Prepoznatljiv Čilićev dres i meč u kojem je igrao tako da nije mogao izgubiti postavili su ga u najuži krug hrvatskih sportskih velikana. Ništa na putu do slave u Lilleu ne bi postigao sam, ali nema sumnje tko je vođa ove šampionske generacije
Život nekada napiše lijepe sportske bajke. Mala zemlja dođe u goste supersili i uzme im mjeru na impresivan način. Znaju po svijetu da s crveno-bijelim kvadratićima uvijek bude čupavo, ali protiv Francuza u finalima još nismo imali razloga za slavlje. Kao i Hase iz pjesme Zabranjenog pušenja naši su često ‘tukli Engleze, Švabe i Ruse’, ali s Francuzima najčešće nije išlo.
vezane vijesti
Sve do nedjelje i Čilićevog loba kojim je zapečatio svoju tenisku doktorsku disertaciju. Tako najveće mečeve zatvaraju samo šampioni. A da je Borna Ćorić morao opet izaći na teren, nijednom se iz francuskog ešalona ne bi dobro pisalo. Ni preko 25.000 prekaljene Davis Cup publike nije moglo okrenuti vodu na mlin domaćina. U singlu im je Croatie bila pretežak zadatak; to su redom kasnije priznavali.
Davis Cup od sljedeće godine gubi svoj format i dio čari, a na stadionu u Lilleu dobio je svog posljednjeg heroja starog kova. Marin Čilić je bio i valjda će uvijek ostati predmet kafanskih rasprava i meta mudrih analitičara, ali ovaj Lille mu nitko nikad ne može uzeti. Pomeo je Francuze i nakon hat-tricka u zadarskom polufinalu prije dvije godine postao prvim Hrvatom koji dominira nad 'tricolorima'. I dalje peče onaj poraz od Del Potra u Zagrebu, ali život je takav. Pobjede se rađaju iz poraza i Marin je nakon New Yorka opet svijetu pokazao da na najvećoj sceni može biti nezaustavljiv.
Hrvatska je velika samo zbog sporta. Čovjek mora tri puta pročitati 'world champions Croatia' da se uvjeri da ne sanja. A ovih 25.000 ljudi na stadionu je dobro memoriralo tko im je došao u goste i da je i njima teško pojmiti otkud više svi ti teniski velikani iz tako malobrojnog i organizacijski zakržljalog naroda.
>> Francuzi su nakon poraza uletjeli u hrvatsku svlačionicu i ugodno iznenadili naše tenisače
Valjda je to do srčanosti i rada i pameti i mora talenta, ali najčešće je ključno baš srce. I niču i dalje. I s Ćorićem i Pavićem je jasno - imamo garanciju da će biti još ludih mečeva i uspjeha. A Lille je bio tek jedna stanica na tom lijepom putu. Nezaboravna stanica.
