Gabrić je preminuo u ponedjeljak u Splitu u 64. godini života. Unatoč velikoj nogometnoj karijeri koju je postigao, do svoje tridesete godine bio je gotovo anonimac.

Katalinić mu je spasio karijeru

Dobrim obranama u dresu Pazinke protiv Primorca u Stobreču, natjerao je Hajdukove stručnjake da ga još jednom pozovu u Poljud. Tadašnji trener Ivan Katalinić bio je najuporniji u želji da ga vrati na Hajdukov gol. Bez tih pet posljednjih godina na golu Hajduka Gabrićeva bi igračka karijera, usprkos mnogim uspjesima, bila završena beznačajno.

Ne bi bilo uspomena kao što su prisjećanja na one nezaboravne obrane protiv Steaue u Rumunjskoj ili protiv Anderlehta u Splitu i na još niz drugih zbog kojih je Gabrić i stigao do reprezentacije.

Hajduk ga nije pustio u Austriju

Pred odlazak na Europsko prvenstvo u Englesku imao je Tonči sjajnu ponudu iz Austrije, ali ga Hajduk, unatoč lošem razvoju događaja pri ponovnom izletu u Europu, nije pustio. Potpisao je ugovor na još dvije i pol godine. Tonči nije toliko ni inzistirao na odlasku jer rodni grad je ipak rodni grad. Prema vlastitom priznanju, tad je po konačnom povratku u Split prvi put u životu bio potpuno miran i zadovoljan.

Živio je u rodnom gradu, a još je k tomu bio vratar slavnog Hajduka, sinonima Splita i Dalmacije. Mogao je uživati kad su ga klinci na ulici prepoznavali i pozdravljali. Branio je do svoje trideset osme godine, a onda je svoje mjesto prepustio tadašnjem velikom hrvatskom talentu, Stipi Pletikosi.