Dva gola Marselina Ferdinana, igrača engleskog trećeligaša Oxforda, donijela su Indoneziji povijesnu pobjedu protiv Saudijske Arabije pred 78.000 vatrenih navijača u Jakarti. Reprezentacija, koja je do nedavno spadala među nogometne 'liliputance', tako je došla do šestog boda u skupini C treće faze azijskih kvalifikacija za SP i ima pravo sanjati plasman u SAD, Meksiko i Kanadu.

Indonezija je zadnji i jedini put na Svjetskom prvenstvu igrala pradavne 1938. godine u vrijeme kad je bila nizozemska kolonija i kad se uopće nije zvala Indonezija. Na turnir u Francusku stigla je reprezentacija Nizozemske Istočne Indije, kako se tad zvala ta nizozemska kolonija, a na SP-u je odigrala jednu jedinu utakmicu.

Na tom turniru bilo je samo 16 reprezentacija i odmah se igrao nokaut, a reprezentacija Nizozemske Istočne Indije bila je u osmini finala topovsko meso za Mađarsku. Legendarna ekipa pregazila ju je sa 6:0, a više od toga pamtio se kapetan Achmad Nawir, inače liječnik, koji je utakmicu igrao s naočalama.

Nogomet kao medij za promicanje nacionalnog ponosa

U to vrijeme u Indoneziji, odnosno Nizozemskoj Istočnoj Indiji, vladao je veliki nacionalni naboj i želja za neovisnošću od Nizozemske, čija kolonija je bila stoljećima. Tijekom Drugog svjetskog rata bila je pod japanskom okupacijom, koja je trajala do 1945. da bi četiri godine kasnije, nakon krvavog građanskog rata, zemlja pod imenom Indonezija postala samostalna i suverena.

Njezin prvi predsjednik Kusno Sosrodihardjo, poznatiji kao Sukarno, vidio je upravo nogomet kao medij kojim će promicati indonezijski ponos i nacionalnost. No, iako je čak 1955. ugostio reprezentaciju Jugoslavije, Sukarno nije uspio u svojem naumu i Indonezija je s godinama propadala u nogometnu anonimnost.

Sedamdesetak godina kasnije situacija je bitno drukčija. Zlobnici će reći da se, nakon što je FIFA proširila format Svjetskog prvenstva, iz azijskih kvalifikacija lakše plasirati na Svjetsko prvenstvo nego ispasti. No, s time se ne bi složili Australci, standardni članovi mundijala, koji se u istoj skupini u kojoj je Indonezija silno pate da za direktni plasman.

Nema sumnje da je povećanje broja sudionika SP-a s 32 na 48 reprezentacija pogodovalo momčadima poput Indonezije, ali njezina nogometna renesansa ipak se nije dogodila sama od sebe. Za sve su 'krivi' Shin Tae-yong i Erick Thohir. Prvi je korejski stručnjak, koji od 2020. vodi reprezentaciju, a drugi je bivši vlasnik milanskog Intera, koji je od 2023. godine predsjednik indonezijskog nogometnog saveza.

Zaokret u selekciji igrača

Nakon što je napravio reda u savezu, kojeg je FIFA 2015. zbog korupcije suspendirala na tri godine, Thohir je krenuo u rekonstrukciju reprezentacije. On i Tae-yong su uoči ovih kvalifikacija napravili radikalni zaokret u selekciji igrača. Godinama su za reprezentaciju igrali skoro isključivo igrači iz domaće lige, ali to sad više nije slučaj. Ako samo letimično pogledate imena na popisu reprezentativaca, brzo ćete shvatiti da nešto 'ne valja'.

Maarten Paes brani u američkom DC Unitedu, Sandy Walsh je branič belgijskog Mechelena, Nathan Tjoe a On igra u Swanseaju, Jay Idzez igra za Veneziju u Serie A, Justin Hubner je član (iako samo formalno) Wolverhamptona, Calvin Verdonk igra u nizozemskom NEC-u, Ivar Jenner igra za Utrecht, a Eliano Reijnders za Zwolle.

Sličnost u prezimenima nije slučajna. Naime, svi ovi igrači još iz spomenutih kolonijalnih vremena vuku korijene iz Indonezije, ali su rođeni u Nizozemskoj. Thohir i Tae-yong mjesecima su tražili takve igrače, koji su bili voljni igrati za zemlju svojih očeva i djedova i našli ih u ogromnoj indonezijskoj dijaspori po nizozemskim gradovima.

