, tamo su bili i moji treneri i moje cure iz sveučilišne ekipe.'

Roditelji su ostali u Hrvatskoj zbog obaveza, ali imali ste osjećaj, istaknuli ste, kao da su uz vas.

'Da, moja obitelj iz Hrvatske nije mogla biti na draftu u SAD-u, ali smo im pokazali snimke slavlja i imala sam osjećaj kao da sam s njima! Te noći dobila sam jako puno čestitki iz Hrvatske, čak i od ljudi koje ne poznajem. Hvala svima na pozitivnim riječima i podršci.'

Hrvatska dugo nije imala igračicu koja je izabrana na WNBA draftu. Vidjelo se na snimkama da niste mogli zaustaviti suze zbog toga.

'Za sebe mogu reći da sam jako emotivna osoba. Sestra me držala za ruku cijelo vrijeme i kad sam čula svoje ime, samo sam počela plakati. Zagrlile smo se i plakale i bio je to predivan trenutak koji neću nikada zaboraviti. To će mi ostati urezano u sjećanje! Mama i tata su odmah zvali iz Hrvatske, tako da je bilo vrištanja, plakanja i svega.'

'Pokojni Kobe Bryant dao joj je taj nadimak'

Puno puta ste rekli da ste jako uzbuđeni što imate priliku igrati protiv jedne od najvećih igračica svih vremena, Diane Taurasi.

'Da, jedva sam dočekala trenutak da zaigram protiv igračice kojoj se divim, a to je Diana Taurasi. Žena ima nadimak White Mamba, a dao joj ga je pokojni Kobe Bryant! Ma cijela njezina priča i cijela njezina karijera, koja još traje, nevjerojatna je! Inače, i ona je – kao i ja – bila na UConnu i svaki trenutak s njom na terenu za mene je poseban.'

Kad ste napokon dočekali taj dan da zaigrate u WNBA ligi, čemu ste se naviše veselili osim nastupima protiv Taurasi?

'Najveći izazov su mi jake utakmice, pogotovo protiv Las Vegasa, ekipe koja je u zadnje dvije godine prvak WNBA lige. Izgledamo i igramo odlično i veselim se svakoj jakoj utakmici. Iskreno, mislim da imamo dobru ekipu koja bi čak mogla osvojiti prvenstvo! Uostalom, to je uvijek bio moj cilj, a čast i privilegija je biti u ekipi s košarkašicama koje su oborile sve moguće rekorde. Napravit ću sve da bih pomogla ekipi da pobijedimo u što više utakmica. I još nešto, bit će mi posebna i svaka utakmica protiv mojih bivših kolegica s UConna i jako sam uzbuđena zbog svega toga.'

Malo ljudi u Hrvatskoj zna koliko je teško bilo upasti u ekipu i izboriti se za profesionalni ugovor. Možete li nam to opisati?

'Sve sam podredila tome da upadnem u ekipu i to sam uspjela! Bilo nas je 16 u kampu, a svega 12 djevojaka ulazi u ekipu i zato sam živjela za svaki taj dan kako bih se nametnula. Uvijek sam davala sve od sebe, ali uz to i uživala u svakom danu. I nemam za čime žaliti, to je najvažnije.'

Kakav je osjećaj biti dio WNBA svijeta i dobiti prvi profesionalni ugovor?

'Velika je stvar upasti u ekipu jer, budimo realni, samo tako zarađuješ novac. No uvijek sam vjerovala u svoj rad, u svoje zalaganje i uvijek sam prva na treningu, a zadnja odlazim kući. Svaki taj sitni detalj je bitan i upravo te sitne stvari dijele te od toga hoćeš li uspjeti ili ne. Za mene su te sitne stvari, koje su drugima možda neprimjetne, jako važne. Uvijek dajem sve od sebe, baš uvijek! Za one koji ne znaju, u WNBA-u postoji samo 12 ekipa i jako je teško upasti u ekipu i već je to velik uspjeh! No treba biti maksimalno spreman fizički, ali i mentalno. A ja baš nikad nisam sumnjala u sebe.'

Stignete li pratiti NBA ligu?

'Tijekom sezone nisam previše pratila NBA jer nisam imala vremena, ali volim gledati play-off i borbu za naslov. I moram reći da mi je drago što je Nikola Jokić opet izabran za MVP-a. On mi je jedan od najdražih igrača u ligi i način na koji igra je nevjerojatan. Bilo mi je žao kad je njegov Denver ispao iz play-offa…'

Za kraj nas zanima kad vas napokon možemo očekivati u dresu hrvatske reprezentacije?

'Nažalost, u zadnje četiri godine zbog obaveza na fakultetu nisam igrala za Hrvatsku jer su se termini preklapali i bilo mi je jako jako žao što nisam mogla nastupati i predstavljati svoju domovinu. Oduvijek su mi Olimpijske igre bile najveći cilj u karijeri i veselim se što ću sada – iako Hrvatske nema u Parizu - imati tu mogućnost i vremena posvetiti se tom cilju. Sad sam profesionalka i puno mi je lakše organizirati vrijeme što se tiče reprezentacije. Dakle s te strane mogu reći da jedva čekam i veselim se jer sam nažalost previše toga propustila. Jako sam uzbuđena zbog toga i jedva čekam prvo okupljanje', za kraj je rekla Mühl te je uvjerena da ćemo Hrvatsku gledati na sljedećim Olimpijskim igrama, uz poruku da 'samo treba početi naporno raditi i vjerovati'.