Hrvatska rukometna reprezentacija može se pohvaliti da je dosad nastupila na svim prvenstvima Staroga kontinenta. Od 1994. godine i Portugala pa sve do posljednjega koje upravo počinje u Srbiji. I dok su hrvatski rukometaši izuzetno uspješni na svjetskim prvenstvima (zlato su osvojili 2003. u Portugalu) i Olimpijskim igrama (dva zlata – Atlanta 1996. i Atena 2004.), na europskim su prvenstvima najbolje rezultate postigli na zadnja dva natjecanja, u Norveškoj (2008.) i Austriji (2010.) kada su izgubili u finalnim ogledima od Danske, odnosno Francuske. Možda bi nastup u Srbiji mogao biti treća sreća. A jedanput smo osvojili i brončanu medalju, i to upravo na prvom prvenstvu koje je održano 1994. godine u Portugalu.

Na dosadašnjim europskim prvenstvima najviše uspjeha imali su Šveđani koji su četiri puta bili prvi (1994., 1998., 2000., 2002.), međutim, posljednjih godina nikako da se vrate na stare staze slave. Na posljednjoj europskoj smotri bili su tek 15. Francuzi su dva puta bili europski prvaci (2006., 2010.), a po jedanput Rusija (1996.), Njemačka (2004.) i Danska (2008.).

1994. – Portugal: Brončana medalja
Hrvatska priča na prvenstvima Europe počela je u Portugalu 1994. godine na prvom takvom održanom natjecanju. Tada je igralo po šest momčadi u dvije skupine, a dvije najbolje momčadi direktno su se plasirale u polufinale. Hrvatski rukometaši su prošli skupinu kao drugoplasirani iza Rusije, a iz druge skupine prošli su Švedska i Danska. U polufinalu smo tada izgubili od Švedske 24:21, da bi u borbi za broncu svladali Dansku 24:23 te tako osvojili svoje prvo odličje na europskim prvenstvima!

1996. – Španjolska: Peto mjesto
Dvije godine kasnije, točnije 1996., Španjolska je bila domaćinom. Tu nažalost nismo ponovili uspjeh s prošlog prvenstva. U skupini smo nakon tri uvodne pobjede izgubili posljednja dva susreta, najprije od Jugoslavije (27:24), a onda od Rusije (28:21), što nam je donijelo treće mjesto u skupini i borbu za peto mjesto protiv Češke. Tu smo utakmicu dobili 27:25, no to je tek bilo solidan rezultat.

1998. – Italija: Osmo mjesto
Peto mjesto koje smo osvojili u Španjolskoj doživljeno je kao nekakav solidan uspjeh, no nismo ni sanjali da ćemo u Italiji još dublje potonuti. Remi (18:18) protiv Španjolske, pobjeda nad Češkom i Makedonijom, te porazi od Rusije i Mađarske (i opet u posljednja dva kola utakmica po skupinama!) na kraju su nas bacili na četvrto mjesto u našoj skupini. Da stvar bude još gora, doživjeli smo i treći uzastopni poraz na prvenstvu, i to u borbi za sedmo mjesto kada su nas dobili Francuzi 30:28.

2000. – Hrvatska: Šesto mjesto
Zagreb i Rijeka bili su domaćini najboljim rukometašima Europe te 2000. godine. Pred svojim navijačima hrvatski rukometaši krenuli su u zaustavljanje rezultatskog pada koji se dogodio na posljednja dva prvenstva. Nažalost, ni činjenica da smo kao domaćini imali bučnu podršku nije previše pomogla. U skupini smo izgubili od Španjolske (27:22), remizirali s Francuzima (26:26), pobijedili Njemačku, Norvešku i Ukrajinu, ali smo na kraju osvojili treće mjesto u skupini. To je značilo da protiv Slovenije igramo za peto mjesto. Na našu žalost, naši sjeverni susjedi su bili bolji za samo jedan gol (25:24).