Rezultati su se vidjeli odmah. Indonezija je u pretkvalifikacijskoj prvoj rundi kvalifikacija demolirala Bruneje s ukupnih 12-0, u drugoj je osvojila solidnih 10 bodova u skupini s Irakom, Vijetnamom i Filipinima, a sad u trećoj fazi u bitno boljoj konkurenciji ima odličnih šest bodova.

I to ne bilo kakvih. Nova indonezijska reprezentacija u prvom kolu je odigrala 1:1 u gostima kod Saudijske Arabije i tako prvi put u povijesti kvalifikacija izbjegla poraz protiv renomiranog protivnika. Junak je bio spomenuti Paes, koji je izluđivao Saudijce na golu, obranio im šest zicera i penal i postao junak već u debitantskom nastupu.

Povijesni rezultati u kvalifikacijama

Nakon toga su kod kuće odigrali 0:0 s Australijom, kojoj bod nisu uzeli 15 godina, a potom u Bahreinu primili gol u 95. minuti i ispustili pobjedu; završilo je 2:2. Kina ih je pobijedila 2:1 u nevjerojatnoj utakmici u kojoj su gosti bili za klasu bolji, ali nisu realizirali svoje prilike. Nakon toga ih je Japan razbio sa 4:0, ali Japanci su u ovim kvalifikacijama svijet za sebe, da bi jučer odlična Indonezija kod kuće pobijedila Saudijsku Arabiju 2:0, što joj je jedna od najvećih pobjeda u novijoj povijesti.

No, iako reprezentacija nikad nije bila bolja, puno je onih koji se u zemlji ne slažu s politikom Thohira i Tae-yonga. Nacionalni olimpijski odbor javno je prozvao predsjednika saveza zbog naturaliziranja stranaca, smatrajući da se tako koči razvoj nogometaša rođenih u Indoneziji. Njima su se pridružili brojni indonezijski komentatori, koji dijele takvo mišljenje i jako je puno kritika u indonezijskim medijima. S druge strane, Thohir ima ogromnu podršku indonezijske vlade, a i sam je pokušao objasniti zašto se odlučio na takav potez.

'Cilj nam je napraviti bazu od 150 igrača, koji mogu biti na raspolaganju svim reprezentacijama i tu mislim od U-15 nadalje. Mi imamo jako puno talenta u Indoneziji i ne želimo ga ugasiti, ali nemamo dovoljno trenera. Statistički imamo jednog trenera na 23.000 stanovnika, a u Japanu ih je, recimo, jedan na 1350 stanovnika. Dok ne razvijemo i obrazujemo trenere, na ovaj način želimo raspaliti ionako ogromnu strast Indonežana za nogometom i mislim da smo na pravom putu', rekao je Thohir.

Godine patnje s korupcijom i huliganizmom

Navijači nemaju nikakav problem s dovođenjem 'stranih' nogometaša. Nogomet je u Indoneziji neizmjerno popularan, a reprezentacija je ponovno hit, što je toj zemlji s više od 280 milijuna stanovnika silno nedostajalo. Indonezijski nogomet je godinama bio uništen malverzacijama, politizacijom i korupcijom, ali i ogromnim problemima s huliganima.

Od 1995. do 2022. godine u huliganskim obračunima poginulo je 78 ljudi, a 2022. je na stadionu u Malangu u stampedu nakon policijskog suzavca stradalo 135 ljudi. No, za razliku do tih vremena, nogomet je u Indoneziji sad u prvom planu zbog dobrih vijesti. Sjajne igre reprezentacije ujedinile su i navijače pa se smanjio i broj huliganskih incidenata i svi zajedno guraju reprezentaciju prema plasmanu na SP.

Da bi to ostvarila, morat će imati i malo sreće s drugim rezultatima, ali najvažnije je da do kraja odlučuje sama o svojoj sudbini. Ne uspije li iz trećega kruga kvalifikacija, ostaje joj još jedna šansa u četvrtom krugu. A do tad bi u reprezentaciji moglo biti još 'Nizozemaca', jer je Thohir rekao da neće na ovome stati...