Hrvatski vaterpolisti pomeli su konkurenciju na SP-u u Budimpešti te pobjedama protiv Italije, Srbije i Mađarske, tri najjača moguća protivnika osigurali zlatnu medalju na koju su čekali punih deset godina.

Bila je to četvrta velika titula naših vaterpolista koji su time nadmašili i rukometaše, a već sljedeće godine kao novi vladari svog sporta bit će pred novim izazovom.

Na rasporedu je u 2018. godini Europsko prvenstvo kojem je domaćin Španjolska. Na posljednjem EP-u Hrvatska je ostala bez medalje pa će ovo biti prilika za popravljanje dojma, ali i nastavak skupljanja zlatnih medalja ako se ponovi igra iz Budimpešte.

Nakon toga slijedi SP u južnokorejskom Gwangjuu 2019. godine, gdje će Hrvatska braniti svoju titulu, a onda se 2020. godine u siječnju vaterpolisti vraćaju u Budimpeštu gdje će ovaj put biti održano Europsko prvenstvo i naši će imati priliku još jednom zagorčati život domaćinu. To će biti i uvertira u najveći vaterposki događaj, jer u kolovozu su na rasporedu Olimpijske igre u Tokiju.

Tko će ostati u top formi do Tokija 2020. godine?

Za Hrvatsku je odlična vijest da većina zlatnih iz Budimpešte još nema navršenih 30 godina pa će sigurno još neko vrijeme moći igrati na vrhunskoj razini. Najbolji igrač Sandro Sukno ima 27 godina, a sjajni golman Marko Bijač 26 i nema sumnje da će biti pravi sve do Tokija. Briljantni pivot Luka Lončar ima pak 30 godina, no to ne znači da ne može još tri godine igrati vrhunski vaterpolo, a neuništivom Mari Jokoviću tek je 29.

Od onih kojima će se možda morati pronaći zamjene do Olimpijskih igara su Xavi Garcia (33), Andro Bušlje (31) i Anđelo Šetka (31), no vijek sportaša sve je duži pa nas možda iznenade svojom dugovječnošću u bazenu.

Što se mladih tiče, od Macana, Fatovića i Marcelića najbolje tek slijedi, a sigurno je da će se pojaviti i novi veliki talenti, jer Hrvatska je nepresušan izvor vrhunskih vaterpolista...