Nakon uspješne natjecateljske karijere, u kojoj je osvojio naslov europskog i svjetskog doprvaka u kanuu dvokleku na 10.000 metara, Laszlo Hingl se 70-ih godina prošlog stoljeća posvetio trenerskom poslu, a pod njegovim stručnim vodstvom su kajakaši i kanuisti iz Jugoslavije i Mađarske osvojili brojne medalje na velikim međunarodnim natjecanjima.

Bio je izbornik i trener kajakaške reprezentacije Jugoslavije 1976. godine pred odlazak na Olimpijske igre u Montrealu, ali mu mađarski savez nije dozvolio odlazak na igre 'pod zastavom druge države', pa je njegov pulen i jedini predstavnik Jugoslavije u kanuu Matija Ljubek imao dodatni podstrek i želju da postigne što bolji rezultat.

Legendarni Matija u Montrealu je osvojio dvije medalje, broncu u kanuu jednokleku (C-1) na 500 metara, te zlato u istoj disciplini na tisuću metara i ti rezultati najbolje govore kako ga je Hingl pripremio za natjecanje u Montrealu. Hingl je, po kazivanju Matije Ljubeka, imao sve karakteristike kompletnog trenera jer je bio sjajan motivator, znalac, radnik i strateg.

Hingl je znao iz sportaša izvući maksimum, poštujući njegov pristup kanuu, a kao trener znao je poštivati individualne razlike u osobinama i sposobnostima svakog sportaša vodeći se idejom da se motivacija kod sportaša sama po sebi podrazumijeva, a ona je u Ljubekovu slučaju u najvećoj mjeri bila urođena.

Hingl je prepoznao veliki talent Matije Ljubeka, njegovu upornost i marljivost, a taktika koju bi pripremao za velike utrke Matija Ljubek je opisao u jednoj rečenici: 'Cilj je što prije stići na kraj staze, a konkurencija neka brine o sebi.'