Kada je bogati vlasnik Juventusa Andrea Agnelli početkom godine odlučio vođenje druge momčadi prepustiti bivšem igraču i idolu navijača Andrei Pirlu, bilo je jasno da će kad-tad dobiti priliku voditi i prvu momčad. A ta prilika došla je jako brzo…
Kada je 41-godišnji Andrea Pirlo izabran za nasljednika Maurizija Sarrija, koji je dobio otkaz i bogatu otpremninu od 20 milijuna eura, odmah je počela rekonstrukcija momčadi.
Za mnoge je to bio iznenađujući potez vlasnika Juventusa Andree Agnellija jer će Pirlu to biti prvi trenerski posao u karijeri, a pitanje je kako će to izgledati jer će voditi momčad u kojoj su i neki igrači kojima je ne tako davno bio suigrač.
Pirlo je bio jako uporan kada je Tudor u pitanju
No prije nego je počistio svlačionicu od nekih skupo plaćenih zvijezda, poput Higuaina ili Khedire, kojima je rekao da mu više nisu potrebni, Pirlo je što prije želio oko sebe okupiti ljude kojima vjeruje.
Prvi na listi želja tako mu je bio trener Hajduka Igor Tudor, a 'lomio' ga je gotovo tjedan dana.
Doznaje se kako je Tudor nakon prvog poziva odbio ponudu jer je svjestan kako nije obavio zacrtani posao u Hajduku nakon stresne sezone i lošeg petog mjesta na ljestvici domaće HT Prve lige, ali Pirlo je bio uporan. Nije ga prestajao zvati…
'On je bio moj prvi izbor. Trebao sam iskusnog pomoćnika koji je već ranije bio trener i bivšeg nogometaša i braniča koji je prije svega imao osobnost u svlačionici i na terenu. Osim toga, igrao je za Juventus, tako da je savršen za nas', rekao je Pirlo na predstavljanju svojeg stručnog stožera.
Želio je uz sebe čovjeka kojem vjeruje i koji ima veće trenersko iskustvo od njega.
Uostalom, poznato je kako je Pirlo dobio ulogu trenera engleskog tipa (menadžera), a za treninge i pripremu utakmica bit će zadužen Tudor.
Kao igrač Juventusa ispisao povijest kluba
Tako je Andrea Pirlo, koji je kao igrač ispisao povijest kluba i bio najbolji igrač Juventusa u generaciji koja je u sezoni 2011/12. osvojila prvu od devet uzastopnih titula prvaka, dobio priliku kakvu je sanjao. Sjest će na klupu seniorske momčadi. A kada se vratio u Juventus kao trener druge momčadi, već tada je bilo jasno da je jako ambiciozan. No praktički bez trenerskog iskustva dobio je priliku sjesti na klupu momčadi u kojoj je glavni igrač Cristiano Ronaldo i koja je prepuna skupo plaćenih zvijezda. Ogroman je to izazov za nekada sjajnog igrača…
'Ponosan sam što sam počeo trenersku karijeru, nadam se da ću osjetiti emocije koje sam osjećao kao igrač. Jedva čekam da počnem raditi - dok sam bio odvojen od nogometnog igrališta, shvatio da je to put kojim želim ići. Jako sam sretan što sam se vratio u Juventus, ovdje sam kao igrač stigao nakon deset godina u Milanu i dočekan sam kao u svojoj obitelji. Dobro sam se slagao s čelnicima i igračima, a kada sam napustio Torino, i dalje sam ostao u kontaktu s njima. Imao sam ponude iz Serie A i Premierlige, ali mislim da je Juventus najbolje mjesto za početak. U karijeri sam imao mnogo trenera, svi su me nešto naučili; od Carla Ancelottija do Marcella Lippija i Maxa Allegrija. Međutim svaki trener mora ići svojim putem, imam određenu ideju, a to je posjed lopte i igra na pobjedu. Neke sam stvari mrzio kao igrač, sustav igre nije presudan, važno je kako zauzimate prostor i kako radite s karakterističnim igračima', kazao je Pirlo, a kao igrač osvojio je sve što se može, uključujući prestižnu Ligu prvaka te titulu svjetskog prvaka s reprezentacijom Italije.
