U modernom nogometu, koji sve manje ostaje sport, a sve više biznis, i u kojem tzv. plastični klubovi pogonjeni novcem besramno bogatih šeika poput Manchester Cityja ili PSG-a itekako dobro kotiraju, sve je manje mjesta romantizmu. U doba u kojem su treneri potrošna roba i kad im se nakon nekoliko vezanih loših rezultata trese stolica osobe poput Arsena Wengera zaista djeluju kao relikvije iz nekih prošlih vremena.

Ostalo ih je još malo, poput Gregga Popovicha, koji je na klupi NBA momčadi San Antonio Spurs već 22 sezone, ili Billa Belichicka, a on je na klupi NFL momčadi New England Patroits 18 godina. Naravno, posebna priča su legendarni američki sveučilišni košarkaški treneri Jim Boeheim (43 sezone na klupi Syracuse) i Mike Krzyzewski (38 sezona trener Dukea). Nakon što je prije pet godina, poslije punih 27 sezona, klupu Manchester Uniteda napustio veliki sir Alex Ferguson, Wenger je ostao sam. A njegovim skorim odlaskom završit će jedno bitno poglavlje engleskog nogometa.

Iako njegov Arsenal nikad nije imao financijsku moć Manchester Uniteda u prvoj polovici te Chelseaja i Manchester Cityja u drugoj polovici karijere, često su bili trn u oku bogatijim suparnicima. I igrali ljepši nogomet. Uz sve to, pokazali su veliku konstantu.

Lani su sezonu završili na petom mjestu, a ovu će po svemu sudeći biti šesti. Te dvije posljednje su ujedno najlošije sezone Wengerove karijere u Arsenalu. U prvih 20 uvijek je bio među prvom četvorkom. Triput prvak, čak šest puta viceprvak, pet puta treći i šest puta četvrti u ligi.

Strogo NE alkoholu

Arsene Wenger rođen je prije 69 godina u Strasbourgu. Njegovi roditelji su u obližnjem Duttlenheimu imali malu prodavaonicu automobilskih dijelova, kao i kafić La croix d'Or. Upravo ga je odrastanje u neposrednoj blizini kafića oblikovalo kao osobu. Svakodnevno svjedočeći iz prve ruke tome kako alkohol djeluje na ljude i njihovo ponašanje, čvrsto ga je odlučio izbaciti iz svog kako privatnog tako i profesionalnog života. Prvo pravilo njegove nogometne filozofije postalo je da igrač ne smije uživati alkohol. Ironično, kad je postao trener Arsenala, njihov kapetan bio je Tony Adams, koji je tad bio u ranoj fazi oporavka od alkoholizma. Introvertiranom Wengeru trebale su dvije godine da se otvori Adamsu.

'Nakon nekog vremena pokazao je suosjećanje. Počeo je dijeliti svoja iskustva sa mnom. Govorio je o svom odrastanju u kafiću u Strasbourgu i kako je vidio utjecaj alkohola na ljude, kako postaju druge osobe kad popiju', izjavio je Adams.

Wengerov otac trenirao je lokalni nogometni tim i on je sa šest godina došao u prvi doticaj s nogometom. Bila je to ljubav na prvi pogled. No kako je živio u izrazito vjerskoj zajednici i pohađao katoličku školu, često je s ostalim dječacima trebao dozvolu svećenika da propusti večernje mise tako da mogu igrati nogomet.

Odrastanje u malom mjestu imalo je mnogo nedostataka. Duttlenheim je bilo premali za nogometnu momčad te nisu mogli okupiti 11 dječaka istog uzrasta i u FC-u Duttlenheim je prvi put zaigrao tek s 12 godina. Sa 16 godina ušao je pak u prvu momčad. Bio je relativno spor, no imao je odličan pregled igre i vrsno je baratao loptom. Zvuči nevjerojatno, no nisu imali trenera. I tada se 16-godišnji Wenger prihvatio te uloge.

'Arsene je bio mlad. Nije bio kapetan momčadi, no na neki način je zapravo bio vođa. Raspoređivao je igrače - ti ćeš raditi ovo, ti ovo, ti ono... Postao je vođa', riječi su njegova tadašnjeg suigrača Claudea Wengera.

