Selo Nard u blizini Valpova trenutni je dom 22-godišnjeg Silvija Anočića. Ovdje ovaj bivši mladi U-19 hrvatski reprezentativac, koji igra na poziciji lijevog beka i veznog, a može i kao desno krilo, trenira i čeka kada će se stanje, a u kojem je svjetski nogomet zbog koronavirusa, popraviti kako bi se mogao vratiti punom treningu.

I to čeka s velikim nestrpljenjem, jer nakon kalvarije koju je prolazio proteklih mjeseci, pa i godina, Anočić je čekao svibanj i lipanj, jer tada je trebao dobiti potvrdu vraća li se u Romu ili ne. No o tome malo kasnije.

Sjetio se Anočić dana kada je igrao za Valpovku, pa potom još osam godina za Osijek i kako je 2014. godine, kao 16-godišnjak, stigao u Romu.

'Ne znam kada im je netko spomenuo mene, ali znam da su me pratili, jer kao klinac sam stalno bio u hrvatskim reprezentativnim selekcijama. I onda su Osijeku u ljeto 2014. platili 150.000 eura, a ja sam se preselio u Romu. U lipnju te godine prvi put stigao sam u kamp, potpisao ugovor i kada sam u rujnu vratio u Rim, već sam napunio 17 godina. Bilo je to vrijeme kada je Osijek teško živio, nekoliko su igrača tada za mali novac prodali Rijeci.'

I kako vam je kao golobradom dječaku bilo doći u tako veliki klub?

'Uh, teško mi je to opisati. Pozitivna trema. Doduše, ja sam prvu sezonu bio smješten u kampu, a igrao sam u Primaveri. To je liga za druge momčadi talijanskih prvoligaša. Igrao sam manje u Primaveri, a puno više u Ligi prvaka, u kojoj smo te godine stigli do polufinala. Već sljedećeg ljeta, dakle 2015., a tada nisam još imao 18 godina, dobio sam poziv da idem na pripreme s A momčadi, a u kojoj su tada bili i Totti, De Rossi, Salah, Pjanić, Džeko, Ljajić, Maicon, Ashely Cole... Ipak, vratili su me u Primaveru, gdje sam igrao konstantno. Onda se to sve malo razvuklo, ali u ljeto 2017. htjeli su me poslati na posudbu u Genou.'

Kako je bilo trenirati s tim velikim imenima?

'Ma, divan osjećaj. Naravno, imao sam veliku tremu, onu pozitivnu, ali zbilja je to priča za sebe. Nešto o čemu svaki nogometaš, posebno mladi, može samo sanjati. Uživao sam, a vjerujem nešto i naučio.'

Tada vam je, te 2017. godine, karijera trebala krenuti uzlaznom putanjom, ali ne da nije bilo tako, već ste izbivali 28 mjeseci s terena.

'Da, baš tako. Imao sam velikih zdravstvenih problema, to jest zbog nemarnosti klupskog liječnika skoro sam postao sportski invalid. Naime u ljeto 2017. godine trebao sam ići na posudbu u Genou, ali kada sam došao na liječnički pregled, nisam prošao. Imao sam upalu pubične kosti i aduktora, a poslije se ta upala proširila na kukove, potom i na kičmu. Kad sam došao u Genou, njihov klupski liječnik rekao mi je da ne bih smio trenirati barem tri mjeseca. Naravno, vratio sam se u Romu, a kako sam u to vrijeme trenirao s A momčadi, onda me je pratio i liječnik prve ekipe. Ali on je rekao da mi nije ništa. Potom sam tražio od tadašnjeg sportskog direktora Monchija da idem po treće mišljenje u Hrvatsku, kod dr. Borića. I onda mi dr. Borić kaže da ću morati pauzirati od dva do devet mjeseci, ovisno kako će tijelo reagirati na terapiju. Međutim vratio sam se u Romu i opet doktor tvrdi da mi nije ništa. Odrađivao sam terapiju u Romi, morao sam ići i na treninge, ali nakon nekoliko sastanaka s Monchijem on me i dalje nije puštao u Hrvatsku. Na kraju sam trpio bolove, odrađivao treninge jer su mi rekli da će me 'spustiti' u Primaveru. A čim sam došao u tu ekipu, doktor mi je odmah rekao da ne smijem trenirati barem dva mjeseca. Nakon dva mjeseca krenuo sam s laganim treninzima, počelo me opet boljeti i opet sam napravio malu pauzu. No nakon dva tjedna ponovno sam krenuo na treninge, ali tada mi je stradala kičma. To je bilo krajem travnja, a onda sam do listopada čekao red za operaciju', prisjetio se ovog mučnog i teškog dijela karijere mladi Anočić.