Bogatom klincu iz Brescije najveći uzor bio je Roberto Baggio
Andrea Pirlo rođen je u gradu Fleru nedaleko od Brescije 19. svibnja 1979. godine i, za razliku od 99 posto nogometaša koji sanjaju o milijunima i luksuzu, njemu je cilj samo bio postati profesionalac te jednoga dana odjenuti dres velikog kluba i talijanske reprezentacije. Naime Andrea Pirlo dolazi iz vrlo imućne obitelji, u djetinjstvu mu baš ničega nije nedostajalo i vršnjaci su ga smatrali 'malim bogatašem'.
Otac mu je u to vrijeme bio vlasnik dvije željezare naziva Elg Steel i svojim sinovima (tri godine stariji Ivan) te deset godina mlađoj sestri kćeri Silviji omogućio je baš sve u životu. Njihova jedina briga bila je škola, a sinovima je nogomet – u kojem su pokazivali ogroman potencijal – bio je i ostao strast. A najveći igrački uzor od malih nogu mu je Roberto Baggio.
Legenda kaže kako je tri godine stariji Ivan u mlađim kategorijama bio bolji igrač od svog mlađeg brata Andree, ali ljudi bliski obitelji kažu da nije imao sreće, ali ni strpljenja. Andrea je mukotrpno radio kako bi se dokazao, nikada mu nije bilo teško trenirati da bi uspio u nogometu. Imao je svoj cilj, a to je nastup za reprezentaciju Italije na Svjetskom prvenstvu. I tome je sve podredio.
Za talijansku reprezentaciju debitirao je protiv Azerbajdžana 7. rujna 2002., a najveći uspjeh – nešto o čemu je sanjao kao dječak – ostvario je na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj, u kojoj je kao jedan od važnijih igrača postao svjetski prvak. Bolje nije moglo!
Udahnuo je poseban šarm u dosadni talijanski nogomet
Kao igrač Andrea Pirlo bio je poseban i mnogi se slažu kako je svojom karizmom i stilom igre potpuno promijenio shvaćanje nogometa u Italiji.
Mnogi analitičari se slažu kako je Pirlo udahnuo u talijanski nogomet, koji su mnogi smatrali dekadentnim, neki poseban šarm. Kada je Pirlo bio na svom vrhuncu, mnogi su rekli da je talijanski nogomet 'dobio dušu' i odjednom je postao omiljen u cijeloj Italiji iako je tijekom karijere navikao na nepravdu i omalovažavanje.
Ukratko, bio je plemenit igrač koji je igrao u veznom redu, ali je unio i svojevrsnu revoluciju u nogomet jer je savršeno odrađivao obrambene zadatke, a opet često se nalazio u situacijama kada je trebalo razigrati suigrače za gol-šansu ili pronaći rupu u obrani protivnika i zabiti gol. Što je radio nevjerojatnom lakoćom… Bio je ispred svog vremena, a u sjećanju mnogih ostao je kao igrač fine tehnike, gospodske igre te snažnog i preciznog udarca. Jedan od njegovih nadimaka 'Nježne noge' jasno opisuje kako je to izgledalo na travnjaku.
Uz sve to Andrea Pirlo bio je majstor za slobodne udarce kojima je izluđivao protivničke golmane, a kazneni udarac gotovo nikada nije promašio. Uostalom, u najboljim danima njegova igra često je nagrađena najboljom mogućom ocjenom uz komentar – savršeno.
Jednom prilikom je njegov suigrač Gennaro Gattuso rekao kako je ponekad znao samog sebe upitati je li uopće profesionalni nogometaš kada je svakodnevno gledao što sve Pirlo izvodi s loptom.
Upravo takvim trenerom Andrea Pirlo želi postati, ali je svjestan kako ga sada čeka potpuno drugačiji princip rada.
'Želim da igramo proaktivan nogomet. Momcima sam odmah rekao dvije stvari. Uvijek morate htjeti imati loptu, čak i kad je izgubite. I trebate je vratiti brzo. To su dvije stvari u koje vjerujem' najavio je Pirlo.
