Još jedna sezona razočarenja potvrđena je jučer za sve navijače londonskog Arsenala, nakon što ih je na Emiratesu rezultatom 3:1 pobijedio dominantni Bayern
Na našem smo community portalu Tribina.hr pitali kako je moguće da je Bayern baš toliko dominirao u toj utakmici, a najbolje nam je objašnjenje dao korisnik Lwave.
Za početak, formacija 4-2-3-1 je super stvar ako imate izuzetnog pojedinca u napadu. Arsenal to nema. On nema fizički moćnog igrača tipa Lewandowski ili Drogba. Druga opcija, kada igrate u navedenom sustavu, je posjedovanje svjetske klase. U Atleticu je to Falcao, u Parizu opet dominantan igrač u liku Ibrahimovića. A u Arsenalu? Nema takvog.
Sve sažetke Lige prvaka možete vidjeti OVDJE.UEFA video kutak
Wenger je gurnuo Walcotta u samu špicu i time napravio prvu kardinalnu grešku. Ne samo da je u jednom potezu izgubio dominaciju u sredini koju bi mu sustav 4-2-3-1 (u primarnoj funkciji) trebao donijeti, već je i onemogućio ostatku veznih igrača pravilno kretanje. Umjesto brzanca na krilu koji osvaja prostor i djeluje kao faktor na više područja (osnova filozofije Tomislava Ivića), Francuz je dobio igrača izgubljenog u vremenu i prostoru, što nije ni čudno, s obzirom na ulogu koja mu je dodijeljena.
Drugi razlog: Tranzicija
Kako se u nogometu sve nastavlja jedno na drugo, nije nikakvo iznenađenje to da su se vezni igrači toliko mučili u prijenosu lopte. Nema je tko zadržati u tranziciji, jer je Walcott po inerciji čista suprotnost namijenjenoj mu ulozi. Osim toga, sama definicija uspješnosti u gore navedenom sustavu proizlazi iz fleksibilnosti trojca iza Walcotta, a u ovoj su utakmici oni bili suočeni s dvojicom ponajboljih defenzivaca Europe, u liku Schweinsteigera i Martineza.
Treći razlog: Nedostatak pokretljivosti
Savršena definicija sustava 4-2-3-1 je pokretljivost koja omogućava brzu transformaciju u dvije strukture. U obrani, ona bi trebala biti 4-5-1, a ponekad čak i 4-6-0 (ovisno o određenim parametrima) te u napadu 4-3-3, koji vam daje slobodne ruke i širok prostor na korištenje. Obje stavke kod Arsenala su izostale. Prva jer je Wenger pogriješio gurajući Walcotta naprijed, što je onemogućilo napadački dio, a druga jer se Arsenal jednostavno ne zna braniti kao Chelsea ili Juventus. Oni to nemaju u svom DNA modelu, a usto su im igrači profilirani po potpuno drugačijem modelu nego Bayernovi.
Četvrti razlog: Individualna kvaliteta
Liverpoolov 4-2-3-1 koji je prije osam godina donio naslov prvaka Europe bio je tipični primjer okomitog nogometa koji najbolje odgovara taktičkim zahtjevima igre s dva dominantna centralna igrača. Tada su to bili Alonso i Gerrard, a danas u Bayernu imamo Bastiana i Martineza. Redsi su koristili Cissea kao utility u špici, tako da su mogli uskakati po potrebi u 4-4-2 s Garciom ili u 4-4-1-1, kada je Riise igrao na krilu. Današnji Wengerov pristup utakmici nalikovao je upravo tom modelu, ali kao što svi znamo - jedno su želje, a nešto sasvim drugo stvarnost. Od prvotimaca u redovima 'topnika' otprilike šestorica nemaju kvalitetu na razini koju se u klubu očekuje. Za koliko sadašnjeg kadra u Bayernu to možete reći? Jednog ili dvojicu, i to možda.
Peti razlog: 'Filozofija igre' koja se raspala odlaskom Fabregasa
Još uvijek se sjećam utakmice iz grupne faze kada je BATE iznenadio Bavarce. Oni su izabrali 4-3-2-1, što je nebo i zemlja u odnosu na ovo večeras. Agresivan pristup je tada donio rezultat, a taj je susret pokazao da je Bayern ovisan o Schweinsteigeru, vjerojatno koliko i Real o Cristianu Ronaldu. Iako je nakon 90 minuta BATE imao statistički 35 posto lopte u posjedu, uspio je nadigrati Bavarce 3:1.To su im omogućila dva faktora: agresija i polukontra, kategorije koje su nažalost Arsenalu nepoznanice. Snaga filozofije posjeda koju je godinama u Londonu gradio Wenger raspala se odlaskom Cesca Fabregasa. I prije toga je bila upitna, ali njegovim konačnim odlaskom bilo je jasno da je vrijeme za promjenu trenera. Da, već tada. Sve u zadnje dvije godine je krpanje rupa papirom umjesto pravim materijalom.
Za kraj prognoza. Bayern bi mogao do finala ako ga prije ne dočeka Barcelona ili Borrusia. Tada su mu šanse 35 i 50 posto za prolaz. Ostaje samo jedno pitanje i problem - kako će nezadovoljni Gomez utjecati na atmosferu u momčadi?