Je li vas u tom periodu pratila Roma? Klubovi se obično zauzmu za svoje igrače.

'Nažalost, kod mene nije bilo tako jer je doktor, koji je tamo bio tri desetljeća, tvrdio da mi nije ništa, a Monchi mu je vjerovao. A koliko je doktor šlampavo radio svoj posao, jer nije samo mene krivo liječio, potvrđuje to da je promjenom vlasnika odmah dobio otkaz. I on i glavni fizioterapeut. Na kraju su u prvu momčad gurnuli liječnika i fizioterapeuta koji su radili s momčadi što se natječe u Primaveri, a upravo su mi oni dijagnosticirali problem, odnosno potvrdili mi nalaze koje sam već imao iz Hrvatske.'

Nažalost, s tom promjenom doktora nisu prestali Anočićevi problemi, jer bolovi su i dalje ostali. Pa su krenule operacije kičme.

'Nakon prve operacije, i gotovo mjesec dana ležanja, pa potom redovitog rehabilitacijskog tretmana, polako sam se vraćao treninzima. Ali kičma me opet počela boljeti. Napravio sam novo snimanje kod dr. Borića, koji mi je savjetovao novu operaciju jer su mi diskovi (L4S1 i L5S1) ponovno iskočili. Tada mi je već bilo svega preko kape, mislio sam prestati s karijerom, ali na kraju mi je moj menadžer Miroslav Bičanić dogovorio kontrolu kod dr. Željka Kapulice. Klub me već htio poslati na operaciju u SAD, ali nakon 15 minuta razgovora dopustili su mi da odem u Zagreb na terapiju. Znači, sve one bolove koje sam trpio četiri godine dr. Kapulica mi je riješio u desetak dana. Od onda mi je, hvala Bogu, dobro. Nakon mjesec dana u Zagrebu vratio sam se u Rim i kada sam se priključio treninzima, gledali su me kao svjetsko čudo, kako uopće mogu trenirati i trčati.'

Čini se da je legendarni igrač Rome Francesco Totti odigrao pozitivnu ulogu u cijeloj ovoj priči?

'Pa, je. Uz mog menadžera Bičanića, koji se uspio sastati s njima i uvjeriti ih da imamo doktora od punog povjerenja. Naravno, i Totti je tu bio izuzetno korektan, poslušao nas je, a poslije smo vidjeli da je s njegovim ulaskom u klub došlo i do tih kadrovskih promjena. Ipak, ono što me najviše oduševilo jest da je Totti, kada me je prvi put nakon operacije vidio u klubu, prišao, raspitivao se kako je prošlo, kako mi mogu pomoći. Pokazao je veliku brigu i na tome sam mu zahvalan.'

I još kada bi vas vratili s posudbe iz Cibalije, gdje igrate ove sezone, bilo bi sjajno?

'Ha, ha.. Naravno. I ja se nadam. Ali sada je sve poremećeno zbog koronavirusa. Da je sve normalno, sada bi u travnju i svibnju došli pogledati koju utakmicu, ali sve je na čekanju. Bio je dogovor da mi do 31. svibnja kažu vraćam li se ili ne te produžuju li mi ugovor za još jednu sezonu, ali mislim da će to sada sve pričekati. Inače, stalno sam na liniji s još jednom legendom talijanskog nogometa Brunom Contijem, koji me je i doveo u klub, tako da me nisu zaboravili. A na meni je sada, nakon više od dvije godine pauze, da se opet dokazujem', zaključio je Silvio Anočić, koji se prošlog ljeta kratko družio i s Antom Ćorićem. Naime, dok je Ćorić čekao rješenje svog statusa, zajedno su trenirali s B momčadi.

I vjerujemo da će uspjeti u tome, jer ako se usudio kao 16-godišnjak, bez ičije pratnje, otići u drugu zemlju, tražiti svoje mjesto pod suncem, pa onda i trenirati s globalnim zvijezdama, onda mu ova pauza, ali nakon koje se vratio zdrav i spreman, neće predstavljati problem. Podršku sigurno ima.