Tijelo stradalog Marca Simoncellija u utorak je stiglo u Italiju, a u rimskoj zračnoj luci dočekalo ga je mnoštvo štovatelja. Bio je to i trenutak kada se pred talijanskim novinarima pojavio i Marcov otac Paolo. Shrvan, žalostan ali ujedno i ponosan na svog pokojnog sina, zahvalio je svima koji su mu u ovim teškim trenucima dali potporu i odali počast sinu Marcu.

'Marco je bio posebna osoba i osjećam se kao da smo svi znali i znaju što je bio u stvarnosti. Bio je izuzetno pošten i originalan, bio je veliki borac, uvijek je želio pobjedu i možda je to jedan od razloga za njegovu ranu smrt. Da nije bio takav, sigurno bi pustio motor da otkliže, no želio je i ovu pobjedu te je ostao uz motor', bile su riječi oca Paola kojeg je dirnuo prizor u Rimu, gdje su se okupili brojni fanovi na ispraćaju Super Sica:

'Da budem iskren, nisam očekivao ovakav ispraćaj. Bila bi i laž da ne kažem da zbog toga nisam sretan, iako sam ovime barem dijelom ispunjen. Znao sam da je Marco imao mnogo poklonika, ali baš ovoliko nisam očekivao i to me čini ponosnim. Znam da ćemo, kada ga pokopam, ostati sami i da će to u mom srcu biti velika bol. Ali sada sam zahvalan što sam bio okružen svim ovim ljudima koji su bili i uz mene ali i uz njega. Marco je svima bio na raspolaganju, uvijek, od novinara do navijača, kojima se stavljao na raspolaganje i za vrijeme ručka. Volim ga i ja znam da je on volio mene. On je bio nešto posebno i to je to. Šteta... Uvijek je sve pokušavao držati pod kontrolom. Puno vremena je proveo s Aligijem Deganellom, svojim guruom i voditeljem tehničkog dijela momčadi, ali trebao je i ostale članove tima, trebao je i oca, sve nas koji smo uvijek bili uz njega.  Prije svake utrke smo si dali ruke i zagrlili se, čak i prije ove u Maleziji, ali očito sam učinio nešto krivo jer Marco se nikad više neće vratiti. Volio je sve sitnice koje ga okružuju. Volio je svoju kuću, svog psa, travnjak ispred nje. Zapravo, sjećam se da mi je u nedjelju rekao da je umoran i da bi se želio vratiti kući. No, bili smo u pripremi za utrku, što nikad nije posebno volio. Pripremali smo poseban ručak, hladni tuš... Izgledalo je sve savršeno, osjećao je da može postići veliki rezultat, ali još uvijek mi je govorio kako bi se želio vratiti kući.'

Paolo je na mjesto nesreće u Sepangu stigao točno u vrijeme kada su Marcovo tijelo stavljali u vozila hitne pomoći. Zvao je njegovo ime, ali se Marco nije odazivao. Paolo je još jednom dodao da se ne ljuti ni na koga.

'Naravno da je to bio vrlo neugodan prizor, Marco je već bio mrtav, bio sam na deset metara od njega i znam da se ništa nije moglo promijeniti. Pomogao sam nositi nosila, ali jedino što sam mogao jest bilo primiti Marca za ruku i oprostiti se od njega.
Što se tiče drugih stvari na stazi, možda bi trebalo biti nešto više spasilaca, ali znam da su ti ljudi napravili sve što je bilo u njihovoj moći. U ovom slučaju, Marco je umro odmah nakon pada. Ljudi kažu da Bog okuplja sve najbolje ljude na nebu. Ne znam, ali želim da bude tako', dio je tužne priče tate Paola, koji je potvrdio da će Marco biti pokopan u četvrtak, u krugu obitelji i članova momčadi.