U dobroj i dinamičnoj utakmici Dinamo i Hajduk su na Maksimiru odigrali 1:1, nakon čega su domaći osvojili trofej boljim izvođenjem jedanaesteraca. S obzirom na to da sezona tek počinje, prikazanim nogometom možemo biti zadovoljni, ali koliko nam on može biti pokazatelj što će se s ovim dvjema momčadima događati tijekom godine?

Evo nekih zapažanja.

1. Dinamova taktika: ipak se kreće! Ili možda ipak ne?

Dinamov je predstavio malo modificirani, u teoriji i po osobinama igrača dosta ofenzivni sustav 4-1-4-1, s Ademijem kao veznim osiguračem i Čopom u špici. Novi krilni igrači u fazi napada ulaze u sredinu ili se 'ušpicavaju' stvarajući dosta usku formaciju s gužvom u sredini, koja bi – opet u teoriji – trebala stvarati pritisak na obranu suparnika, kao i otvoriti prostor bočnim braničima za prolaske prema naprijed.

Ovo prvo se događalo i Hajdukova zadnja je linija u više navrata morala braniti gol iz samog šesnaesterca, ali ovo drugo nije – bočni igrači iz drugog plana u ovoj utakmici nisu puno pomogli napadu. Pitanje je jesu li mogli – s obzirom na Hajdukovu široku formaciju, ali i njihove karakteristike i (ne)kvalitetu.

Ademi je izvrstan. Ovaj prilično potcijenjeni igrač je i u drugoj polovici prošle sezone iskazao veliki napredak – kako u defenzivnoj sigurnosti, tako i u igri prema naprijed, a sinoć je na mahove podsjetio na Niku Kovača u najboljim danima. Mladi i robusni Šibenčanin trebao bi biti najozbiljniji kandidat za udarni sastav reprezentacije – pod uvjetom da izbornik Štimac do nastavka kvalifikacija odluči prihvatiti koncept defenzivnog veznog...

Međutim, Brozović i Husejinović i sinoć su potvrdili da nisu igrači na razini kakva je Dinamu potrebna za Europu. Transformacija iz obrane u napad je neugodno podsjećala na Čačićevu eru – sve je to bilo presporo i s premalo igrača se dolazilo u završnicu, što bi ovakav sustav trebao omogućiti. I formacija osnovnih trokuta pri dodavanju išla je teško, što je Hajduk u znatnim razdobljima igre iskorištavao i s lakoćom prolazio. Hajduk – koji u ovoj utakmici nije imao nijednog osobito kreativnog veznjaka. Osim toga, Dinamo ne igra presing na suparničkoj polovici, nego 'sačekuje' na centru – najčešće to znači da suparnik lako iznosi loptu prema naprijed te da ako je ne pokupi Ademi, najvjerotnije neće nitko.

Obrana bi također mogla biti problem. Šimunić je čvrst kao stijena, ali je veteran i svaka iole ozbiljnija ozljeda dovela bi ga na rub prekida karijere; Addy nije nimalo impresionirao, nepotrebno je skrivio penal; Jedvaj je pred prodajom, Šimunović i Čalušić tek perspektivni omladinci...

Hoće li biti drugačije kad Dinamo u Europi bude igrao u defenzivnoj najavljenoj formaciji 4-2-3-1? Hoće li Zvonko Pamić unijeti potrebnu dodatnu dozu agresije u vezi – ili možda novo pojačanje Bakary Sare? Može li Sammir ubrzati predaju lopte i vrijedi li uopće raspravljati o mogućem uplivu igrača koji će tjednima biti ozlijeđen, a očajnički želi otići?

2. Hajdukova taktika: ovo što radi Tudor ima smisla...

Prošle sezone Mišo Krstičević usadio je Hajdukovim mladićima pozicijsku disciplinu i trku kakvu zapravo nema nijedna druga momčad u ligi. Igor Tudor sad to nadograđuje na uzbudljiv način. Hajduk je prešao na 4-3-3, koji se obrambeno transformira u 4-5-1 ili 4-4-1-1 (Kouassi je daleko najopasniji igrač Bijelih, vraški lukav, brz i sposoban raditi stvari u trku koje neke drugi ne mogu ni u mjestu), ali najveći je pomak u fazi napada.

Splićani su tradicionalno poznati po izravnijem pristupu i brzom prijenosu lopte, koji je vremenom (i opadanjem kvalitete momčadi) prerastao u loš 'dum-dum nogomet', petljanje preko krila, a agresiju i mahom nasumična dodavanja u sredini. Sada se ta ravnoteža pomiče – dodavanja su postala preciznija, izgradnja napada strpljivija i teško se sjetiti kad je Hajduk zadnji put ovako težio posjedu lopte (ako je uopće ikada!).

Usto je i visoki presing i dalje prilično dobar za ovu razinu i Hajduk je neočekivano veliki dio utakmice proveo na Dinamovoj polovici. Problem nastaje kad suparnik prijeđe centar i stigne u zonu na 20-30 metara od Hajdukova gola – e, onda je 'drž-nedaj' situacija...