S 20 godina došao je u trećeligaš Multzig. Bio je žedan znanja. Omiljeno štivo postao mu je časopis France Football, a s tadašnjim trenerom Maxom Hildom često je išao u obližnju Njemačku na utakmice Bundeslige. Svjestan da nikada neće biti velika igračka zvijezda, uz igranje nogometa završio je studij ekonomije i razvijao se kao osoba. Kad je igrao u Mulhouseu, trenirao ga je Paul Frantz. On je postao možda i ključna osoba u Wengerovu razvoju. Igrajući pod Frantzom prihvatio je veliku ulogu prehrane, isometričkog treninga i individualnog rada na najboljim područjima pojedinog igrača.

Paralelno trener i igrač prvaka Francuske

Pravu priliku dobio je u 29. godini. Njegov bivši trener Max Hild postao je trener B momčadi Strasbourga. Kako je Hild imao i ulogu skauta, morao je često putovati te je trebao nekog iskusnog igrača koji bi radio s mladićima kad ga nema. Sjetio se Wengera i uz pomoć Frantza nagovorio je tadašnjeg trenera Strasbourga Gilberta Gressa da ga zaposli.

Wenger je tako trenirao i istovremeno igrao za rezervnu momčad iz svog rodnog grada. Nakon nekoliko ozljeda zaigrao je i za prvu momčad Strasbourga koja je te godine postala prvak Francuske. Od svih igrača koji su igrali te čarobne sezone 1978./79. za Strasbourg jedino Wenger nije sudjelovao u proslavi naslova. Razlog? Imao je utakmicu sa svojom B momčadi. Nakon osvojenog naslova prvaka više nikad nije igrao za prvu momčad, a iduće dvije sezone nastavio je trenirati B i juniorsku momčad. No bilo je očito da je mladi stručnjak prerastao svoj položaj. Tako je 1983. postao pomoćni trener u drugoligašu Cannesu, a sezonu kasnije postao je trener prvoligaša Nancyja. Odmah je donio brojne promjene, a jedna je bila angažiranje nutricionista koji je igračima pokušao objasniti važnost pravilne prehrane.

Igračima je tako zabranio unošenje bilo kakve hrane prije utakmice. Tri godine bio je na klupi Nancyja, no klub je loše financijski stajao i da preživi, prodavao je najbolje igrače pa je Wenger iz sezone u sezonu imao sve limitiraniju momčad. Tako su 1987. ispali iz prve lige, no bilo je jasno da to nije bila njegova greška. Odmah nakon završetka sezone ponuđeno mu je mjesto trenera Monaca, što je objeručke prihvatio. U Wengerovoj prvoj sezoni Monaco je osvojio naslov prvaka Francuske. Na toj klupi ostao je još šest godina, no nije ponovio uspjeh iz debitantske sezone. Osvojio je i Kup Francuske 1991., izgubio je finale Kupa kupova 1992. od Werdera te je u polufinalu Lige prvaka 1994. izgubio od kasnijeg prvaka AC-a Milan. Nakon Monaca proveo je dvije godine u Japanu kao trener Nagoye. Najbolji igrač Nagoye tad je bio srpski reprezentativac Dragan Stojković Piksi, a Wenger je s njima osvojio Japanski kup i Superkup.

Dolazak u London i preporod Arsenala

Nakon japanske avanture tražila ga je momčad iz njegova rodnog grada Strasbourga, no kad je došla ponuda londonskog Arsenala, nije se previše premišljao. U prvoj sezoni unio je dosta promjena. U Arsenalu je postojala kultura ispijanja piva koju je postupno srezao na minimum. Posebno se posvetio promjenama u prehrani. Zabranio je igračima brzu hranu i crveno meso te forsirao kuhanu piletinu. Ponuđena im je i opcija da uzmu vitaminske injekcije i kreatin, dijetni preparat koji umanjuje umor i povećava kondiciju.

'Isprva sam pomislio - što ovaj Francuz zna o nogometu? Nosi naočale i izgleda kao učitelj u školi. Sigurno neće biti dobar kao prethodnik George Graham. Zna li uopće dobro govoriti engleski?', bio je prvi dojam kapetana Arsenala Tonyja Adamsa.