2002. – Švedska: 16. mjesto
Za ovo su prvenstvo čelnici Europskoga rukometnog saveza odlučili promijeniti format natjecanja. Dotadašnji, u kojem su bile dvije skupine po šest reprezentacija otišao je u povijest, a po novome postoje četiri skupine sa po četiri reprezentacije. Najbolje tri momčadi iz susjednih skupina prenose bodove i spajaju se u novu skupinu, te na kraju dvije najbolje reprezentacije iz skupine odlaze u polufinale. Te promjene donijele su i loše vijesti za hrvatski muški rukomet. Naime, u Švedskoj smo dotaknuli samo dno. Osvojili smo zadnje, 16. mjesto, i to uz tri uvjerljiva poraza – od Jugoslavije 34:22, od Njemačke 26:21 te od Francuske 29:27. Naravno, izbornik Josip Milković nije preživio na klupi ovaj debakl, a reprezentaciju je preuzeo Lino Červar.

2004. – Slovenija: Četvrto mjesto
Odmah na prvom natjecanju otkad je na kormilo reprezentacije stao Červar počinje i preporod hrvatskog rukometa. U Sloveniji, samo dvije godine nakon debakla u Švedskoj i s gotovo istim igračima, Hrvatska je osvojila četvrto mjesto. U skupini prvog kruga Hrvatska je osvojila prvo mjesto pobijedivši tijesno Španjolsku i Dansku te remiziravši s Portugalom. Nastavili smo s dobrim igrama i u drugoj skupini dobili Švedsku i Švicarsku te odigrali neriješeno (24:24) s Rusijom. U polufinalu su nas čekali domaćini Slovenci koji su nas u paklenoj i naelektriziranoj atmosferi pobijedili 27:24. No, cijela se utakmica više pamti po prljavom potezu Aleša Pajoviča zbog kojeg je Petar Metličić skoro ostao bez oka. Taj 'rat' na parketu protiv Slovenaca koštao nas je i u sljedećoj utakmici jer su nas za brončanu medalju nadigrali Danci 30:25.

2006. – Švicarska: Četvrto mjesto
S dobrim igrama nastavljeno je i u Švicarskoj gdje smo ponovili plasman od prije dvije godine. U prvom krugu smo pobijedili Norvešku i Portugal, ali nas je pobjedila Rusija, da bi u drugom krugu protutnjali svladavši Dansku, Island i Srbiju i Crnu Goru. Ponovno smo se našli u polufinalu gdje smo opet zaustavljeni. Ovaj je put Francuska bila mnogo bolja (29:23), a i ponovno nismo imali sreće s Dancima u borbi za treće mjesto jer su nas i ovdje, kao i u Sloveniji, pobijedili.

2008. – Norveška: Srebrna medalja
Nakon dugih 14 godina Hrvatska je opet osvojila medalju na Europskom prvenstvu, ovaj put srebrnu, što je najbolji uspjeh. Naši su rukometaši prošli prvi krug neokrznuti. Padali su redom Poljaci, Česi pa Slovenci, a onda je drugi krug počeo teškim porazom od Danske (30:20), no slijedi pobjeda nad Crnom Gorom te remi s Norveškom. Sve to bilo je dovoljno za prolazak u polufinale gdje smo konačno pobijedili Francusku, i to tijesno 24:23, a u finalu Danska je ponovno slavila, pobijedivši s 24:20. No svejedno, to je bio najveći uspjeh Hrvatske na europskim prvenstvima.

2010. – Austrija: Srebrna medalja
S posljednjeg prvenstva vratili smo se također s medaljom, ponovno srebrnom. Balić i društvo prošli su prvu skupinu bez poraza, u drugoj su remizirali s Islandom, a onda nanizali pobjede nad Austrijom, a onda i napokon nad Danskom. U polufinalu nas je čekala Poljska koju smo zahvaljujući odličnoj partiji Čupića, Balića i Duvnjaka na kraju svladali 24:21. Francuzi su nas čekali u finalu i nanijeli nam prvi poraz (25:21) na cijelom turniru. No taj nam je poraz donio na kraju 'tek' srebro.