No Hajdukov glavni problem ostao je isti: i dalje u momčadi naprosto nema dovoljno kvalitete, pa ni talenta: samo neki od ovih klinaca će postati ozbiljni nogometaši. Situacija će se vjerojatno popraviti povratkom Andrijaševića u sastav, a čini se i da bi Milić trenutno više pridonio kao defenzivni vezni, iako ima potencijala postati prilično dobar moderni stoper.

3. Dinamova pojačanja: Migliore i Soudani su odlični!

Ono što smo već naslućivali iz raznih izvješća, sinoć je potvrđeno: Pablo Migliore je izvrstan golman, koji zrači samopouzdanjem, bezobrazlukom i liderskim kvalitetama. Doima se kao kompletan i uistinu kvalitetan: Dinamo konačno ima pravog golmana! Dugo, predugo je prošlo od zadnjeg...

A teško se sjetiti i kad smo posljednji put vidjeli tako impresivan debi nekog novog Dinamogov igrača kao jučer Soudanijev. Alžirac je bio sjajan – svaki njegov dodir s loptom značio je opasnost i preostaje samo vidjeti hoće li Jurčić uspjeti na pravi način iskoristiti njegove mogućnosti.

Junior Fernandes bio je, s druge strane, pomalo rezerviran i nije impresionirao, iako je u par navrata bljesnuo. Po svemu što smo znamo o njemu, riječ je o iznimnom talentu, ali motivacija (uostalom, na posudbi je iz Leverkusena) bi mogla predstavljati problem – a u svlačionici i karakter, po onome što smo čuli.

Kod kolega iz Rumunjske raspitali smo se i o preostala dva, tek pristigla Dinamova pojačanja. Pinto je, kažu nam, dobar igrač – solidan defenzivno, a ne pretjerano opasan prema naprijed. Ipak, s obzirom na to da je bio standardan u Cluju – momčadi koja je po rezultatima nesumnjivo bolja od Dinama – zaključujemo da će biti osjetno poboljšanje u odnosu na dosadašnju situaciju. U Sarea su, kažu kolege, svojevremno polagane velike nade, ali mu je karijera pomalo krenula silaznom putanjom – pogotovo nakon teške ozljede (napuknuća noge) zbog koje je propustio većinu prošle sezone. To je negativno utjecalo na njegovo samopouzdanje i po povratku više nije bio onaj stari, ali radi se o još uvijek mladom igraču (23 godine) koji se može vratiti...

4. Tko visoko leti...

Samo jedan igrač iz toliko hvaljene Dinamove akademije (Jedvaj) zaigrao je sinoć u prvom sastavu. Realno, bio je među najgorima na terenu – ne samo zbog užasno pogrešnog dodavanja koje je Hajduk gurnulo u stopostotnu šansu. Tin je na proljeće izgledao impresivno na terenu, ali činjenica je da se probio vrlo naglo i da treba još pričekati za ocjenu njegovog stvarnog potencijala. Je li selidba u veliki europski klub ispravna odluka za njega? Hoće li postati samo jedan od desetaka mladih talenata koji su prerano napravili korak dalje i zastali u razvoju?

Alen Halilović je druga priča. Iako nije bio u prvom sastavu, malo tko sumnja u njegove mogućnosti, ali pitanje koje se postavlja je u esenciji isto: treba li ga prodati već sada i prepustiti Tottenhamu, Arsenalu ili kome već da ga razvije u igrača (od idućeg ljeta, kad navrši 18), ili bi za njega bilo bolje da još ostane? Hoće li za godinu dana vrijediti još znatno više?

Pitanja su to na koje trenutno nije moguće dati odgovor.

5. Ajmo sad ozbiljno...

Po uloženom novcu, uvjetima i individualnoj kvaliteti, Dinamo bi morao biti u stanju s lakoćom se obračunati s bilo kojim drugim hrvatskim klubom. Hajduk mu čak ne bi trebao biti ni prvi najbliži konkurent, jer i sam trener Igor Tudor priznaje da su i Rijeka i RNK Split trenutno ispred njegovog 'dječjeg vrtića'. Realno, Dinamo je ovu utakmicu trebao dobiti 3-0 ili nekim tomu sličnim rezultatom.

Međutim, Hajduk se pokazao kao vrlo ozbiljan konkurent. Ne bi trebalo biti straha da će se takvo što dugoročno ponavljati u prvenstvu – ono je riješeno i prije nego što je počelo – ali dojam iz utakmice ostavlja ozbiljne sumnje u dosege ove Dinamove momčadi.

Tudor je u ovoj utakmici izvukao daleko više iz svoje momčadi nego Jurčić iz svoje. Iako je Dinamo imao nekoliko vrlo dobrih šansi za postizanje gola, dojam je da bi Hajduk uz 2-3 bolja igrača (na primjer, da još ima Radoševića i Vukušića) i pobijedio! U redu, Dinamo je očito na nešto nižoj razini u tempiranju forme, ali ova utakmica trebala bi mu biti ozbiljno upozorenje pred izazove koji ga čekaju.

S druge strane, za Hajduk je ova predstava jako dobar pokazatelj prije utakmica s europskim suparnicima neminovno jačim od njega.