Prve sezone završili su na trećoj poziciji, s istim brojem bodova kao drugoplasirani Newcastle. Iduće sezone Wenger je u Arsenal doveo sunarodnjake Anelku, Pettita, Grimaldija i Wreha te Overmansa iz Ajaxa. Nisu najbolje krenuli u sezonu i činilo se da će Manchester United lako obraniti titulu. No kako se sezona primicala kraju, Crveni vragovi su padali u formi, a Topnici smanjivali prednost. Pogotkom Overmansa slavili su na Old Traffordu 1:0, završili sezonu s devet uzastopnih pobjeda i na spektakularan način osvojili naslov. Uz to, osvojili su FA kup te je Arsene Wenger postao prvi strani trener s dvostrukom krunom u povijesti britanskog nogometa.

Iduće sezone mjesto u napadu Arsenala pronašao je i hrvatski golgeter Davor Šuker. No ostali su bez ijednog trofeja. U prvenstvu i kupu ostali su iza Uniteda. Sezonu kasnije ponovo je United bio prejak, a u finalu Kupa UEFA iznenađujuće su izgubili od Galatasaraya nakon jedanaesteraca. U sezoni 2001./02. Wenger i Arsenal se vraćaju u velikom stilu i ponovo osvajaju dvostruku krunu. I nagodinu su bili veliki favoriti za obranu naslova. U kombinaciji s prethodnom sezonom srušili su nekoliko rekorda, poput 14 uzastopnih pobjeda ili 29 uzastopnih utakmica bez poraza. U jednom trenutku imali su velikih osam bodova prednosti pred Unitedom, no u završnici sezone su posustali i izgubili naslov. Mala utjeha je bio ponovo osvojen FA kup.

Čarobna sezona - nepobjedivih

Prije sezone 2002./03. Wenger je izjavio da njegova momčad može neporažena proći kroz nju. Na kraju su izgubili naslov, a neki su ga kritičari optužili da je tom svojom izjavom stavio nepotreban teret na leđa igrača. Prije početka sezone 2003./04. Wenger im je na sastanku rekao:

'Izjavio sam to jer znam da to možete. Možete biti neporaženi čitavu sezonu. No morate to jako željeti.'

I kao da su igrači prihvatili njegovu vjeru. Arsenal je te sezone osvojio treći naslov u Wengerovoj eri. Ispunili su njegovo proročanstvo i kroz čitavo prvenstvo ostali neporaženi. U 38 utakmica upisali su 26 pobjeda i 12 remija. Ta čarobna sezona nikad prije ni kasnije nije viđena, a šampionska generacija Arsenala dobila je nadimak - Invincibles (nepobjedivi). Predvodio ih je francuski trojac Thierry Henry, Robert Pires i Patrick Vieira, a obranu su držali Sol Campbell i Kolo Toure. Igrali su sjajan nogomet i mnoge podsjetili na Cruyffov Ajax 70-ih. To je bio i posljednji Arsenalov naslov. Iduće sezone porazom na Old Traffordu prekinut je nevjerojatan niz kluba od 49 utakmice bez poraza.

Nemoguća borba protiv Abramovičevih i arapskih dolara

No stvari su se počele mijenjati. United je uvijek bio United, no ogroman kapital ubačen gotovo preko noći stvorio je dvije nove megamomčadi, Chelsea i Manchester City. Wengerovi Topnici nisu imali budžet ni približan onome bogatog trojca. Arsenal je igrao pravi napadački i vjerojatno najljepši nogomet u Engleskoj. Znali su tu i tamo pomrsiti račune favoritima, no bilo je jasno da teško mogu održati korak s Chelseajem i mančesterskim dvojcem. Mala utjeha za navijače bila su tri osvojena FA kupa i tri osvojena Superkupa.

