Posljednjih godina dva su se iznimno negativna trenda pojavila u mješovitim borbama, posebno u UFC-u. Prvi trend su brojne ozljede, zbog kojih su borci poput Caina Velasqueza i Juniora Dos Santosa u akciji rjeđe od jednom godišnje, a organizaciji je jako teško pronaći atraktivne borce za svoje spektakle, s obzirom da pljušte otkazi zbog ozljeda te prekidi karijera.

Nešto ozbiljno ne štima s pripremama boraca, kao i samim borbama, kada čak ni oni najbolji ne mogu ostati duže vrijeme zdravi. Ozljeda je više nego ikad, a borbi za naslov prvaka sve manje. Vjerojatno baš zbog toga UFC u posljednje vrijeme novači kog god može i iz redova starijih nepolomljenih boraca, glavno da imaju neki ugled i mogu privući publiku, s obzirom da su im glavne zvijezde poput Velasqueza najčešće ozlijeđene.

Drugi trend u MMA su stalni padovi na doping testovima. Ne mogu nikako sport iščistiti od konzumiranja nedopuštenih sredstava, bilo da se radilo o nelegalnom povećanju snage ili rekreativnom drogiranju. Dok su padali osrednji borci bilo je još dobro, ali padom Jona Jonesa zbog konzumiranja kokaina počelo se postavljati pitanje: kakav to primjer daje ovaj sport svojim ljubiteljima?

Onda je došla legendarna borba Andersona Silve i Nicka Diaza, u koju su obojica ušli nakon pada na doping testu, jedan zbog steroida, drugi zbog marihuane. UFC iz financijskih razloga ne samo da nije htio otkazati tu borbu iako je vjerojatno znao da su obojica pali, jer je testiranje odrađeno mjesec dana ranije, već se postavio izuzetno mlako, ne kažnjavajući oštro svoje borce kako bi to napravila vodeća organizacija u bilo kojem drugom sportu. Time smo došli do prekretnice, a maske na čelu američke organizacije su pale.

Dana White prije šest, sedam godina bahato je tjerao borce iz svoje organizacije čim bi se pobunili ili napravili neki manji propust. Borce tadašnjeg Strikeforcea s prezirom je opisivao kao 'drugu ligu' kojoj nema mjesta u UFC-u i brižno savjetovao Mirku Filipoviću da se povuče nakon par poraza. Sada je situacija potpuno drukčija.

Ozljede su ubile UFC i svatko je dobrodošao, glavno da ima ime i spreman je ući u kavez. A ako padne na doping testu, nema veze. Borit će se za par mjeseci ponovo, pod uvjetom da ga publika voli i diže gledanost. Novac je oduvijek bio najvažniji UFC-u, a kada su se pojavili problemi, težnja da se njihove borbe afirmiraju kao ugledni sport brzo je nestala.

I zato sada o MMA malotko govori kao o pravom sportu. Sve zahvaljujući UFC-u, koji je zaključio da je za pobrati lovu dovoljno imati dva gladijatora spremna zabavljati publiku bespoštednom tučnjavom, a poštena pravila i čistoća sporta, to i tako samo smeta…