U talijanskoj Serie A Pirlo je ostavio dubok trag, pogotovo kao igrač Milana, u kojem je proveo deset sezona. Osvojio je sve što se može: dva puta talijansku Serie A te dvije Lige prvaka, zatim dva europska Superkupa te talijanski kup i titulu svjetskog klupskog prvaka (FIFA Club World). Bolje nije moglo, a onda je u ljeto 2011. - na iznenađenje mnogih - odlučio kao slobodan igrač potpuno besplatno doći u Juventus koji je već imao moćnu momčad.
'Kada mi je Andrea rekao da će nam se pridružiti, prvo što mi je palo na pamet je bilo: Ipak ima Boga! Igrač koji igra na takvoj razini i koji može puno toga napraviti, a da ne spominjem da je slobodan, može se proglasiti potpisom stoljeća', kazao je 2011. golman Juventusa i živa legenda kluba Gianluigi Buffon.
Devet godina kasnije Buffon je i dalje član Juventusa i zasad ne razmišlja o mirovini iako je godinu stariji od Pirla. Tijekom karijere Pirlo je dijelio svlačionicu s Buffonom u Juventusu, a zajedno su osvojili i titulu prvaka svijeta s Italijom. Kada je Pirlo imenovan trenerom Juventusa, Buffon mu je putem Twittera čestitao i poručio:
'Znači, sada te moram zvati Mister (gospodin)?' napisao je Buffon, kojem će sigurno biti u početku čudno vidjeti Pirla u ulozi trenera.
Kada je igračka karijera Pirla u Juventusu u pitanju, svakako treba reći kako je stigao u uigranu momčad koja je dominirala talijanskom Serie A pa je tako osvojio četiri uzastopne talijanske Serie A, dva talijanska Superkupa te talijanski kup.
Umirovio se kao igrač New York Cityja, u kojem je bio velika zvijezda
A onda je u ljeto 2015. opet iznenadio svojom odlukom te kao 36-godišnjak odlazi s obitelji u SAD prihvativši ponudu kluba iz MLS lige New York City, u kojem je proveo dvije sezone, nakon čega je objavio da odlazi u igračku mirovinu.
Podatak kako je njegov dres iz New York Cityja bio daleko najprodavaniji 2016. godine dovoljno govori o njegovoj popularnosti. No već tada je bilo vidljivo da mu se igračka karijera bliži kraju…
Nakon toga nekoliko godina odlučio se dobro odmoriti i posvetiti se obitelji. S prvom suprugom Deborah, od koje se razveo 2014. godine, ima dvoje djece, sina Niccolu (17 godina) te kćer Angelu (14).
S partnericom Valentinom Baldini, s kojom je zadnjih nekoliko godina u vezi, u ljeto 2017. dobio je blizance Leonarda i Tommasa.
Naravno, u igračkoj mirovini imao je i puno više vremena posvetiti se obiteljskom biznisu pa je tako velik dio novca uložio u posao sa željezarama koji je 1982. godine pokrenuo njegov otac.
Također je velik zaljubljenik u dobro vino pa se tako s obitelji posvetio vinogradima i proizvodnji vina. Danas njegova vinarija godišnje izbaci između 15 i 20 tisuća boca.
Pirlo kao modna ikona
Ono što je posebno zanimljivo kada je Andrea Pirlo u pitanje jest činjenica da je godinama slovio kao jedna od najvećih modnih ikona među nogometašima. Bio je omiljen među djevojkama, a njegov stil odijevanja bio je besprijekoran. I u tome je bio ispred svog vremena pa je osim klasičnog talijanskog šminkerskog stila znao na sebe odjenuti za dva broja veću majicu s kapuljačom (hudica) kada to mnogi nisu nosili. Često je želio biti drukčiji od drugih…
'Znao bih satima stajati ispred ogledala kako bih popravio kragnu na košulji ili neke nabore na majici. Nekada bih hlače koje sam odjenuo namještao pola sata! Majka je znala urlati na mene da se maknem od ogledala i prestanem se gledati. Morala me uvijek jako dugo čekati', kazao je jednom prilikom Pirlo, ali, za razliku od Davida Beckhama, nikada nije bio na naslovnicama nekih modnih časopisa. Imao je neku posebnu karizmu, a opet kao da je želio ostati običan dečko iz Brescije koji je samo želio biti kao njegov idol Roberto Baggio.