Wenger nikad nije skrivao da mu je uzor bio Rinus Michels, koji je s Ajaxom svijetu prvi ponudio tzv. totalni nogomet. 'Arsene Wenger je imao veliko povjerenje u svoje igrače. Tražio je od njih da pokazuju intuiciju, da čitaju igru, a ne da samo slijepo slušaju upute. Dopuštao je igračima da uče na svojim pogreškama i to je istovremeno bila i njegova najveća prednost i najveća mana kao treneru', riječi su dugogodišnjeg igrača Arsenala i francuskog reprezentativca Patricka Vieire.

Wenger je uvijek bio bez dlake na jeziku i čuveni su njegovi sukobi s najvećim suparnicima poput Alexa Fergusona i Josea Mourinha. Znao se sukobiti i sa sucima, no isto tako pokazivao je i izniman fair play. Najpoznatiji primjer bio je iz 1999., kad je ponudio Sheffield Unitedu da ponove utakmicu FA kupa koji je Arsenal dobio. Razlog je bio taj što je Arsenal pobjednički gol postigao iz akcije u kojoj je suparniku trebao vratiti loptu nakon što ju je namjerno izbacio iz igre da se ukaže pomoć ozlijeđenom igraču.

Za Wengerovu posljednju utakmicu karta i do 1800 funti

Kad je Wenger objavio da nakon sezone odlazi s klupe Arsenala, bilo je jasno da je to kraj jedne ere. Tri osvojena naslova prvaka, sedam osvojenih FA kupova i isto toliki broj Superkupa. Na stadionima širom zemlje ljubitelji nogometa su se poklonili čovjeku koji je promijenio engleski nogomet nabolje. Prije nekoliko tjedana posebnu počast dobio je na mitskom Old Traffordu u susretu protiv svojeg najvećeg rivala Manchester Uniteda. Ovaj četvrtak Atletico Madrid srušio je Wengerove snove o jednom europskom trofeju. U polufinalu Europske lige u Londonu su odigrali 1:1, da bi u Madridu bili poraženi s minimalnih 1:0.

U nedjelju će Arsene Wenger posljednji put izaći na Arsenalov stadion Emirates kao trener. Protivnik je neatraktivni Burney. Cijene ulaznica za tu utakmicu bile su između 26 i 38 funti, no stadion je rasprodan netom čim je Arsene objavio odluku o povlačenju. Hrpa zagriženih navijača Arsenala koji su ostali bez karata pokušava sve ne bi li prisustvovala djeliću povijesti i cijene ulaznica na crnom tržištu penju se sve do vrtoglavih 1800 funti. Dovoljan je to pokazatelj koliki je trag ovaj Francuz ostavio.

Još uvijek se ne zna ime Wengerova nasljednika. Spominju se stručnjak iz BiH Željko Buvač, legendarni Carlo Ancelotti, Massimiano Allegri, Luis Enrique i drugi. No tko god da naslijedi Wengera, možemo sa sigurnošću reći da neće potrajati 22 sezone i osvojiti 17 trofeja.

'Nogomet je za mene prvenstveno igra. Igra koja ima svoja pravila i ograničenja, no u kojoj mora ostati prostora za slobodu izražaja. Ključ uspjeha je pronaći pravi balans između organizacije momčadi i slobode ukazane igračima', riječi su Arsena Wengera koje će se pamtiti.

Prvaci Engleske od 1996.

• Alex Ferguson - Manchester United 10 naslova
• Arsene Wenger - Arsenal 3
• Jose Mourinho - Chelsea 3
• Roberto Mancini - Manchester City 1
• Carlo Ancelotti - Chelsea 1
• Manuel Pellegrini - Manchester City 1
• Antonio Conte - Chelsea 1
• Claudio Ranieri - Leicester City 1
• Pep Guardiola - Manchester City 1

Osvajači FA kupa u povijesti

• Arsene Wenger - Arsenal 7 naslova
• George Graham - Aston Villa 6
• Alex Ferguson - Manchester United 5

Wengerovi rekordi u Arsenalu

• Najviše utakmica na klupi, 1231
• Najviše pobjeda, 705
• Najviše postignutih golova, 2148
• Najveći postotak pobjeda, 57,3 posto
• Najviše naslova prvaka Engleske, 3
• Najviše naslova u FA kupu, 7
• Najviše naslova u Superkupu, 7