Time je ispunio želju predsjednika UFC-a, Dane Whitea, koji je izjavio kako potrošenog Nogueiru više nikad ne želi gledati u MMA borbi. To je rekao nakon UFC 190 eventa i trećeg poraza u nizu bivšeg prvaka. Tako se ipak neće ispuniti velika želja Mirka Filipovića da protiv brazilskog velemajstora odradi revanš.

Karijeru je započeo 1999. godine, a slavio je u prvih šest borbi. Te iste godine se već počeo boriti u Japanu, a 2000. godine ga je savladao Dan Henderson, podijeljenom sudačkom odlukom, nanijevši mu prvi poraz u karijeri. Nakon toga je slavio u još šest borbi, a 2001. godine dolazi u Pride, organizaciju koja je od njega i napravila pravu legendu.

Vrlo brzo je savladao Heatha Herringa, osvojivši Pride teškaški pojas, nakon čega je ostvario još pet pobjeda te dolazi do prvog susreta s Fedorom Emelianenkom, u koji Big Nog ulazi sa skorom 19-1-1. Ipak, biva poražen sudačkom odlukom te gubi pojas, no ponovno osvaja privremeni pojas u studenom 2003. godine. Tad se sastao s Mirkom Filipovićem.

Cro Cop je u borbu ušao kao favorit, budući da je u to vrijeme izgledao nezaustavljiv, a tako je i izgledala prva runda, u kojoj je Nogueira izdržao teške batine. Ipak, u drugoj rundi je iskoristio trenutak nepažnje te polugom na ruci savladao hrvatskog borca, koji još uvijek nije potpuno prežalio tu priliku. Pojas je ponovno izgubio krajem 2004. godine, od Fedora Emelianenka. Prvo je borba poništena zbog nenamjernog udarca glavom, da bi u ponovljenoj borbi Rus ponovno bio bolji, još jednom sudačkom odlukom, piše Fight Site

Nogueira je 2006. nastupio na Grand Prixu, gdje je bio na korak od revanša s Mirkom Filipovićem, no gubi od Josha Barnetta, preko kojeg je kasnije Filipović osvojio svoj najvrjedniji trofej. Barnettu se Big Nog osvetio tri mjeseca kasnije, nakon čega odlazi u UFC.

Tamo se susreće sa starim znancem Herringom te pobjedom nad njim dobiva priliku napasti privremeni UFC pojas, a savladavši Tima Sylviu ga i osvaja. Ipak, gubi ga već u idućoj borbi, a bolji od njega bio je Frank Mir. Iako je član UFC-a bio osam godina, odradio je samo 11 borbi, slaveći u njih pet, a zanimljivo je kako je bio svojevrsni "title trigger", budući da su tri borca u nizu zaradili napad na naslov upravo nakon pobjede nad Big Nogom.

Posljednju pobjedu ostvario je u listopadu 2012. godine, kad je pobijedio Davea Hermana, nakon čega su uslijedili porazi od Fabricia Werduma i Roya Nelsona. Prošli mjesec se vratio, 16 mjeseci nakon posljednje borbe, no poraz od Stefana Struvea mu je bila i zadnja borba u karijeri.

Završio ju je s 34 pobjede, od čega je tri bilo nokautom, a čak 21 prisiljavanjem na predaju. Od deset poraza, nokautiran je tri puta (Mir, Velasquez, Nelson), a dva puta je prisiljen na predaju (Mir, Werdum). Čak tri puta bio je trener na Ultimate Fighteru, a nakon karijere će raditi kao službeni ambasador UFC-a.