Ništa bolje Hajduk nije izgledao ni u subotu na Opus Areni. Istina, poveli su Splićani golom Filipa Uremovića, ali Ramon Mierez donio je posve zasluženo izjednačenje Osijeku za konačnih 1:1.

Utakmicu je za Dalmatinski portal analizirao i nekadašnji kapetan Hajduka, Hrvoje Vejić.

Hajduk se sjajnom predstavom na Pampas Areni vratio na vrh tablice. Ovako je ovaj osvrt na utakmicu u Osijeku trebao početi, ali počinjemo s činjenicom da je Hajduk u osrednjem derbiju osvojio bod i privremeno se vratio na vrh tablice, vjerojatno samo do popodne.

'Bijeli' su u Osijek došli izuzetno oslabljeni, Livaja, Sigur, Sahiti, uz ostale van stroja otprije, još nas je dočekala vijest i da Žaper ne može, i sigurno da Karoglanu nije bilo lako skrojiti momčad koja može Osijeku u gostima uzeti bodove. Mislav se odlučio Krovinovića povući na zadnjeg veznog, Kalik se pojavio na desnom boku, a Laszlo na poziciji tzv. desetke. Problem s bekovima je riješio, pardon, pokušao riješiti opet s Moufijem na lijevom boku, a na desnom je priliku nakon dugo vremena dobio Mikanović.

Karoglanu je bilo jasno da s Kalinićem u špici i Laszlom iza ne može računati na visoki presing. Obično tu ulogu preuzimaju Livaja i Krovinović, i to jako dobro, unatoč tome što svi pričaju da Livaja ne igra obranu, što nije istina, tako da je plan igre Hajduka bio čekati u srednjem bloku, pokušati uzeti posjed, držati obranu čvrsto i čekati svoju šansu za zaprijetiti domaćinima. I to je, može se reći, bio legitiman plan za ovu utakmicu. Problem je što unutar tog plana nije bilo nikakvog plana. Iako je posjed lopte bio manje-više podjednak, Osijek je u prvom dijelu izgledao agresivniji, brži, skupljao je druge lopte i nije nam dao da im stvorimo kontinuirane napade.

>> MAXSport – najbolje od hrvatskog nogometa! Više informacija OVDJE.

Krovinovića nisam očekivao na ovoj poziciji, ali moram priznati da je Filip odigrao jako zrelu utakmicu, pozicijski odlično, u obrani zatvorio sve što je trebalo i bio Žaper koji puno bolje sudjeluje u izgradnji napada. Ali, napravio je jednu grešku, koja je nažalost za nas bila kobna i vratila Osijek u rezultatski egal. Pokušavali smo graditi napade ulaskom Moufija u sredinu, kad bi se Brekalo spuštao niže po loptu, ali to nije imalo nikakvog smisla ni koristi, osim da bi neki komentatori poput mene to primijetili i napisali da se nešto planiralo i treniralo. Kleinheisler je odigrao lošu utakmicu, nije uspijevao pritisnuti obranu domaćina u fazi obrane, a u napadu je bio bezopasan, njegovu igru danas možemo zaboraviti i nadati se da će se resetirati na postavke koje su bile u dresu današnjeg protivnika.

Kad već spominjemo pojedinačno, velika pohvala za Nikolu Kalinića, iskreno me ugodno iznenadio, ne kvalitetom koju svi znamo da ima, nego trkom i željom, gardom lidera i kapetana, stvarno kapa dolje. Brekalo je debitirao i pokazao da je klasa za HNL. Ali za Brekala moraš napraviti igru i brzim okretanjem strana omogućiti mu da ostane jedan na jedan, u zoni opasnoj za protivnika, u čemu je najjači. Ovako je lopte primao na centru, daleko od gola, ali mora se priznati da je u fazi obrane odradio dobar posao. Brekalo ima jedan problem u svojoj igri, a to je da je jednosmjeran, uvijek, ali baš uvijek ide prema unutra na desnu nogu. U tom segmentu mogao bi puno naučiti od Perišića, koji jednako dobro dribla na obje strane i protivniku je u tom slučaju puno teže čuvati takvog igrača.

U svoj toj borbi, prvom poluvremenu za zaborav za obje momčadi, u igri koja izgleda da ni jedni ni drugi ne žele izgubiti, Hajduk dolazi do vodstva. Naravno, kao i nebrojeno puta do sada, kad ne ide iz igre ide iz prekida i stoperi nas dovode do vodstva. Šarlija, koji je bio loš, i kojega Uremović već duže vrijeme izvlači, dobiva zračni duel, odigrava glavom za Krovinovića, koji vraća na drugu vratnicu gdje je, naravno, prvi na lopti Pukštas i Uremović iz blizine sprema odbijanac. Vodimo, iz ničega. Imamo sve. Momčad koja hoće biti šampion ovo mora sačuvati. Ali mi smo šampioni samo u snimanju prigodnih filmića, pumpanju atmosfere i prodaji suvenira, što je isto stvar za pohvalu.

Zekić isti tren radi tri izmjene i sve karte stavlja na napad.

Osijek zabija gol nakon Lovrićevog udarca s 20 metara. Svi znamo da Lovrić ima razoran udarac, Krovinović ga neobjašnjivo pušta da puca desnom, boljom nogom, Lučić sjajno brani i onda Mikanović koji je odlično pozicioniran na Mierezu, pada na guzicu i gleda kako ovaj zabija. Nema reakcije na odbijenu loptu, igrači gledaju i čude se. I sve smo opet prosuli.

Karoglan reagira, opet ulaze isti likovi koji nam ne donose ništa ili vrlo malo. Benrahou, na primjer. U prvom napadu po ulasku ide gurati loptu kroz noge na centru i slaže nam kontru. U drugom ide pucati s centra nekakav suludi volej. Ima momak sreću da u momčadi nema Gorana Jurića ili Niku Čeku jer bi dobio plesku isti tren. Odjidja je pokazao u par poteza da ima znanje, ali ima ga i Baka Slišković puno više, ali to više nije to. Možda da Toni Bilić pita trenera na presici, ne zašto ne igra Palaversa, nego zašto ne igra Baka. Zato što ne može. Do kraja ulazi i Trajkovski, te pokazuje da je nespremna verzija Nikole Kalinića u danima kad mu se ne igra.

Ali, do kraja bar čuvamo taj jadni bod, iako smo u zadnjoj minuti mogli primiti gol, a dali ga ne bi da se igra do sutra. Žalosno je da nas je u vezi izdominirao Nejašmić, naše dijete, žrtva sulude Jakobušićeve borbe s Caktašem. 

Na kraju, jedan bod od šest, tri od 12 zadnjih. Hoćemo biti prvi? Aha.

Ajmo biti pošteni, ovo ne valja ništa, imamo dva udarca po golu svaku utakmicu, igramo nogomet kojega je užasno gledati i još užasnije pisati o njemu, vjerujte mi. Uz ovako loše konkurente, i uzimajući u obzir činjenicu koliko je u ovu momčad uloženo, realno bi bilo da imamo 10 bodova više. Možda bi trebalo opet smijeniti trenera. Ili snimiti novi video.